Tu bi kreaturu bilo zanimljivo sresti - naspavanu mene to jest.
Moja mi je doktorica prekjučer rekla da bi me spizdila na godišnji od šest mjeseci pa sam pitala dragog možemo li si priuštiti da ja šest mjeseci ne radim. Veli da nemremo, baš je danas kupio novi mega televizor kojeg, dignemo li rolete, zajedno s nama može pratiti bliže i dalje susjedstvo. Zajebavam se naravno, televizor je kupio prodavši kompjuter, a ja ionako moram raditi. Dovraga, kad imam moralne ograde oko sponziriranja i sponzoruša...
Umorna sam ko pas, zato ne pišem. Već nekoliko dana navečer zaspem s malcem. Kako to izgleda? Legnem kraj njega i pričam priču. Na prvoj je budan. Na drugoj je znatiželjan. Na trećoj postavlja podpitanja. Na četvrtoj kaže: spavaj ti mama, ja ću tebi pričati. Petu pričamo ujutro, a obično je pripovjedač dragi koji me negdje tijekom noći besvjesnu presvlačio i oblačio.
To je objašnjenje zašto nekoliko krasnih ideja za postove nisam napisala: stoje mi u glavi, u folderu (blog-dobro i blog-potencijalno), a ja ne pišem jer u vrijeme kad bih trebala pisati padam u nesvijest.
Danas je inače moj svetak: u 20:05 startamo s CSI:NY, nastavljamo sa zaboravljenim slučajem i oko ponoći dovršavamo s običnim CSI. ima da gledam makar na spidu.
E da. Sutra gostujem u jednom TV showu. Ja, tremaš nad tremašima. Vesela lešina pred kamerama, dovraga. I uopće ne znam kako sam se na to dala nagovoriti...
p.s. vidim da sam se našla na cool listi. Za promociju mog bloga je zaslužna Zrine Milutine koja me pošteno izreklamirala i očito preuzela na sebe dužnost da obavi sve zadatke za koje sam ja tulava. Vidi pod: dizajn, PR, promidžba & marketing... Koliko sam tulava, ilustrirat će sljedeća njezina izjava na moju molbu da mi doda boksove: