26.04.2006., srijeda
ja, samo naspavana
Tu bi kreaturu bilo zanimljivo sresti - naspavanu mene to jest.
Moja mi je doktorica prekjučer rekla da bi me spizdila na godišnji od šest mjeseci pa sam pitala dragog možemo li si priuštiti da ja šest mjeseci ne radim. Veli da nemremo, baš je danas kupio novi mega televizor kojeg, dignemo li rolete, zajedno s nama može pratiti bliže i dalje susjedstvo. Zajebavam se naravno, televizor je kupio prodavši kompjuter, a ja ionako moram raditi. Dovraga, kad imam moralne ograde oko sponziriranja i sponzoruša...
Umorna sam ko pas, zato ne pišem. Već nekoliko dana navečer zaspem s malcem. Kako to izgleda? Legnem kraj njega i pričam priču. Na prvoj je budan. Na drugoj je znatiželjan. Na trećoj postavlja podpitanja. Na četvrtoj kaže: spavaj ti mama, ja ću tebi pričati. Petu pričamo ujutro, a obično je pripovjedač dragi koji me negdje tijekom noći besvjesnu presvlačio i oblačio.
To je objašnjenje zašto nekoliko krasnih ideja za postove nisam napisala: stoje mi u glavi, u folderu (blog-dobro i blog-potencijalno), a ja ne pišem jer u vrijeme kad bih trebala pisati padam u nesvijest.
Danas je inače moj svetak: u 20:05 startamo s CSI:NY, nastavljamo sa zaboravljenim slučajem i oko ponoći dovršavamo s običnim CSI. ima da gledam makar na spidu.
E da. Sutra gostujem u jednom TV showu. Ja, tremaš nad tremašima. Vesela lešina pred kamerama, dovraga. I uopće ne znam kako sam se na to dala nagovoriti...
p.s. vidim da sam se našla na cool listi. Za promociju mog bloga je zaslužna Zrine Milutine koja me pošteno izreklamirala i očito preuzela na sebe dužnost da obavi sve zadatke za koje sam ja tulava. Vidi pod: dizajn, PR, promidžba & marketing... Koliko sam tulava, ilustrirat će sljedeća njezina izjava na moju molbu da mi doda boksove: Bokseve ti, na žalost, nemrem dodavati jer je broj bokseva određen Blog.hrom. Tj. mogla bih ti ih dodat, ali koliko znam, ti si velemajstorica HTML-a i sto posto bi svaki put znala upisat sadržaj direktno u HTML editor, a da pritom ne izazoveš resetiranje biračkog popisa u Kostanjevici .
Vaša rahatli, žena iz vica.
U sljedećem nastavku: nešto mnogo pametnije, kao što ste od mene, jelte, navikli. He he he.
|
- 17:32 -
Komentiraj (14) -
Printaj -
#
20.04.2006., četvrtak
i was blind but now i see...
Sukladno mojem periodičnom obolijevanju od nadrkitisa posebne vrste - nije nadrkitis peemesticus, nego nadrkitis životnoistinikus - daklem, ne živciraju me moji bližnji nego ideje/koncepti/životne istine s navodnicima i bez istih, malo bih pričala o fenomenu "ponovno rođenih" i drugih "koji znaju istinu".
Ok, pomirila sam se s tim da skoro svaki čovjek ima potrebu s više ili manje nasilja dokazivati da su njegovi životni izbori najnajnaj i da su svi ostali fuj fuj, ali ima posebna vrsta ljudi koji se nakače na neku ideju i onda postanu njezini najvatreniji zagovornici. Ko recimo, oni koji prestanu pušit. Ili bivši konzumenti lakih i težih droga. Ili zakačenici i inicijanti u neki duhovni put. Ili manekenke iz Hercegovine udane za fudbalere upitnih kvaliteta.
