Radio Purger
30.07.2008., srijeda
Mate Parlov
Koliko se mogu sjetiti, samo su dvojica sportaša veći ljudi nego što su bili sportaši. Ayrton Senna, koji je znao zaustaviti formulu i izaći da pomogne unesrećenom suparniku, i Mate Parlov, koji je bio svojevrsni lakmus-papir za dobre i loše ljude. Svi ostali sportaši za koje sam čuo imaju neku manu, što je logično jer su ljudi, ali Senni i Parlovu ne mogu pronaći manu ni kad bih htio. Sennu nisam poznavao, Parlova jesam.Za one koji nisu imali priliku posjetiti kafić "Mate" u Puli, mogu reći da se gospodin Parlov nije držao ni kao gazda ni kao šampion, nego kao prijatelj i ugostitelj. Makar bi imao opravdanje gledati ljude svisoka kao mnogi drugi. Možemo ga samo usporediti s ostalim boksačima u Hrvatskoj, koji nisu ni bili nikakvi prvaci, a drže se kao da su uhvatili Boga za bradu. Još je daleko teže ostati čovjek kad stvarno i osvojiš naslov svjetskog prvaka u nečemu. Najveća kvaliteta pokojnog gospodina Parlova je bila ta da ste znali da je čovjek koji je u njegovom društvu sigurno dobar čovjek. Ako nekoga nije volio, to ne bi pokazao, ali bi se nekakvom čarolijom takvi ljudi držali podalje od njega. Suptilna preporuka je bila - biti oprezan prema ljudima koje Mate Parlov ne voli, jer je to stvarno bila rijetka pojava. Izuzetak koji potvrđuje pravilo da Mate Parlov voli ljude i da je jedan od njih, a ne negdje iznad. Svi ljudi jednom moraju umrijeti, ali je poseban gubitak kad u državi punoj nemorala i zavisti kao što je Hrvatska postoji jedan čovjek manje kao što je bio Mate Parlov. Pjesnik u rukavicama, stup društva u malom gradu na obali. Pozdrav, šampione i prijatelju. Nadamo se da ćemo postići bar dio onoga što ste Vi postigli, ako već ne u boksu, onda u ljudskosti. |
26.07.2008., subota
Mamić i BBB
|
Tomislav Pacak, zapravo bezimeni konformist koji piše za Sportnet, napisao je članak u kojem pogađa u bit Hrgovićevog transfera, i zapravo je i mene natjerao da malo promislim o tome i pogledam stvari drugim očima. Ali, u istom tekstu kaže, citiram, Ono što je sigurno da BBB žele jest odlazak Zdravka Mamića. Ostatak HNL-a bi to popratio pljeskom jer bi se riješili čovjeka koji je Dinamo učinio toliko nadmoćnim, a što bi time dobili BBB? To je jedna potpuno druga tema s upitnikom na završetku. Pacak pravda Mamića i promovira ideju da je Mamić zaslužan za jak Dinamo. Pretpostavka je kriva, i sugerira da Dinamo bez Mamića ne postoji i / ili ne može biti jak. Dinamo je postojao i prije Mamića, postojat će i poslije Mamića, a osim toga je i postigao najveće uspjehe dok Mamić nije bio u klubu. S Mamićem je igrao ligu za bedaka. S Mamićem se klub i promijenio od ponosa Zagreba do kluba koji je dućan, kupi jeftino - prodaj skupo - isisaj lovu - gradi neboder, i kluba u kojem je omladinska škola potpuno korumpirana. I do kluba kojeg "izvršni dopredsjednik" sramoti gdje stigne. Mamić je mafijaš. Kao i kolega mu Bandić, koji naručuje / tolerira premlaćivanja i organizirao je onu pljačku koju je počinio zaposlenik Sokol Marića, da bi im prije ili kasnije oduzeo tržište i promovirao zaštitarsku agenciju koja posluje pod okriljem Zagrebačkog holdinga. Mamić je, recimo, ošamario šefa riječke POA-e, i izvukao se. Mamić je i vrijeđao novinare, tukao se za građevinsku dozvolu, nije platio porez na transfere igrača, trgao je Dinamovu majicu na Plesu, na istom mjestu nazvao BBB-e dušmanima Hrvatske, i općenito je poremećen čovjek s opasnim kompleksom veličine. "Dinamo, to sam ja", tako misli Mamić, a i konformisti poput Packa to prihvaćaju. Mamić sramoti Dinamo puno više od navijača, prema tome, svaka Mamićeva izjava kako navijači sramote klub je licemjerna. Svjetski mediji (španjolska Marca) su prenijeli najnoviji ispad njegove bolesti (zabranjivanje dolaska na stadion), što znači da je vijest dovoljno skandalozna da se pojavljuje i van granica Hrvatske. Nije Mamića naljutilo onih 36 baklji. I neka su ih bacali. Naljutilo ga je skandiranje protiv Hrgovića, protiv njega, protiv HNS-a, a mislim i protiv HDZ-a makar od kiše nisam dobro čuo. Na dan utakmice se odlomio komad zapadne tribine (za koju se zna da se svakog trenutka može urušiti) i pao na auto jedne zaposlenice kluba. Srećom, nije bila u njemu. Zbog mafijaša Bandića je netko mogao poginuti, a odavno je obećao završiti stadion i rekao da mu čak možemo pljunuti u lice ako stadion ne bude gotov do tog roka, mislim da je spominjao 2006. godinu, ne znam, uglavnom - rok je odavno prošao. Bandić je zato prodao plastične stolce (svi su mijenjani) po duplo većoj cijeni od nabavne. Izgradio je sjevernu tribinu koja je za poslovne potrebe potpuno beskorisna (makar ima predviđena mjesta za poslovne prostore) jer idioti nisu stavili zaštitu od vlage. Sad je kasno, makar se propadanje samog betona može zaštititi kristalima. Ako i to ne naprave, u roku od nekoliko godina će i ova tribina početi propadati. Mamić godinama laže da "nema prodaje", a ima uvijek istu taktiku. Rasproda one igrače koji se izdignu iznad Dinamovog prosjeka (taj prosjek mu je cilj) i pokupuje jeftine talente, prvo iz Hrvatske (nije uspjelo), a sada iz Južne Amerike. Nakon toga, sili trenera da te talente (Sammir) stavlja u igru da bi se što prije prilagodili, da bi im porasla cijena, i da bi se što prije prodali. U isto vrijeme pušta fenomenalnog desnog bočnog Buljata bez odštete u Hajduk, u potezu kojeg je orkestrirala vladajuća stranka na čelu sa Sanaderom. Nešto prije toga popljuje i otpusti idola navijača, Georga Kocha. Zatim dovede Hajdučko srce. Naravno, igrače poput Eduarda, Ćorluke i Modrića se i ne može predugo zadržati, i istina je ono što Mamićev brat također govori da igrači od 5 milijuna eura ne žele doći u Dinamo. Ali, činjenica je da je Mamiću cilj uvijek imati Dinamo taman toliko jak da pobijedi Hajduka i osvoji prvenstvo i da se možda bori za prezimljavanje u Europi. I isisati višak novca. To je jedini cilj kupoprodajnog izloga koji je Dinamo postao. Višak novca je završio u neboderu. Kaže, Dinamo je osuđen na prodaju, nema se love. Nije istina. Slaven Belupo ima daleko manje novca, a u svakom trenutku ima natjecateljski jaku ekipu. Da se razumijemo, "natjecateljska ekipa" je ona koja ima iskusne igrače koji dugo igraju zajedno. Na svoje oči sam u Koprivnici vidio kako natjecateljska ekipa pobjeđuje trgovačku 5:2. Dinamo ne može imati iskusne igrače, jer se oni ne mogu prodati. Lova je u mladim talentima. Dakle, cilj svih ovih lešinara u i oko Dinama (Mamić, Bandić) je da Dinamo bude skoro na izdisaju ali da osvaja prvenstvo, i da tijekom jedne sezone što više zarade od Dinama. Bilo na plastičnim stolcima, izvođačima radova na sjevernoj tribini, transferima igrača ili omladinskoj školi. Dinamo je specifičan, uložiš jednu kunu, a izvadiš tri, bez poreza i bez kontrole. Mamić zove Pokrivača da se vrati, nije mu jasno kako "takav čovjek ne prepoznaje ono što se gradi u Dinamu". Pa nije dečko lud da se vrati u ovo bolesno ludilo koje je Mamić napravio. Osim toga, upravo ga je Mamić prodao, samo da zaradi još malo, još malo, još malo...da ne misli na to da je godinama (po vlastitom priznanju) bio impotentan. Sad ima najvećeg i najtvrđeg u gradu, Dinamo mu služi kao...da ne kažem što. Mamić je postavio pitanje "je li ovo ponašanje navijača protiv Linfelda onakvo kakvo želimo?". Da, Mamiću, to je točno ono što ja želim. Navijače koji imaju glas. Godinama su nam ga pokušali uzeti, a ako ni Krivousti nije uspio, nećeš ni ti. Također želim navijače koji nisu pod represijom vodstva Udruge, nego slobodne navijače koji izražavaju svoje mišljenje. Makar ih javnost smatra ološom i smećem, navijači su samo temperamentni klinci, isti oni koji su se pobunili protiv ministra Primorca i srednjoškolske mature. Mladost koja pobjeđuje učmale ostarjele foteljaše, građani koji pobjeđuju snobove. Druga vrsta navijača su oni neonacistički bolesnici koji žele voditi navijače na isti način kako Mamić vodi Dinamo, imati vlast i biti na poziciji na kojoj ti nitko ne smije ništa reći. Takvi su i savijali leđa pred Mamićem zbog onih klupskih prostorija ili besplatnih karata za gostovanja. Ne BBB u cjelini, nego vodstvo Udruge koje je preko Mamića dobilo legitimnu vlast nad ostalim navijačima. Kako je Mamić dobio legitimnu vlast? Nema je. Prvo je prodavao stiropor na stadionu, zatim otišao u manji klub (mislim da je bila Segesta), stvarao veze, a kad se pojavila prilika Zajeca je doslovno istjerao iz kluba i nasilnički se ustoličio u Dinamu. Bez ikakvog legitimiteta. Zato i ima samo imaginarnu funkciju, ne zbog toga što je skroman, nego zato jer pravu funkciju ni ne može imati. Ovo je pravi Divlji Zapad, pitam se bi li bilo dobro da ja kao čovjek od 195 cm i 97 kg potjeram Mamića po tim istim stepenicama i zasjednem u klub...to je očito način na koji se to radi. Na Mamićevu sreću, to nije moj način. Zasad. Skandal s odlukom o odigravanju utakmice protiv Rijeke bez gledatelja na tribinama je...možda i kap koja je prelila čašu. Nadam se da će sve ovo eskalirati. Čak se i Božo Sušec našalio "a hoće li pustiti igrače da uđu na stadion?", aludirajući na jasnu činjenicu da se Mamić stavio u poziciju da odlučuje tko smije, a tko ne smije na stadion. Kao impotentan čovjek, kukavica, Mamić je savinuo kičmu i ipak "našao tiskaru koja će tiskati karte". Nadam se da nitko neće doći u nedjelju. Znam da ja neću. Pa neka si ide u neki klub iz šeste lige i tamo neka odlučuje tko smije doći gledati utakmicu. Jebeni luđak i lešinar, trebamo ga napokon potjerati iz kluba jer sebi uzima sve, a iza sebe ostavlja propast. Potjerao je i Kužea, jednog od rijetkih trenera koji je bio omiljen na tribinama, i trenera koji je vodio u Londonu protiv Arsenala dok Mamićev brat nije kao libero napravio dvije greške koje su dovele do 2 gola. Potjerao je i Ivankovića pa ga nekako uspio vratiti. Soldo je gospodski dao otkaz bez obrazloženja, ali jasno je da je razlog Mamić. S njim može raditi samo konformist i flegmatik poput Ivankovića. Ivanković je Mamićeva kuja, u onom smislu kao kad crnci u zatvoru imaju zatvorenika koji je bitch. Jer jedini vjeruje u Sammira. Bar tako kaže, bar ga stavlja u ekipu, pitanje je što zapravo misli o njemu iza svoje profesorske maske. Može li se itko čuditi što su navijači revoltirani i što raspoloženje doseže točku usijanja? Jesu li za to krivi navijači, ili onaj koji ih godinama maltetira? Nadam se da nitko neće doći u nedjelju protiv Rijeke, i nadam se da će sukobi eskalirati protiv Domžala. Nije klub osramoćen zbog navijača, nego zbog Mamića. Francuzi su takav narod da prosvjeduju kad god treba, izlaze na ulice, i dobiju ono što žele. Hrvati? "Nemam za kruh, pa dobro". "Nigdar ni bilo da ni nekak bilo". "Dvostruko oporezuju benzin...pa dobro". Sve je ok. Samo ne talasaj. Sramota je pokazati da nisi zadovoljan. Navijači su jedini koji u ovoj državi imaju glas, i taj glas će srušiti jednog od najvećih mafijaša u državi, a možda i ovog drugog, Bandića. Možda i ovog trećeg, Markovića. Možda i ovog četvrtog, Sanadera. Ako za to treba baciti i 536 baklji na teren, neka. Baklje se lako ugase u kanti vode. Ali vi, javnost, nemojte osuđivati navijače samo zato jer ih se bojite i zato jer se dečki bore za svoju slobodu. Da u srcu znaju da ne žive u nečijim okovima. Nekim ljudima je to važnije od svega i ja ih zbog toga cijenim kao svoje sugrađane. Oni roboti koji idu na posao i s posla bez da razmisle o ičemu i bez da stvaraju bilo kakvu razliku - ti mi ne trebaju. Njihov glas se nikad neće čuti. |
19.07.2008., subota
Pomagala
|
Kao što kaže Denis iz Večernje škole, skok uvis s motkom je prijevara, jer je "frajer ponio motku da može višlje skočit". Ja se zapravo slažem s tim mišljenjem, ali ne toliko za motku koliko za tenisice. Skok uvis. Bez motke ili s njom. Koje je najvažnije pomagalo koje skakač(ica) ima? Tenisice koje su posebno razvijene za skok uvis, ponašaju se kao opruge, dodaju i do nekoliko desestaka centimetara visini skoka. Skakači i skakačice od prije 20 godina nisu imali tako dobre tenisice i ne možemo znati tko je pravi šampion, odnosno tko je u povijesti najbolje skakao bez opruga na nogama. I Blanku Vlašić će neka cura za 20 godina preskočiti zbog boljih tenisica. Kakve su tenisice dozvoljene? Dozvoljene su one koje se serijski proizvode, odnosno one koje Nike razvije posebno za neku disciplinu. Ali, nije dozvoljeno uopće nemati noge i zamijeniti ih s plastičnima koje omogućavaju trčanje. Tako onom atletičaru, ne znam kako se zove, ne daju da se natječe na Olimpijadi jer "ima prednost nad ostalim sprinterima". "Nema noge pa je lakši". Kakvo licemjerje! A i trkači koji nisu hendikepirani također imaju pomagala, posebne tenisice koje su umjetni dodatak trkačevim prirodnim sposobnostima. Da znaju trčati, trčali bi bosi... Nije uopće lako trčati bos ili baviti se sportom bos. To znaju svi koji treniraju borilačke vještine (osim boksača), i sjećaju se svojih početaka kad je prijelaz s tenisica na bosu nogu bio neobičan. Pitam se, gdje je granica umjetnih pomagala? Natjecatelji na antičkim Olimpijadama su se natjecali bosi, sada imamo tenisice, koliko će proći vremena do one granice koja predstavlja razliku između čovjekovih sposobnosti i umjetnih pomagala? Mislim da smo je već prešli, makar nitko o tome ne razmišlja. I tenisice su previše, pogotovo u atletici, koja glumi da je iskonski sport, kraljica sportova...nije. Jer o novom modelu tenisica ovise rekordi. Za razliku od nogometa, gdje nijedno pomagalo ne utječe izravno na sposobnosti igrača, a kopačke čak i odmažu kontroli lopte. U borilačkim sportovima također nema pomagala, jedino zaštitna sredstva koja omogućavaju da borbe traju duže od nekoliko sekundi. Atletika ima pomoćna sredstva, koja izravno utječu na izvedbu sportaša. Reći ćete, pa i u atletici su za sve natjecatelje pravila ista, podloga je ista, oprema je ista. To je istina, ali atletičari se natječu isljučivo sami sa sobom i svako pomagalo je nepošteno. U nogometu, gdje se broji rezultat, u redu je da svi imaju neko pomagalo, ako je isto. U atletici se ne broji rezultat (pobijedio/izgubio), nego se broji izvedba i uspoređuje s izvedbama ostalih atletičara kroz povijest. Da se nogomet igra tako da pobjeđuje onaj nogometaš koji brže udari loptu, e onda bi kopačke postale nepoštene. To bi bilo isto kao da pljunem udalj, izmjerim udaljenost, ostvarim svjetski rekord. Za nekoliko godina se netko sjeti "zalet od jednog koraka i nije nepošten, to je evolucija sporta" i obori moj rekord. Nakon nekoliko godina pljuvači diljem svijeta odluče pljuvati s podloge visine 10 cm, "jer je to evolucija sporta". I opet obore rekord. Zatim izmisle tenisice koje omogućavaju bolje pljuvanje udalj. I opet obore rekord. To više nema veze sa sportom. Zato ne cijenim atletiku, jer je taj sport isključivo umjetno pokušavanje obaranja rekorda, sve u ime pomicanja vlastitih granica. Ne cijenim ni ostale sportove na kronometar ili metar, bar ne one u kojima nije potrebna vještina. U svim tim sportovima se umjetno manipulira kronometrom ili metrom, iz očajničke potrebe da se ostvari bolji rezultat. Mislim da ti sportovi nisu ni zdravi, nema se utjecaj na protivnika, i prema tome dijete ne može naučiti kako se nositi s porazom ili kako čestitati boljem od sebe tko te pošteno pobijedi. Ovdje imaš samo frustracije, ili si bio bolji od sebe ili nisi. Zamislite djecu koja igraju graničara, provociraju se, pobjeđuju, gube. I jedno dijete sa strane koje od sreće skače u zrak jer je bacilo loptu rukom dalje nego ikad dotad. Jer ima nove tenisice. Ne želi se igrati s drugom djecom da ga ne bi nadigrali. Koje je ponašanje korisnije, prirodnije i bolje? Igra je temelj života, a u atletici i mnogim individualnim sportovima igre nema. Osim toga, svjetski rekord u plivanju i nije baš nešto. Morski pas je brži. Svjetski rekord u trčanju i nije baš nešto, gepard je brži. Skok uvis, skok udalj? Ima ih boljih od nas koliko hoćeš. Prema tome, to nisu svjetski rekordi, nego rekordi ljudske vrste. Ono u čemu možemo nadjačati životinje su misaone igre, one u kojima je potrebna suradnja, npr. momčadski sportovi, šah, čak i borilačke vještine makar svjetski prvak u boksu gubi od medvjeda samo tako. Svjetski prvak u nogometu je stvarno svjetski prvak u nogometu. Nema čimpanze, lignje, krokodila, papige, koja može bolje igrati nogomet. A i nogomet uključuje pomicanje vlastitih granica. I u nogometu se mjeri brzina šprinta, i u nogometu se trči na druge pruge. Daleko složenije nego u atletici, jer u nogometu moraš krenuti pa stati pa opet krenuti. Atletika - kraljica sportova? Mislim da ne. Atletičar ne zna igrati rukomet, a košarkaš zna trčati na kronometar i skakati na metar. Ima i finu koordinaciju ruku, razmišlja, ima taktičke zahtjeve prema suigračima i protivnicima. Mora donositi odluke. Naravno da bi se svi smijali ovim mojim razmišljanjima, i naravno da nikad neće biti po mom, ali samo hoću reći da ja osobno cijenim iskonske sportove, odnosno one gdje razliku stvarno čini čovjek. Čovjek koji razmišlja 100 na sat, fizički istreniran. Atletičar je samo fizički istreniran... |
18.07.2008., petak
Nevidljivi most
Gledam i ne vjerujem. Kalmeta se šeće sa svojom svitom, gleda u more i govori "most dobro napreduje". I gledaju oni u more, a ovi klimoglavci iza njega si misle "da, da...u pravu je". U moru nema ničeg. Dva-tri kamiona na obali, voze se ukrug, možda pokoji bager malo zaruži. Ali, mosta nema niti se gradi. "Dobro napreduje". Ovo je najsmješnija HDZ-ovska priča, čak i smješnija od one kad se cijeli državni vrh skupio da položi kamen temeljac za taj isti most, a kad su ga položili i poslikali se, ostavili su kamen i otišli. Sad su se vratili na mjesto zločina. Za koju godinu će i svečano otvoriti taj isti most, makar će i dalje biti - nevidljiv. Da ne zaboravim, prije nekoliko mjeseci su taj most proglasili najdužim na svijetu. Zapravo, drugim najdužim na svijetu, jer su tamo neki Japanci, gamad, napravili duži. Ali dobro, bar imamo drugi najduži most na svijetu, koji je osim toga i poseban jer je - nevidljiv. A Japanski se vidi i nije fora. Takav most, vidljiv, može sagraditi svatko. Šalu na stranu, most je bio predizborni trik kojim se dobilo jako puno mandata, zbog izbornog zakona. Onaj tko dominantno pobijedi u nekoj izbornoj jedinici osvaja veliki broj mandata, a mnogi protivnici u toj jedinici ne prelaze izborni prag. Tako 50.000 glasova koncentriranih u jednoj izbornoj jedinici može značiti velik broj mandata, a tih istih 50.000 glasova bi na državnoj razini donijelo možda jedan mandat. Ako i toliko. Kao u tenisu, može pobijediti i onaj koji osvoji manje bodova u meču, ako gubi gemove s 0-40, a osvaja ih s 40-30. Izborni zakon je takav. Zato i ovaj populistički potez na području Dalmacije. Isplatilo se, a cijena je - jedan kamen. Gledao sam ja dokumentarce na National Geographicu. Gradili su mostove, također su prvo gradili onaj dio koji je ispod razine mora (logično!), ali su imali toliko mašinerije da se sve prašilo od aktivnosti. I na moru i na kopnu. Gradili su i nebodere na pješčanom tlu Dubaija pa je također bilo jasno da se nešto radi - makar su početni radovi bili ispod razine tla. Pelješki most očito grade nevidljivi ljudi, nevidljivom mašinerijom, nisu ni uzburkali ono more koje je ministar tako zadovoljno gledao i zaključio da most "dobro napreduje". Kako imaju nevidljive glasače, i glasače koji glasaju za njih od ispod razine tla, tako imaju i nevidljive radnike koji rade ispod razine mora. Zanimljivo je da će se most vidjeti tek nakon, hm, otprilike 3 godine. Toliko je još preostalo HDZ-ovom mandatu na čelu države. U prijevodu, to znači da se iduće 3 godine neće vidjeti ništa. I onda će HDZ opet potegnuti neki trik, koji će vjerojatno reći da će se most vidjeti odmah čim završe izbori. Evo, samo što nije, a ako glasate za nekog drugog, onda neće. Ne igrajte se sa svojom sudbinom, glasajte za nas! Kad bismo se samo usudili radnje oko ovog mosta prenijeti na HDZ-ovo upravljanje državom, uhvatila bi nas panika. Čak si ni ja ne mogu dozvoliti da pomislim da tako obavljaju sve državne poslove za koje su ih građani izabrali. Ali...najvjerojatnije tako rade sve. Osim, naravno, onih dijelova u kojima osobno financijski profitiraju. To je obična banda koja se popela na najveći mogući položaj u državi, i koja radi budale od nas. Ovaj nevidljivi most može služiti kao ogledni primjer HDZ-ove politike. Dobro se zagledajte u sliku priloženu uz ovaj članak. Molim da mi odmah javite ako spazite ronioca, čamac ili kakav stroj... |
Kriminalni nogomet
|
Dosad se uvijek na transfere igrača iz Dinama u Hajduk i obrnuto gledalo ispod oka, i kao iznimku od pravila. Ali, čelnici tih dvaju klubova su "prerasli" ovakvo razmišljanje i, kad god se pojavi šansa da se okrene koja kuna, dostojanstvo kluba i navijača pada u vodu. Sjećam se kako nas prije svakog derbija huškaju jedni na druge (sjetite se izjave o "venecijanskim štosevima"), pokušavaju prikazati pobjedu u derbiju i/ili osvajanje naslova prvaka kao jedine ciljeve sezone. Samo da je Dinamo ispred Hajduka, nije važno što u Europi ne može pobijediti Brann Bergen. Samo da je Hajduk ispred Dinama, nije bitno što je klub u stečaju i što ispada od Shelbourna, Debrecena i ostalih. Mažu nam oči. Gospodo, pustite nas da se mrzimo ili volimo, tučemo ili pomažemo jedni drugima, sami ćemo to odlučiti. Da smo jedinstveni, odavno bismo vas potjerali iz nogometa. A ovi zabranjeni transferi vrijeđaju naše klubove i naše dostojanstvo. Dosad su se događali tako rijetko kao i snijeg na proljeće, ovih starijih se ne sjećam, ali noviji uključuju Joška Jeličića, Gocu Sedloskog i Ivana Bošnjaka. Ova zadnja dvojica su iz Makedonije i iz Vinkovaca pa se ne računaju kao tako veliki skandali, jer zapravo nisu navijači niti Dinama niti Hajduka. Jeličić je, za razliku od njih, ostao obilježen, nepoželjan čovjek. Transfer Nike Kranjčara u Hajduk je imao određenu pozadinu, istu onakvu kao kad su iz Dinama odlazili Robert Prosinečki ili Fabijan Komljenović. Zbog neizdrživog pritiska i odbacivanja sva trojica su zapravo bila potjerana iz kluba, i iz inata su odabrali rivala. Godinama sam mrzio Niku, ali u neku ruku razumijem da je to bio jedini način da se osveti govnaru Mamiću, i u neku ruku mogu razumjeti da nečiji revolt može narasti do te razine. Nikad nisam oprostio Niki i nikad neću, samo kažem da u tom slučaju postoji pozadina cijele priče. Znamo što je Mamić sposoban raditi pred kamerama. Što je tek sposoban raditi kad kamere nema? Znamo da je suptilni neuračunljivi manipulator koji vjerojatno tjera ljude da odu u WC povratiti nakon komunikacije s njim. Dinamo je pustio dvojicu igrača bez odštete makar se znalo da će ih Hajduk uzeti. Marijan Buljat, bivši reprezentativac i sjajan desni vezni, plemenit igrač koji bi dobro došao svakom klubu, odlazi bez odštete pojačati najvećeg rivala. Ajde, za onog razmaženka Jerteca mi nije žao, od njega nikad igrača. Ali presedan je užasan i nije slučajnost. Ti transferi su politički, znamo da je Sanader navijač Hajduka, i to aktivni jer pomaže klubu, a Mamić je u vrijeme predizborne kampanje čak i platio oglas u novinama gdje Dinamo podržava HDZ. To su sve političke igre, oba kluba se vode politički (nismo li mrzili Zvezdu i Partizan zbog toga, nije li se i navijačima Dinama gadila politička uprava na čelu s Tuđmanom?) i najvažniji u svemu tome je osobni interes i zadržavanje na položaju u klubu. Čak i ako to znači i doticanje takve tabu teme kao što su transferi kapetana iz jednog kluba u drugi. Ništa nije sveto. Ok, ali onda nas nemojte huškati jedne na druge. Ne možete imati i ovce i novce, svađati nas međusobno a kolaborirati s protivnikom na drugim razinama. Toliko glupi nismo. Ili jesmo??? I onda, šlag na tortu. Transfer Mirka Hrgovića u Dinamo je prst u oko i jednim i drugim navijačima. Hajdukov kapetan i osvajač trofeja Hajdučko srce. Bad Blue Boysima ne treba hajdučko srce u momčadi, srce Dinama je purgersko. Bar ovo naše, na tribinama. Srce Mamića je, naprimjer, sačinjeno od govana. Jednaka je uvreda i prema Hajdukovim navijačima, čiji je idol prešao u Dinamo. I sad se i jedni i drugi osjećamo izjebano. Osim onih navijača Dinama koji su Hrgovića zvali balijom, a sada su spremni prihvatiti da on postane dio purgerskog ponosa. Čovjek se potukao na dvoranskom prvenstvu. Ok, nismo curice, može se sprijateljiti i s čovjekom s kojim se potučeš. Ali, Hrgović se potukao zbog netrpeljivosti prema Dinamu, a to je ozbiljnija stvar nego tučnjava zbog adrenalina. Jasno je da Vlada RH, makar bi se trebala brinuti za neke druge stvari, npr. pomoći onoj djeci kojima MI moramo pomagati humanitarnim akcijama preko telefona (na koje se naplaćuje PDV!!!), kao i svi ostali mešetari i mafijaši, skače na pretvorbu Hajduka jer tu ima financijski interes. Umjetno pojačavaju klub političkim potezima (Primorac je doveo Rossu, Sanader dvojac iz Dinama) da bi privatizacija Hajduka postala privlačna i da bi se od privatizacije skupilo što više novca. Za njih. Ako ćemo realno, tko je Vlada RH da ili Dinamu ili Hajduku oprosti novce od poreza? Ne vrijeđa li to sve nas ostale, koji smo porezni obveznici čak i ako radimo na crno, jer se na sve plaća PDV? Ne vrijeđa li nas što Mamić isisava novce iz Dinama transferom Eduarda, Ćorluke i Modrića, gradi neboder, ne plaća porez, a dovodi jeftina pojačanja? I svugdje se uspijeva provući kao jazavac jer je stvorio političke i mafijaške veze. Pristajemo li da Dinamo i Hajduk ne plaćaju porez zato da bi bolje igrali, a nekolicina ljudi od toga financijski raste i radi daleko veću štetu, kratkoročnu i dugoročnu, nego bilo kakav porez? Sve to se može prihvatiti jedino ako kažemo da nam nije važno koliko nas netko pokrade ili uvrijedi ili koliko nas iskorištava, samo da Dinamo lijepo izgleda, da Hajduk lijepo izgleda, i da se osvoji naslov prvaka i pobijedi u derbiju. Tko to kaže, zapravo kaže da je potpuno nevažno da obadva kluba mogu izgledati i puno bolje. Ne može se nekoliko godina nepoštenog poslovanja, manipuliranja javnošću, smanjivanja kvalitete kluba, sramoćenja kluba, potplaćivanja sudaca, mužnje novca iz kluba da bi se gradio neboder, korištenje kluba kao poligona za kupoprodaju i šverc igrača, održavanje korumpirane juniorske škole gdje se mora platiti da bi igrao, opravdati time što je mali Mihael Mikić odigrao partiju života u Amsterdamu, što je Vugrinec izvukao ekipu protiv Hazara, ili što će Morales možda asistirati za gol protiv Hajduka. Ako to vjerujemo, da jedan gol ili jedna asistencija ili jedan dribling briše sve ono što unazađuje i vrijeđa Dinamo, onda smo stvarno ovce kojima je taj gol ili asistencija jedina važna stvar. A odrastao sam u uvjerenju da nije to najvažnije, Croatia je igrala u Ligi prvaka pa svejedno nismo mogli smisliti upravu kluba zbog nama važnijih stvari. Ovi današnji navijači su očito puno praktičniji. Ono što se vidi na terenu je samo kusur od onoga što ostane kad se sve hijene namire. Bandić je prije nekoliko godina izjavio "ako ne dovršimo Maksimir do 2007., svatko tko me sretne na ulici neka me pljune u lice". Sad je sredina 2008. godine. Ja ga osobno ne bih pljunuo u lice jer nisam na njegovoj seljačkoj razini, ali činjenica je da čovjek laže i mulja i da ima svoje prste u Dinamovoj kasi. Dinamo ima nesreću što ima takvu financijsku i populističku privlačnost da privlači svakog govnara u Hrvatskoj koji se nalazi u ovom dijelu države. Klub je isprepleten kriminalnim interesnim skupinama i kokošarima koji pokušavaju naći svoj interes i popeti se na ljestvici da ukradu još malo više. Mandžukić daje gol Ajaxu. Što je važnije? Cijeli politički i kriminalni vrh se nalazi u Dinamu i Hajduku. Manipuliraju navijačima i svakim danom od tih klubova zarađuju. Ne od plaće, nego jednostavnim uzimanjem. Koje prikazuju kao korisno za klub jer je, eto, novo pojačanje dalo lijep gol. Ne možemo biti tako naivni. Želja ne znači ništa ako nema promišljanja, jer neprijatelj radi što radi baš zato jer je proračunat. Uhvatili su se za nogometne klubove kao krpelji, a kolika je njihova moć je demonstrirao Mamić kad je nekažnjeno ošamario šefa riječke protuobavještajne agencije. Malo ljudi u svijetu to može učiniti i izvući se. Kao što malo ljudi može nazvati BBB-e dušmanima Hrvatske i izvući se. Gdje je reakcija, dečki? Hrvatski nogomet je takvo leglo kriminala da ni pravna država tu ne može ništa - jer je uključena u to sve s njima. Prema tome, nije joj ni u interesu da ih izbaci iz nogometa, jer bi time i sebi izmaknula tlo pod nogama. Ne zanima me tko za koga glasa, ali činjenica je da dok je HDZ na vlasti gospodarski kriminal raste, u prvom redu zbog toga što su i članovi Vlade RH uključeni u nepoštene privatizacije, manipulacije, i nepoštenu tržišnu utakmicu koju oni dozvoljavaju isključivo sebi i svojim poslušnicima. Ne da ja ne mogu zaraditi novac na istin način kao oni, nego ne bih mogao ni pokušati jer jednostavno nema mjesta. Sva mjesta na kojima se može kriminalno djelovati u gospodarstvu su već zauzeta, i sva kontrolira HDZ. I nogometne klubove također. HDZ je najprofitabilnija organizacija u Hrvatskoj. Dinamo i Hajduk su samo mrvice koje nam oni ostavljaju. Kruh su pokrali, ostaju nam igre. Njihove. Prljave. Koje su daleko kompliciranije od bilo kojeg driblinga. |
17.07.2008., četvrtak
Manipulativni troškovi
Na svakom su koraku. Svaka prokleta "usluga" u ovoj državi uz sebe ima ne samo cijenu usluge, nego i nekakvu dodatnu naknadu ili dvostruko obračunavanje poreza. Pogotovo za automobile, koji su već sami po sebi dvostruko skuplji nego u Rumunjskoj ili u Americi. U državama koje imaju veću prosječnu plaću od nas. Amerikanac s prosječnom plaćom može kupiti po jedan auto svake godine, a Hrvat s prosječnom plaćom može kupiti jedan auto. U životu. Osim ako ga ne uzima na kredit, što ujedno znači da će ga auto koštati otprilike 50% više od naznačene cijene. Kamate, dragi moj.Država propada. Inflacija je 7.6%, što samo po sebi ne bi bio tako loš podatak da ne raste dodatnih 0.9-1.0% mjesečno. To u prijevodu znači da će nam turistička sezona zamazati oči, kao i svake godine, a negdje oko Božića ćemo imati inflaciju veću od 10%. U samo 6 mjeseci nove Vlade smo propali. Oni se ne znaju nositi ni s vlastitom državom, a kamoli sa svjetskim poskupljenjima goriva i hrane. Osim toga, čak i u ovakvoj situaciji, još uvijek im je primarni cilj zaraditi sebi novce. Njihov uvozni lobby dodatno upropaštava državu koja već ide prema dnu. To nisu domoljubi ni kršćani, koliko god zastava i Isuseka imali, i koliko god glasno pjevali himnu i molili se. Njihovo viđenje svijeta je da su, kada su na vlasti, kraljevi su svijeta jer imaju 4.5 milijuna ljudi koji im daju porez i koji plešu kako oni sviraju. Njih ekonomski rast Hrvatske i hrvatskih građana ne zanima. Da ih i zanima, ne bi ga znali ostvariti jer nisu ni pametni ni stručni. Umjesto toga se služe manipularinjem informacijama da prosječnom građaninu nekako dokažu da je sve u redu. Što duže su na vlasti, to će više pokrasti državu za svoju osobnu dobit. Pobjeđivanje na izborima je prvi i jedini HDZ-ov prioritet, i jedini koji može stajati na jamstvenoj kartici. "Jamčim da ću učiniti sve, ali baš sve, da pobijedim na izborima". Paradoksalna činjenica je da plaćanjem poreza svaki građanin ne doprinosi Hrvatskoj, nego je tjera dublje u ponor. Zašto, kako? Gledajte stvari s ove točke gledišta - država se najviše zadužuje zbog dugova građana, koji velikim dijelom proizlaze iz poreza, kamata i naknada. Općenito, zbog nepoštenog poslovanja prema klijentima. Svaki prosječan građanin postaje ekonomski sve slabiji. Time dodatno oslabljuje kupovnu moć države. S druge strane, da je svaki građanin svoj na svome, nezadužen i financijski na nuli, tu se nikako ne može ići dublje u ponor, nego se može samo rasti. Prema tome, svakom građaninu je najveća zadaća da prestane biti zadužen. U praksi to znači da napajanje struje solarnom energijom doprinosi i građaninu i državi, makar se čini da je građanin oslabio državni proračun ne plaćanjem preskupe struje. Ojačao je sebe, time je ojačao svoju kupovnu moć i svoju samostalnost, i time je učinio najviše što je mogao za svoju državu. Druga je stvar što to Vlada ne razumije pa samo uvodi nove poreze i naknade, ne razumijevajući da time slabi svoje građane, a čak i u "mračnom srednjem vijeku" su kmetovi plaćali namet od samo 1/10 onoga što imaju. U školi smo učili da je njima bilo jako teško. Kako je tek nama, uz PDV od 22% i dodatne poreze koji kažu da građanin koji prima 5000 Kn mjesečno zapravo prima samo 3000 Kn? Ostalo će otići na poreze, prireze, kamate, manipulativne troškove i naknade. Zamislite nevjerojatnu situaciju da se svako hrvatsko domaćinstvo napaja solarnom, geotermalnom, ili energijom vjetra. Proračun, suprotno laičkom mišljenju, ne bi bio prazniji, nego puniji. Zašto? Plaćanjem struje HEP-u stvara se samo mala dobit (u postotku) jer HEP mora i poslovati, proizvoditi struju, kupovati struju, održavati mrežu, plaćati zaposlenike, davati novce mom Dinamu, održavati na plaći Bandićeve i Sanaderove prijatelje i obitelj. Vlada, odnosno državni proračun, dobije mali postotak te dobiti u obliku poreza. Nemam točne podatke, ali možemo pretpostaviti da je najveći (znanstveno-fantastični) postotak kojeg HEP može privrediti 50% od onoga što građani plate. Od svake uplate svakog građanina država je uzela 22%. Ako pretpostavimo da su HEP i Vlada ista stvar, odnosno da se novac slijeva u istu blagajnu, dolazimo do računice da je profit, u ovom znanstveno-fantastičnom slučaju kada HEP posluje s 50% dobiti, 72%. To znači da je 28% otišlo na realno nepotrebnu stvar, poslovanje HEP-a. Ako pretpostavimo da je prosječan mjesečni račun za struju 150 Kn (opet nagađam), i da ima milijun kućanstava, dolazimo do svote od 1.8 milijardi Kn, od čega u državni proračun ode 1.35 milijardi Kn. Da se, u idealnom slučaju, sva kućanstva napajaju besplatnom energijom (osim jednokratne instalacije sustava i održavanja / popravaka), državni proračun bi naoko bio prazniji za 1.35 milijardi Kn. Ali, kupovna moć hrvatskih građana bi porasla za 1.8 milijardi Kn, od čega bi opet platili 22% poreza na sve što kupe. Dakle, država bi dobila samo 396 milijuna Kn. Ali, kupovna moć građana bi strašno porasla, a ne možemo računati na da će građanin samo jednom kupiti nešto. Roba se prodaje, preprodaje, s većom kupovnom moći kumulativno raste robna razmjena. Država je snažnija, bogatija i stabilnija makar je manje novca u proračunu. Ali, manje novca je i izgubljeno (bar 50% koje HEP uzima za svoje poslovanje) pa je država efikasnija; bolje iskorištava onaj novac kojeg ima. Kada stvari gledamo iz ove perspektive, najbolja stvar koju čovjek može učiniti za državu je da sebe osnaži, i da ima veću kupovnu moć. Time rastu i hrvatske tvrtke, jer imaju veći promet. To u konačnici znači veći porez i veći godišnji rast, a i bolju poziciju prema stranoj konkurenciji koja isisava novac hrvatskih građana u strane države. Ali, u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji nametati nove poreze je samo zakopavanje građana, a i države, još dublje. Građanin koji jedva spaja kraj s krajem ne može biti koristan državi, makar i platio sve poreze koje mora. Država se oslanja na srednji sloj građana, one koji se brinu sami za sebe bez državne pomoći. Takvih treba što više. Dakle, najbolje rješenje je ne uzimati kredit. Osim eventualno za stan. Auta ima i rabljenih, jeftinih, dobrih. Ako imate kuću, razmislite o solarnim pločama ili geotermalnom grijanju. I stavite prokletu žbuku na fasadu jer vam zbog gole cigle rastu troškovi grijanja i kuća brže propada. Ako se kladite, kladite se preko interneta. Makar su internetske kladionice strane tvrtke, nitko ne kaže da morate gubiti na klađenju. Ako ste u dobitku, to znači da ste doveli novi novac u Hrvatsku iz strane države. Ako i izgubite, još uvijek je vaša kupovna moć jača nego da ste se kladili u hrvatskoj kladionici i platili porez i prihvatili manje koeficijente. Trudite se da što manje smanjite troškove i postanete što neovisniji od svega što uključuje neki postotak kojeg morate dodatno platiti. Tu pogotovo mislim na kredite. Ako uzimate kredite da biste se prehranili, morate učiniti sve što možete da što prije isplivate iz te situacije jer može biti samo gore, zbog kamata. Smanjite troškove za sve nevažno, zaposlite se na još jednom poslu, uselite se s obitelji ili doselite još jednog člana obitelji, učinite sve što možete da ne morate dizati kredite za hranu jer je to opasan put koji postaje sve opasniji svaki mjesec. Kamata vas pojede. Uzgajate vlastito voće i povrće ako možete. Promijenite tarifnu opciju na mobitelu. Spojite internet, fiksni telefon i kabelsku televiziju u jedan fiksni mjesečni račun od 225 Kn (Bnet) ili samo uzmite jeftiniji internet. Prodajte stare stvari. Kupujte velika pakiranja proizvoda, i to na akciji. Ne sijte pšenicu, nego kulturu s većim postotkom profita. Učinite sve da vam poraste kupovna moć. Čak i ako vam dobro ide, smanjite te postotke koje plaćate i za nekoliko mjeseci ćete živjeti još bolje. Nema napretka u plaćanju kamata na kredite, niti trebate biti nešto posebno ponosni na sebe što ih možete platiti. Svejedno ste glupi ako to radite. Nijednog normalnog čovjeka ne zanima što imate novi auto. I nijednog normalnog poslovnog partnera ne zanima čovjek koji se doveze u Mercedesu, a tvrtka mu posluje s gubitkom. Zakon kaže da se svaka uplata u kladionici mora oporezovati s 5%. Taj iznos ide državi. Nije mi jasna logika tog zakona, osim želje za punjenjem proračuna na umjetan način, jer kladionice, kao i sve ostale tvrtke, plaćaju svoje poreze i porez na dobit. Posluju pošteno i porezni su obveznici isto kao INA ili HT. Vladi niti ne pada na pamet da INA-i ili HT-u uvede poseban porez samo za njih, jer njima ne žele otežati poslovanje za 5%. A 5% je u svim normalnim tvrtkama razlika između rasta i bankrota. Umjesto toga, Vlada dvostruko oporezuje gorivo. Umjesto da se dva poreza koji se primjenjuju u slučaju goriva oba odnose na osnovicu, ovaj drugi je kumulativan i obračunava se na već jednom oporezovani iznos. INA zbog Vlade posluje s ogromnim plusom, uz to što i naftu izvađenu u Hrvatskoj naplaćuju po istoj cijeni kao da je uvozna. Naime, nafta izvađena u Hrvatskoj, prerađena u INA-i, nema nikakve poveznice sa svjetskim cijenama nafte. Ali, moguće je prodati to gorivo građanima po istoj cijeni kao i uvozno. U klađenju, koje je igra brojeva i matematike, 5% je razlika između dobitka i gubitka. Jako uspješni prognozeri mogu ostvariti oko 15-20% plusa na ukupno uloženi novac. Država ne samo da otežava poslovanje kladionicama, nego i otežava klađenje građanima. Ništa čudno, da država malo pritisne građane nekim porezom i oteža im i ovako besperspektivan život. Jer, baš zbog tih poreza i raznih "naknada", čovjek u Hrvatskoj mora biti 20% uspješniji u vođenju kućnog proračuna nego Nijemac, da bi bio na istoj razini s njim. Naravno, s obzirom da je i polazišna točka (prosječna plaća) daleko niža, jasno je da Nijemac napreduje, a mi u odnosu na njega nazadujemo jer napredujemo sporije. Jaz se povećava, zaostajemo. Priče o "stizanju Europe" su sulude, obično mazanje očiju, to je ne-mo-gu-će. Mi možemo napredovati jedino u odnosu na sebe, ali svejedno svakim danom sve više zaostajati za svim razvijenim zemljama. Priče o rastu su mazanje očiju, manipuliranje statistikom, koje dolazi iz HDZ-a, a usmjereno je na glupe građane. Čak i da je svaki od 4.5 milijuna Hrvata ekonomski genij, i da je savršeno štedljiv, ne bi se mogao primaknuti ni prosječnom Nijemcu, odnosno onome koliko on pridonosi ekonomskom rastu svoje države. Što se tiče klađenja, postoji izlaz. Internetske kladionice nemaju manipulativne troškove iz jednostavnog razloga što ne posluju po hrvatskim zakonima, nego po poštenim zakonima. Čak daju i bonuse na prvu uplatu, kada se uplaćeni iznos novca automatski udvostruči. Njima je, za razliku od svih hrvatskih korumpiranih tvrtki, klijent važan. Uplate i isplate su neoporezive; ne oporezuju se ni kada novac stigne s internetske kladionice na bankovni račun u hrvatskoj (ha-ha) banci. Tome naša Vlada ne može doskočiti, inače bi već i to oporezovali u suradnji s kladionicama. Smanjivanje konkurencije političkim potezima je, ako pitate HDZ, pošten potez. I jedini način na koji znaju funkcionirati u tržišnoj utakmici. Već godinama se priprema Zakon o klađenju preko interneta, ali nije još uveden jer je nemoguće osmisliti model koji bi spriječio klađenje preko interneta. Klađenje preko interneta je otprilike jedini čin kojeg hrvatski građanin može učiniti, a da ne plati prirez i nepoštene naknade državi. Sve drugo je dvostruko oporezovano i ima dodatne naknade ili manipulativne troškove. I, zapravo, jedini čin kojeg hrvatski građanin može učiniti a da po samoj prirodi stvari ekonomski ne nazaduje. Jedini izlaz u bijeli svijet, izlaz iz ovog smeća kojeg naša Vlada stvara. Osim ako ne odlučite i npr. nabaviti amortizere za auto preko interneta, koji su u Americi otprilike 10 puta jeftiniji nego u Hrvatskoj. Čak se i uz plaćanje transporta iz SAD-a (amortizeri su opasan teret) prođe jeftinije. Ako amortizere naručite iz Njemačke, transport je kopneni i još je jeftiniji. U pravilu, sve što se može kupiti u Hrvatskoj je jeftinije kupiti ili naručiti izvana. "Kupujmo hrvatsko", da, ali ovaj put se radi o našim glavama. Nismo dovoljno bogati da sve plaćamo skuplje, koliko god se Nadan Vidošević trudio dati svoj doprinos ekonomskom oporavku države. Promislite o ovome i shvatite me ozbiljno, pročitajte 2-3 puta pa ćete doći i do pozadine cijele priče. Ako se ne morate grijati preko HEP-a, nemojte. Ako ne morate plaćati manipulativne troškove u kladionici, nemojte. Ako ne morate dignuti kredit, nego recimo štediti godinu ili dvije dana da biste auto kupili za gotovinu, nemojte dizati kredit. Tih godinu, dvije, tri čekanja, je mala cijena za to da si kreditom zaustavite kompletan napredak u životu i sve te godine provedete opterećeni kreditom za auto koji je u međuvremenu ostario. I treba vam novi. Loše je takve stvari shvatiti bezbrižno i "lako ćemo", jer država ovisi o vama i o vašoj kupovnoj moći. |
Opasni psi, bezopasni vlasnici
Ovo je tema koja me živcira najviše od svih. Inflacija, korupcija, rasisti, licemjeri, smrt, rat, kuga, glad, ništa me ne može tako naljutiti i natjerati da izgubim vjeru u čovječanstvo kao kad pit bull izgrize dijete, a nitko to ne spriječi i nitko ne odgovara osim, eventualno, psa. Još se malo više, ako je to moguće, naljutim kad vidim da se razne udruge za zaštitu psećih prava i razni psoljupci dignu na noge da se taj isti pit bull ne bi uspavao, jer nije on kriv što je takav. TOČNO, nije ON kriv što je takav. Uzgojen je za borbe pasa i ima neugodnu osobinu da nastavlja napadati i kad je smrtno ranjen. U prijevodu, kad jednom odluči napasti, napadat će dok ga ne ubijete. Znate li ubiti pit bulla? Ne znate? Žao mi je, vaše dijete je mrtvo.Čim netko takne psa, kreće klasična zamjena teza. "Ne voliš životinje". "Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude". Idioti. Evo, ako postoji definicija idiota, to je čovjek koji je u stanju ovakvo nešto izjaviti. Svi mi volimo pse. Bar 99% nas nema ništa protiv životinja i protiv pasa. Ali imamo protiv neodgovornih vlasnika. Pit bulla će kupiti čovjek koji je iz nekog razloga pit bullom fasciniran. To nije ni njegova ljupkost ni njegova ljepota, nego njegov borbeni karakter i aura ubojice koja ga prati. Fora je imati ubojicu kao ljubimca, time sebe uzdižeš u razinu iznad njega. Opasniji si nego on jer ti si njemu gazda. Klasična priča onih ljudi koji očajnički trebaju ljubimce; bez njih ne bi mogli egzistirati. Netko drugi odabere ribicu, normalnog psa, hrčka. Netko odabere stroj za ubijanje. Vlasnici pit bullova griješe u dvjema stvarima. Prva je da misle da su mu gazde. Prestani ga hraniti, pa da vidimo tko je kome gazda i tko će koga pojesti. Druga stvar, koja proizlazi i iz prve, je da misle da pit bulla mogu kontrolirati. Taj pas je prejak da bi ga se moglo zadržati na uzici, a postoji i razlog zbog kojeg pit bullovi nisu policijski i vojni psi. Nepouzdani su, ćudljivi, i ne daju se izdresirati onako kako bi trebali. Pit bull je zvijer. Nešto kao čovjek s psihičkim poremećajima. Može izgledati normalno sve dok mu neka sitnica ne spusti roletu, a tada - spašavaj se tko može jer ovaj puca a ne pita tko je kriv. Njemački ovčar (na slici) nije klasificiran kao opasni pas. A koriste ga vojska i policija. Spašava živote i može savladati kriminalca ili neprijatelja. Pit bull je pas koji je beskoristan za sve osim za borbu pasa i, općenito, krvoproliće. Ali samo kad on to hoće. Dolazimo do zaključka da ljudi kupuju pit bullove isključivo zbog svog ega. Da sami sebi dokažu da su dovoljno dominantni da zauzdaju zvijer. Zbog tog ega su mnoga djeca i odrasli ljudi izgriženi i provest će život s traumama. Isključivo zbog tog ega vlasnici pit bullova im ne stavljaju brnjice. Brnjica bi značila "ja ga, kao vlasnik ne mogu kontrolirati". "Moram pribjeći pomoćnim sredstvima". Mali broj vlasnika si je spreman nešto takvo priznati, jer upravo to kontrira razlogu zbog kojeg su uopće nabavili opasnog psa. Ponavljam, pit bull ima svoju prirodu i nije kriv što su ga ljudi uzgojili da bude takav. Tu dolazimo do jednog logičkog problema. Ako je pit bull odgovoran za svoju