Ne želim više oproštaje.
Ne zamjeri, previše sam se puta opraštala. Previše sam puta mahala na odlascima, uvjeravajući sebe da to zbogom u stvari znači doviđenja. Oprosti, ne želim se više opraštati, ne želim više premošćivati provalije nepoznavanja i strahova i ispipavanja, graditi mostove koji će onda samo odjednom, bez najave, planuti.
Ne želim više nositi sa sobom tu prazninu nečijeg odlaska, niti taj oblak neizgovorenih riječi koji pritišće s milijun zagrebačkih hektopaskala, niti želim tabati stopalima gradske ulice i osjećati kako me njihova nepodijeljenost bode u džepu, ne želim skakati i plesati i ne želim gutati znoj s lica bez da netko bude s druge strane etera.
Ne želim više oproštaje, ni tugu ni grube riječi ni krpanje ni vezanje ni neupoznate birtije na kraju ulice ni slike koje nema tko vidjeti.
|