I tako, čitam ja jučer intervju spomenute ali za potrebe ovog ranta anonimne Manekenke, Supruge i Majke (MSiM) i priča ona kako se "kod njih zna gdje je ženi mjesto" i tako sve u tom stilu. I sve pet, briga mene kako ona živi ili ne živi, jesam doduše RD-u spomenula da je takvu trebao ženit, a ne zakržljalu feministicu koja ni ne priznaje feminizam jednostavno zato jer mrzi etikete ma kako pozitivne one bile, i blablatrućtruć, dođemo do fraze koja se neprestano ponavlja kod onih koji su vidjeli svjetlo i koji znaju istinu. A fraza glasi: kod nas se zna red. Fraza ima više varijacija, sigurno ste je već čuli: oni kažu bobu, bob, grašku grašak, neka druga mahunarka nekoj drugoj mahunarki, to je tako od Boga, vraga, gurua, teretane, štrikanja, genetike, spoznaje, Uvida, saznanja, votever. Poanta je da je taj već odabrani način života jedini pravi i tako to. Moram priznati da nemam previše dodira s ljudima koji redovito pohode Crkve, ne zato kaj ja imam nekaj protiv njihove vjere ili prakticiranja iste, nego zato kaj redovito oni MENI krenu zamjerat "liberalizam, demokraciju, otklon od Puta, američki otrov pfuj pfuj". Da se razumijemo, meni su ljudi koji u nešto ISKRENO vjeruju užasno guba. Ono, baš ih nekak volim, mislim, kod mene Jehove dobiju kavu i kolače ako ih imam i fino si pročaskamo o Bibliji, vjeri, putu, zašto je danas toliko ratova i sukoba i tako to, Hare Krišne isto zovem doma, ali oni su u pravilu sramežljivi. Čak sam pustila i neke cure koje su slijedile Put Pravog Isusa, ali nismo se rastali u slozi jer je jedna od njih počela doslovno urlikat da je "Isus jedina istina, i njegov put je jedini put, a sve ostalo su đavlova masla", a ja ne volem baš da me pokrštavaju u moja 4 zida ter sam ih otjerala. Poanta je: ako imate nekakvu ideju, osnivate novu vjersku zajednicu, razmišljate o pravednoj borbi za bilo koji cazzo - moja vrata su vam širom otvorena. Ne jamčim da ću svim srcem prihvatiti vašu plemenitu borbu, ali bar ću vas poslušati. I dobit ćete kavu, a kažu da kuham jako dobru kavu, nije da se hvalim.
E pitanje je: zašto onda ljudi kojima je apsolutno dopuštam da budu ono kaj već hoće bit, imaju potrebu analizirati moj život i mijenjati mene? Ono, wtf? Na primjer. Ja ne čestitam Uskrs. To je jednostavno nekaj kaj ja ne radim. Pogotovo ne SMS-om. Pod a) nisam katolik i u mojem je domu Uskrs prilika da podjetinjim i farbam jajca (a to je, kad smo već kod toga, vrlo poganski i nimalo kršćanski običaj), a spod b), sve i da jesam katolik, tek ga onda ne bih čestitala, jer koliko ja razumijem rečenu vjeru, riječ je o dosta intimnom događaju. Mislim ono, kaj čestitam? Čestitam ti kaj je Isus uskrsnuo? Mene bi to, kao katolika koji nisam, recimo uvrijedilo. Nda. kad mi netko pošalje SMS čestitku, u 90 posto slučajeva pristojno odgovorim. Ono, hvala najljepša i to. Prijatelji uglavnom znaju da me takve čestitke bilo čega (favorit su mi SMS čestitke za Božić) užasavaju. E uglavnom, jedna me poznanica zbog nečestitanja rečenog Uskrsa i općenito stava prema vjerama, optužila da sam maltene đavao himself. Kad sam s njom probala pričat s argumentima, ispostavilo se da ona o tome nema stav, da se time ne želi opterećivati (citiram po sjećanju) i to je tak već neznamkoliko stotina godina i sad sam se našla ja pametna koja to neće, pa jesam ja Hrvatica ili kaj? Nisam kad već pita, a za ovo ostalo sam samo blenula i zaključila tužan kraj početka jednog divnog prijateljstva.