narav, onda se nakon krvavog incidenta kažnjava isključivo njega. Ako pit bull nije odgovoran za svoju narav, onda odgovornost mora preuzeti onaj koji je i preuzeo na sebe odgovornost za takvog psa. Ako je dijete izgriženo, želimo li reći da odgovornost za to ne leži na nikome, i da je isti zločin s različitim počiniteljima različit zločin? Da ja izmasakriram dijete, nikad me ne bi pustili iz zatvora. Nikad. Proveo bih u Lepoglavi cijeli život. Ali, kada pit bull izmasakrira dijete, to je slučajno? Njegov vlasnik je to ne samo dozvolio, nego je izravno odgovoran za djela svog psa. Koji, kako smo rekli, nema svijest o sebi, pa prema tome čovjek koji je odlučio biti njegov vlasnik preuzima svu moralnu i pravnu odgovornost za njegova djela. Pogotovo ako nije stavio brnjicu, odnosno, ako iz nekih sebičnih pobuda nije napravio jednu malu stvar koja sve može spriječiti. Ima i ljudi kojima se jednostavno ne da stavljati brnjicu. Pas izgleda normalan, nema potrebe. Vjerujte, alarm bi u ljudima proradio svaki, ali baš svaki put kad psa vode u šetnju, da znaju da imaju punu kaznenu odgovornost za ono što njihov pas eventualno napravi. Odjednom bi vlastita sloboda da te u Lepoglavi ne guze na suho postala važnija od slobode psa da ne nosi brnjicu. Neodgovornost. Susrećemo je na svakom koraku u lijepoj našoj Hrvatskoj. Ljudi nemaju odgovornosti ni prema čemu, ni prema kome. Svi mogući oblici neodgovornog ponašanja imaju svoje utočište u Hrvatskoj, novom Divljem Zapadu najgore vrste - one u kojoj se čini da pravni sustav postoji. Da se zna da pravnog sustava nema, onda bismo svi uzeli pištolje i branili se. Situacija u Hrvatskoj danas je ista takva, samo što ne uzimamo pištolje jer se ipak nadamo da to nije potrebno. Ali, naše okruženje je isto kao na Divljem Zapadu. Prije nekoliko godina sam pročitao i članak kako je za 90% tučnjava u Zagrebu odgovoran pas. Ljudi se potuku zbog pasa. Čak sam jednom vidio i Dubravka Šimenca kako je skoro fizički napao umirovljenički bračni par jer je njegov pas napao njihovog, počeo ga klati, pa su oni nekako pokušali obraniti svog psa. Naravno, naši korumpirani prijatelji, žderači janjetine koji su si prijateljski podijelili pozicije, ne brinu o pitanju opasnih pasa. Kad bi i brinuli, ne bi znali riješiti problem. Ili bi im možda probavne tegobe (zbog enormne količine hrane) odvukle pozornost baš kad bi im sinula ideja. Stvar je jednostavna. Staviti odgovornost na čovjeka. To bi riješilo i problem neodgovornosti u prometu, gdje je sve krivo: brzina, alkohol, ceste, signalizacija, samo čovjek nije. Ali, o tome drugom prilikom. O ovoj temi samo mogu reći da zakon o brnjicama postoji, ali se ne primjenjuje, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na cijelom svijetu gdje se bezbrižno može šetati pit bulla po parku punom djece. Možda zakona nema ni u Bocvani ili Zimbabveu. Na njihovoj smo razini što se tiče pravosuđa, zakona, vladavine prava, a i ljudskih prava. To nadoknađuju aktivisti koji se brinu za pseća prava. Sjajni ljudi, pseća prava su problem u državi gdje su dječja prava ugrožena. Da se razumijemo, debate o ubojitosti pit bullova i o njihovoj stvarnoj prirodi su bespredmetne. Svaki pas je u stanju napasti, neki više, neki manje, a određeni psi su okarakterizirani kao opasni ili zbog svoje ćudljivosti, borbenosti, ili zbog činjenice da kad napadaju, ne staju dok ih se ne ubije. To su činjenice. Pit bull je opasna pasmina psa. Nitko ne tjera čovjeka da kupi pit bulla, ali ako ga kupi, dužan je preuzeti odgovornost za njega. I njegova djela. A razne logičke dosjetke tipa "hoćemo li i ljudima onda preventivno stavljati lisice, i oni su opasni?" ostavljam raspravama u nižim razredima srednje škole. Onim razredima u kojima još nisu učili logiku. I uopće me ne zanima koliko vlasnik "voli" svog psa. Ako je prouzročio štetu, vlasnik odgovara. Nije li to što vlasnici i žele reći, da pas nije odgovoran? Onda jesu vlasnici. Hvala što ste dokazali moju poantu, aktivisti i neodgovorni vlasnici. Ja bih osobno bez imalo grižnje savjesti razbio svakog vlasnika pit bulla ako na psu ne vidim brnjicu, da se samo ne brinem kako bi pas reagirao na premlaćivanje njegovog vlasnika. Svaki put krenem pa stanem kad mu vidim ralje i tupi pogled. Jednog dana se možda i odvažim na taj samoubilački čin koji možda disciplinira jednog čovjeka, i taj dan ću mlatiti vlasnika psa sve dok ne vidim da mu je "sjela" zamisao da on, kao građanin ovoga grada, ima određenu odgovornost prema ostalim građanima. Psa ne bih dirao, nije ništa kriv. A da sam premijer, bezočno bih naredio stavljanje brnjice svim psima koji spadaju u opasne pasmine. Zakon bi u pravosudnom sustavu bio jasan, provođenje zakona bi bilo efikasno. Kad bi se odmah idući dan okupile udruge za pseća prava, razni aktivisti, neodgovorni vlasnici, i kad bi svi redom dali izjave za TV i možda čak i diskutirali u "Otvorenom", obratio bih se javnosti i rekao: "Nisam zabranio pse. Zabranio sam VAS!" |
14.07.2008., ponedjeljak
Umijeće pregovaranja (Priča o čobanu i ovci)
Očekivalo se da Amerikanci zatraže izuzimanje svojih vojnika od hrvatskog pravnog sustava, to je bilo jasno svima koji znaju za njihovu dosadašnju praksu. Amerikanci u većini zemalja pokušavaju progurati ugovor koji bi njihove vojnike izuzeo od pravnog sustava neke države. Namjerno ne kažem "vojnike koji su stacionirani u toj državi", jer teoretski mogu doći i svi. I nad nijednim ne bi bilo nadležno hrvatsko pravosuđe. Uostalom, kao i nad članovima HDZ-a, pa ne čudi što su spremni i nekome drugome ponuditi tu beneficiju, još jednom preko leđa naroda i preko leđa Hrvata. Od stranke koja na izborima pobijedi prijevarama, trikovima i glasačkim listićima mrtvih osoba, se ni ne može očekivati da politički uspijeva tamo gdje se takvi trikovi ne mogu progurati. Analogija se može povući s Dinamom i Hajdukom, čijim igračima suci u Hrvatskoj progledaju kroz prste, ali u europskim natjecanjima se protiv njih sude jedanaesterci i dodjeljuju crveni kartoni. Jednostavno zato što se igra po pravilima u kojima oni ne znaju funkcionirati. Tako je i s HDZ-om u svjetskoj politici. Odjednom se cilj ne može postići glasovanjem mrtvih ili populističkim napadanjem "petokolonaša" pa se propada u svakoj mogućoj situaciji. Zato je i logično da SAD u HDZ-u ima savršenog partnera, svjetski čoban-silovatelj je našao najdražu ovcu nimfomanku. "Mali smo"? Ne, samo malodušni. Nisam primijetio da Nizozemska, Švicarska, Portugal, Švedska, Austrija...savijaju leđa i predaju suverenitet. Oni su faktor na međunarodnoj političkoj sceni i uzor mnogim državama, zbog svog stava i zbog svoje principijelnosti. Nemam podatak imaju li te države potpisan isti ugovor s Amerikancima, ali ako i neka od njih ima, siguran sam da im taj i takvi ugovori nimalo ne smetaju u održanju suvereniteta. Nama smeta svaki ugovor, jer se svi sklapaju nama na štetu. Zato jer ih potpisuju žderači janjetine u odijelima i u košuljama čiji ovratnik ne mogu zakopčati oko svinjskih vratova. Inteligencija i sposobnost su minimalne; radi se o interesnom čoporu koji po svojoj prirodi ne mora biti stručan da bi egzistirao.Ugovori i dogovori bilo koje vrste se sklapaju na isti način. Bar među ljudima koji su tu problematiku izučili. HDZ-ovci nisu ti, jer nijedan od njih nije stručan pregovarač, nego se samo "dobro svađa". E pa, nije cijeli svijet seljački ako je vaše društvo na janjetini seljačko. Amerikanci su stručni pregovarači i vesele se kada im ovakvi dođu za pregovarački stol. U pregovaranju se, suprotno uvriježenom mišljenju, ne radi o tome