Ja sam ziher u nekom prošlom životu bila prorok. I to ne bilo kakav, a ne ne. Onaj od vrste koja hoda u 10 deka plahte, sa štapom i proriče smak svijeta. Sutra. Ili prekosutra, ovisi o tome hoće Bogu više ili manje pasti šećer, ili što već njemu pada pa opaljuje apokalipsama, poplavama, požarima, pošastima, ratovima itd. po nama nejakima.
Dakle, ja sam ziher, majke mi, bila prorok. I to neki nadrkani užasno, ono neki koji bi duhovni orgazam doveo čeprkajući po mogućim najgorim scenarijima. Moš mislit što sam ja vikala "Pokajte se!" Jok, ja sam išla po svijetu i govorila, "A pokajte se ako baš hoćete, al svejedno ćete pomrijet svi skupa. I crvi će vas pojest. I svašta."
I sad u principu isto radim, samo kaj su oprave od 10 deka plahte nepraktične na zagrebačkoj zimi. A i nisam neki javni govornik, dapače imam tremu od javnih nastupa, ne tremu nego svjetsku blokadu. Tako da svojim apokaliptičnim savjetima gnjavim samo najbliže. To jest dragog. I neke prijatelje kojima me se još da slušat.
Kako to izgleda?
Ujutro se fino probudim, spremim najdražeg sina u vrtić, izljubim najdražeg muža, cmok cmok cmok, prava holivudska ružičasta idila. Cmok pusa cmok. Pa si skuham kavicu, nescaffe capućino. S pola mlijeka. Pa sjednem pred komp, pijuckam kavicu pušim cigatetlin i čitam o ptičjoj gripi na forumu. Onda kad se dobro zabrinem, odem na sajt od nekog poludjelog znanstvenika koji tvrdi da ćemo svi pomrijet od te gripetine u sljedećih par dana. Manje više. Pa odem na neke čudne sajtove na kojima tvrde da u stvari već umiremo od ptičje gripe ali to u biti ne znamo. Jer ono, zataškavaju se podaci i to. Vrlo kredibilni sajtovi. Onda sam već lagano uznemirena. Pa zovem dragog prvi put.
Drin drin.
Reci, hani, kaže on.
Ništa, kažem ja u pravoj maniri žene koja na svako "što je" automatski odgovara "ništa".
Htjela si me samo čuti?, rastapa se on preko telefona i uopće ne zna, jadan, da umiremo. Umrli smo zapravo.
----
Rahatli?
Gle, svi ćemo umrijet! Umiremo u stvari! Možda smo i umrli pa postojimo kao nekakva metriksovska projekcija u glavi nekog gigantskog sanjača! Možda se odbijamo suočit sa činjenicom da smo mrtvi pa postojimo, a u biti nas nema!
Rahatli, opet si čitala o ptičjoj gripi?
Aha.
Gle, nećemo umrijet. Stvarno. Mislim, hoćemo jednom, al bit ćemo stare i sasušene žlundre. I daj prestani čitat te horore, svaki put popizdiš.
Moram se informirat! zaključujem ja razgovor.
Pa nazovem frendicu koja radi nešto s farmacijom.
Čuj, kaj ti misliš, hoćemo mi svi pomrijet od ptičje gripe ili je to novinarska izmišljotina?
Moja prijateljica je realna osoba. Ona voli racionalno sagledati problem. Nedobro u mom slučaju. Lažite mi ljudi.
Gle, počinje ona, svako toliko Zemlja prolazi kroz ciklus čišćenja i vjerojatno da, pandemije će biti....
Grakt grakt, kažem ja i spuštam slušalicu.
Pa hodam ko lav u kavezu.
Pa pušim.
Pa hodam.
Pa pušim.
Drin drin.
Reci, hani? javlja se moj dragi.
Gle, D. kaže da će biti pandemije ptičje gripe! Znači da sam bila u pravu cijelo vrijeme! Znala sam!
Hani? uzdiše on. Gle, pričali smo o tome...
Ti možeš gurat glavu u pijesak koliko te volja, ali ja... JA ZNAM!
I što ćeš s tim znanjem? pita me on.
Zašto me pitaš takva glupa pitanja? Bit ću spremna! Moram se informirat!, spuštam slušalicu.
Opet na netu. Bird flu, avian influenza, istraživanja, dr. Nyman, indonezija, irak, afrika... Zbrajam slučajeve, zaražene, potvrđene, umrle. Sastavljam tabelu. Računam izglede. Množim, dijelim, slažem jednadžbe s neograničeno nepoznanica.
Posjećujem stranice medija, možda je netko dobio neku informaciju "s one strane".
Zovem prijateljicu koja je liječnik. I alternativac nekakav.
Čuj, daj ti meni reci, možeš ti meni smućkat nešto protiv gripe?
Ma mogu ti dati nešto za jačanje imuniteta... počinje ona.
Ma ne, ne ove sezonske - ptičje.
Mogu, kaže.
Kaj?
Mačku.
Post je objavljen 04.04.2006. u 11:40 sati.