Glede onog dijela s grahoricama i mahunarkama s početka... Takve rasprave s argumentima "kod nas se zna red" obično imam s prijateljima koji također imaju klince. Jednom sam se, da prostite, zajebala pa sam na rečenicu "Kod nas se jako dobro zna red" a koja se odnosila na određeno vrijeme doručka, ručka, večere i spavanja, odgovorila "pa zna se i kod nas. mi na primjer jedemo kad smo gladni" i dakako, izazvala zahlađenje odnosa. Mislim, ja sam kaj se tiče tuđih metoda odgoja, redova i ostalog, flegma odavde do nagorno karabaha, ali popizdim kad mi se drže predavanja o tome "što bi kako i kada trebalo". Jel ja vas preodgajam? Pokrštavam? Prevodim žedne preko nabujale reke? Ono, mrš mamicu vam agresivnu, odite prodavat amway i zepter.
Momentalno su mi najdraži prijatelji koji su našli Istinu. Ja naravno pojma nemam o Istini i njezinoj važnosti za moj život, a njihova je misija da mi pokažu put. Valjda dobivaju ko bon za mobitel, karmičke popuste na svakih 5 obraćenih. Da se razumijemo, meni je to užasno interesantno i više nego rado volim slušati o tome što je kome bitno i zašto, te kako je ne znam, riješio ovaj ili onaj životni problem, što je naučio, ma kajjaznam, guba mi je slušati u što drugi vjeruju. Imam naravno i vlastiti sustav vjerovanja i mogu o njemu pričati uzduž i poprijeko, ako me netko ne zaustavi, ali ne pada mi na pamet preobraćati ljude. Ja nisam u Misiji. Nikad neću izgovoriti rečenicu *s dubokim uzdahom i pogledom uperenim u nebo* "Dugo sam radio/la na sebi e da bih došao dovde", a ja se mislim, čekaj jebote, neurotičan/na si i dalje, manje više sjeban/a, emocionalno aktivan/na kao gromom spaljena ameba, i ti si ekšuli "dolazio" do tog stadija? Votdfak?! Enihu, nemojte me preobraćat, molim vas. Mogu vas ja slušati, i guba je to kak živite, kak god to bilo, sve dok ste šajni hepi pipl, al za pokrštavanje se obratite na neku drugu adresu, priti pliz vid šugar on top.
|
- 13:29 -
Komentiraj (23) -
Printaj -
#
14.04.2006., petak
haiku o urocima i vradžbinama
Imam novu kletvu za sve koji mi idu na živce: dabogda dizo stambeni kredit i morao razgovarat s poreznom upravom.
Kletva za one koji mi mega idu na živce glasi: dabogda morao surađivat s ljudima koji rade u bilo kojem obliku marketinga i suzdržavat se od fizičkog obračuna.
|
- 12:36 -
Komentiraj (10) -
Printaj -
#
12.04.2006., srijeda
shopping je of devil
obiđenih dućana: 754
pronađenih hlača koje mi se sviđaju: 4 para
pronađenih hlača koje mi ne stoje ko kravi sedlo: 2
kupljenih hlača: 1 par
psovki u kabini za isprobavanje: nemjerljivo
proklinjanja guzice i slavenskih bokova: 17 po minuti
sažalnih pogleda prodavačica: zilijun
objašnjavanja da je moj pregolemi konfekcijski broj uzrokovan mojom kilometarskom visinom: 1 (od simpatične starije tete)
sms-ova prijateljima u kojima proklinjem x kromosom: 12
sms-ova od prijatelja koji me tjeraju u 3pm: 24
sms-ova prijatelja koji mi obećavaju vječne muke paklene: 14
sms-ova prijatelja koji žicaju slike moje guzičetine: 1
poziva dragom u kojima propitkujem njegovo mentalno zdravlje i seksualne afinitete: 1
čvrstih odluka da od sutra idem na najrestriktivniju dijetu poznatu čovjeku: 2809103754522
čvrstih odluka da opet krećem u teretanu, i to neku koja radi od 6 ujutro, što je jedino vrijeme kad ne spavam/radim/itd: 39479238034796
pretraživanja interneta u potrazi za stilistom: trajna radnja
kompleksa nanovo nađenih: 7
kompleksa tek rođenih: 11
|
- 20:11 -
Komentiraj (8) -
Printaj -
#
11.04.2006., utorak
Je li nam netko ukinuo grmljavinu?
