Ne želim više oproštaje.
Ne zamjeri, previše sam se puta opraštala. Previše sam puta mahala na odlascima, uvjeravajući sebe da to zbogom u stvari znači doviđenja. Oprosti, ne želim se više opraštati, ne želim više premošćivati provalije nepoznavanja i strahova i ispipavanja, graditi mostove koji će onda samo odjednom, bez najave, planuti.
Ne želim više nositi sa sobom tu prazninu nečijeg odlaska, niti taj oblak neizgovorenih riječi koji pritišće s milijun zagrebačkih hektopaskala, niti želim tabati stopalima gradske ulice i osjećati kako me njihova nepodijeljenost bode u džepu, ne želim skakati i plesati i ne želim gutati znoj s lica bez da netko bude s druge strane etera.
Ne želim više oproštaje, ni tugu ni grube riječi ni krpanje ni vezanje ni neupoznate birtije na kraju ulice ni slike koje nema tko vidjeti.
Post je objavljen 17.03.2010. u 10:01 sati.