Ne zezam se, ozbilljno pitam. Je li donesen neki dekret da grmljavine ne smije biti jer uzrujava one slabijih živaca pa sad imamo samo ovo curkavo sivo-crno nebo? Gdje su nestale poštene oluje iznad ovog grada? Znate ono, bljesak, i tuduuuuuum? Prošle godine su bile svega dvije grmljavinske oluje i to obje iza ponoći. Ove godine jedna, i to oko 4 ujutro. Zna li netko jesu možda nabavljene neke protugrmljavinske rakete? Da ne velim da već mjesecima nisam vidjela pravu munju iznad grada... Kaj, usfalilo nam je elektriciteta? Smeta smog? Nekog lokalnog hadžiju bude iz sna?
Hoću, daklem, grmljavinu i hoću je hitno i to - da preciziram pa da poslije ne bude nismo znali - onu zbog koje nadležni u elektri razmišljaju isključit struju, one od koje se tresu stakla, onu koja može rasparati drvo petstogodišnjeg hrasta na pola. Hoću vidjet munju odozgora do dole, po mogućnosti plave boje, ali za početak dajte barem naznaku svjetlosti, pa ćemo od toga krenuti.
Ovo je već iritantno, samo nešto curi, ko da je netko gore zaboravio pipu zavrnut do kraja pa sad gnjavi ovaj curkež do besvijesti. Hoću oluju. Prirodnu nepogodu. Hoću vjetar, i oblake, i grmljavinu i munje i pravu kišu a ne ovu impotentnu padalinu.
Molim nadležne da se očituju o ovom zahtjevu.
|
- 11:37 -
Komentiraj (6) -
Printaj -
#
10.04.2006., ponedjeljak
haiku
Sin i ja u autu. Na semaforima skupljam autiće s poda. Pjevušimo pjesme s radija.
Odjednom...
Mama, vojim te.
Šumi klima, nisam ga najbolje čula.
Oprosti, nisam te čula. Daj ponovi.
Mama, vojim te.
Gasim radio, stišavam klimu. I dalje ne čujem najbolje.
Oprosti, nisam te čula. Daj sad ponovi, ugasila sam radio.
*izgovoreno vojničkim staccatom* Mama, vojio sam te.
Touche.
|
- 10:37 -
Komentiraj (8) -
Printaj -
#
04.04.2006., utorak
DOOOM! DOOOOOOM! DOOOOOOOOOOOOOM!
Ja sam ziher u nekom prošlom životu bila prorok. I to ne bilo kakav, a ne ne. Onaj od vrste koja hoda u 10 deka plahte, sa štapom i proriče smak svijeta. Sutra. Ili prekosutra, ovisi o tome hoće Bogu više ili manje pasti šećer, ili što već njemu pada pa opaljuje apokalipsama, poplavama, požarima, pošastima, ratovima itd. po nama nejakima.
Dakle, ja sam ziher, majke mi, bila prorok. I to neki nadrkani užasno, ono neki koji bi duhovni orgazam doveo čeprkajući po mogućim najgorim scenarijima. Moš mislit što sam ja vikala "Pokajte se!" Jok, ja sam išla po svijetu i govorila, "A pokajte se ako baš hoćete, al svejedno ćete pomrijet svi skupa. I crvi će vas pojest. I svašta."
I sad u principu isto radim, samo kaj su oprave od 10 deka plahte nepraktične na zagrebačkoj zimi. A i nisam neki javni govornik, dapače imam tremu od javnih nastupa, ne tremu nego svjetsku blokadu. Tako da svojim apokaliptičnim savjetima gnjavim samo najbliže. To jest dragog. I neke prijatelje kojima me se još da slušat.
Kako to izgleda?
Ujutro se fino probudim, spremim najdražeg sina u vrtić, izljubim najdražeg muža, cmok cmok cmok, prava holivudska ružičasta idila. Cmok pusa cmok. Pa si skuham kavicu, nescaffe capućino. S pola mlijeka. Pa sjednem pred komp, pijuckam kavicu pušim cigatetlin i čitam o ptičjoj gripi na forumu. Onda kad se dobro zabrinem, odem na sajt od nekog poludjelog znanstvenika koji tvrdi da ćemo svi pomrijet od te gripetine u sljedećih par dana. Manje više. Pa odem na neke čudne sajtove na kojima tvrde da u stvari već umiremo od ptičje gripe ali to u biti ne znamo. Jer ono, zataškavaju se podaci i to. Vrlo kredibilni sajtovi. Onda sam već lagano uznemirena. Pa zovem dragog prvi put.
Drin drin.
Reci, hani, kaže on.
Ništa, kažem ja u pravoj maniri žene koja na svako "što je" automatski odgovara "ništa".
Htjela si me samo čuti?, rastapa se on preko telefona i uopće ne zna, jadan, da umiremo. Umrli smo zapravo.
----
Rahatli?
Gle, svi ćemo umrijet! Umiremo u stvari! Možda smo i umrli pa postojimo kao nekakva metriksovska projekcija u glavi nekog gigantskog sanjača! Možda se odbijamo suočit sa činjenicom da smo mrtvi pa postojimo, a u biti nas nema!
Rahatli, opet si čitala o ptičjoj gripi?
Aha.
Gle, nećemo umrijet. Stvarno. Mislim, hoćemo jednom, al bit ćemo stare i sasušene žlundre. I daj prestani čitat te horore, svaki put popizdiš.
Moram se informirat! zaključujem ja razgovor.
Pa nazovem frendicu koja radi nešto s farmacijom.
Čuj, kaj ti misliš, hoćemo mi svi pomrijet od ptičje gripe ili je to novinarska izmišljotina?
Moja prijateljica je realna osoba. Ona voli racionalno sagledati problem. Nedobro u mom slučaju. Lažite mi ljudi.
Gle, počinje ona, svako toliko Zemlja prolazi kroz ciklus čišćenja i vjerojatno da, pandemije će biti....
Grakt grakt, kažem ja i spuštam slušalicu.
Pa hodam ko lav u kavezu.
Pa pušim.
Pa hodam.
Pa pušim.
Drin drin.
Reci, hani? javlja se moj dragi.
Gle, D. kaže da će biti pandemije ptičje gripe! Znači da sam bila u pravu cijelo vrijeme! Znala sam!
Hani? uzdiše on. Gle, pričali smo o tome...
Ti možeš gurat glavu u pijesak koliko te volja, ali ja... JA ZNAM!
I što ćeš s tim znanjem? pita me on.
Zašto me pitaš takva glupa pitanja? Bit ću spremna! Moram se informirat!, spuštam slušalicu.
Opet na netu. Bird flu, avian influenza, istraživanja, dr. Nyman, indonezija, irak, afrika... Zbrajam slučajeve, zaražene, potvrđene, umrle. Sastavljam tabelu. Računam izglede. Množim, dijelim, slažem jednadžbe s neograničeno nepoznanica.
Posjećujem stranice medija, možda je netko dobio neku informaciju "s one strane".
Zovem prijateljicu koja je liječnik. I alternativac nekakav.
Čuj, daj ti meni reci, možeš ti meni smućkat nešto protiv gripe?
Ma mogu ti dati nešto za jačanje imuniteta... počinje ona.
Ma ne, ne ove sezonske - ptičje.
Mogu, kaže.
Kaj?
Mačku.
|
- 11:40 -
Komentiraj (13) -
Printaj -
#
|