tko što nudi a što traži. Ne radi se ni o moljakanju ili o iznuđivanju. Ne radi se ni o nalaženju kompromisa. Ne radi se ni o tome da jači kvači. Radi se o tome tko ima najbolju rezervnu varijantu, tako su bar mene učili po američkim principima poslovanja. U ovom slučaju je Hrvatska zbog nekolicine nesposobnih ljudi izigrana, jer je ugovor štetan. Makar sam ju pokušao nekako prevesti morat ću iskoristiti američku frazu raw deal. Kad nekome nudiš malo, a uzmeš puno. Realno bi taj ugovor trebao imati princip reciprociteta; ako vi od nas tražite izuzeće svojih vojnika od naših zakona, izuzmite i vi naše vojnike od svojih zakona. Taj reciprocitet je polazišna točka dogovaranog ugovora, po kojoj se prosuđuje tko kome što nudi, a što uzima. Kao prvo, taj reciprocitet ne može postojati jer našim vojnicima nije dopušteno doći u SAD pod hrvatskom zastavom i u ratnoj spremi. Ma nema teorije da se to ikad dogodi. Kao drugo, taj reciprocitet nama ne treba jer niti mislimo slati vojnike u SAD, niti namjeravamo toliko prekršiti zakon da bi SAD želio naše vojnike zadržati u svom zatvoru. Tu smo došli do ključne točke pregovora koja potpuno tjera vodu na hrvatski mlin. Vi tražite od nas nešto što ne dajete, a to nama ionako ne bi trebalo. Osim toga, to što tražite je protivno našem Ustavu. Što nudite, gospodo? Što ste uopće u stanju ponuditi da vam napravimo takav ogroman ustupak koji će uz to i prelomiti naše građane napola? Naša rezervna varijanta je - da na to ne pristanemo i ostanemo suvereni. Gospodo, naša rezervna varijanta je bolja od naše prve varijante, o čemu vi pričate? Sada dolaze na red druge stvari. A to je neskrivena i pregolema želja Hrvatske da uđe u NATO. S obzirom da su Amerikanci izmislili poker, u situacijama kad suparnik otkrije karte plivaju kao riba u vodi. I zatim koriste klasičnu zamjenu teza. Vi nama napravite sasvim mali ustupak koji je uobičajen i u nekim drugim državama, a mi vas primamo u svoje okrilje i štitimo vas i vašu slobodu, vodimo vas prema napretku. Ok. Ali pogrešno. Kao što je as jači od devetke, tako je i suverenitet jači od bilo koje druge usluge. Suverenitet je skala u boji. Do asa. Prema tome, SAD još uvijek od nas traži više nego što nudi, makar pokušavaju to prikazati kao usputnu stvar na ovom putu koji je već započet. Tu dolazi do stanke u pregovorima jer nijedna strana ne želi odstupiti od svojeg stajališta o tome je li važniji suverenitet ili korist. Kreće se na pregled rezervnih varijanti: Hrvatska najbolja rezervna varijanta je da općenito prihvati taj ugovor, u Saboru lobira protiv izglasavanja tog ugovora, i kad prijedlog ne prođe dvotrećinskom većinom rašire se ruke, "što se može, probali smo". Hrvatska najgora rezervna varijanta je da zbog odbijanja ugovora zastanu pregovori s NATO-om ili se potpuno prekinu, zatim prestane nabavka vojne opreme iz SAD-a i Hrvatska ostane nebranjena, odnosno bez sustava obrane. Takvu situaciju je izazvalo isključivo ukidanje vojnog roka prije nego što su završeni pregovori o uzajamnoj obrani s drugom državom. Time je omogućeno ovakvo bahaćenje Amerikanaca, jer si Hrvatska jednostavno nije ostavila izbora. Kao kad neki klinac očajnički želi da ga neka skupina klinaca prihvati - tada mu oni mogu raditi što žele jer je u startu odustao od samog sebe. Tu je nevažno jesam li ja za ili protiv vojnog roka, ovdje pričamo o vanjskoj politici. Američka najbolja rezervna varijanta je da Hrvatsku ne prime u NATO i okrenu se drugim područjima. Američka najgora rezervna varijanta je da Hrvatska izričito odbije ugovor i to odjekne kao mali skandal u Europi i svijetu. Kad se pročuje da je mala zemlja bez vojske odbila ugovor, ostale države dobivaju novu nadu, također se postavljaju čvršće u pregovorima, i američki cilj da njeni vojnici budu izuzeti od svih drugih zakona na svijetu osim od američkog vojnog suda dolazi u opasnost da padne u vodu. A to je za njih nenadoknadiv gubitak, unazadio bi ih za 20 godina i morali bi smišljati novo rješenje u globalnoj politici. Amerikanci također gube već desetljećima željeni Balkan i spajanje svojih istočnoeuropskih kolonija sa svojim srednjoeuropskim partnerima, a nadaju se da bi to ujedinjenje napokon završilo hladni rat protiv Rusije koji još uvijek traje na svoj način. Amerikanci bi također izgubili novo tržište vojne opreme i, što je još važnije, rezervnih dijelova i streljiva, i novog kupca za svoju rashodovanu tehnologiju. Amerikanci bi također izgubili i mogućnost da u nesređenoj državi obavljaju poslove, sklapaju partnerstva, i općenito zauzmu najbolju startnu poziciju prije potpune liberalizacije tržišta. U vrijeme njihove domaće recesije! Američki ulog u ovoj partiji pokera je OGROMAN. I ne mogu si priuštiti da izgube. Zbog toga bi prije bili spremni na povlačenje zahtjeva, nego na riskiranje. Osim ako su samoubilački raspoloženi. Da samo spomenem nešto čega se svi boje u pregovaranju s NATO-om, u ovom slučaju rat ne dolazi u obzir ni u najsmjelijoj znanstvenofantastičnoj varijanti. NATO se nikad ne bi usudio ni vojno zaprijetiti državi s kojom je počeo pregovore o članstvu jer bi se tada NATO pakt raspao. Osim toga, nekakav luđački vojni napad na državu koja pregovara s EU bi bio preriskantan. I zato se to neće dogoditi. Vojna intervencija SAD-a u Hrvatskoj ne postoji kao opcija, a ono što nas zapravo čuva od tog napada i od takvih napada je upravo vladavina prava i principijelnost, ne svrstavanje uz vojno jače nego svrstavanje uz pravednije. Tako da možemo prekrižiti taj panični strah uvriježen u narodu da će nas svi jači od nas zbrisati s lica Zemlje i da će nas Srbija napasti. To nije istina. U modernom svijetu snaga nije vojna snaga, nego politička. U Hrvatskoj vlada javno mnijenje da mi više trebamo NATO nego što on treba nas. Kao što vidimo, to nije istina. Njihova potencijalna dobit, kao i potencijalni gubici, su daleko veći. Globalni. Naši su lokalni. Prema tome, u ovom slučaju mi doista imamo jaču pregovaračku poziciju makar smo mala i siromašna država. Naravno, tu su uključeni i razni prijašnji dogovori, provizije pri nabavku vojne opreme, razna obećanja ispod pulta, sve u svrhu nečije osobne koristi. Na štetu Hrvata, ali Hrvati ovim Hrvatima nisu važni. Zbog toga se Sanader pokušao kao kokošar provući ispod radara da se za ovaj ugovor ne pročuje. Zato su pregovori tekli na potpuno drugačiji način od ovog, profesionalnog, opisanog u tekstu. Bush: "Nećemo da sudite našim vojnicima." Sanader (puno tišim glasom nego što se obraća hrvatskim građanima): "Dobro..." |
11.07.2008., petak
Uh, kako je zatoplilo...
Dok ovo pišem, temperatura je 26 stupnjeva Celzija, 12h, sredina je srpnja. Ukupno je ove godine bilo 4-5 neizdrživo toplih dana, ostatak vremena je ili padala kiša ili bilo oblačno. Po noći mi je prohladno. Za razliku od prethodnih ljeta, na TV-u nema reportaža o globalnom zatopljenju i nema poruka znanstvenika kako ćemo svi izumrijeti i kako smo sami za to krivi. Kako, zašto? Gdje su sad ti znanstvenici, kad nije vruće? Ne javljaju se da mi objasne ispodprosječnu ljetnu temperaturu. Ovo će biti već druga godina zaredom čija je prosječna temperatura ispod prosjeka. Globalno zahladnjenje? Hm, je li i za to kriv CO2?Zemlja se zapravo tek približava svom temperaturnom prosjeku, odnosno klimatskom optimumu. Zasad smo 1-2 stupnja Celzija ispod tog prosjeka kroz povijest planeta, što znači da je toliki porast globalne temperature (1-2 stupnja) normalan i očekivan, i zapravo bi bilo čudno da se ne dogodi. Temperatura Zemlje se stalno mijenja, nitko ne zna točno zašto, a zadnje veliko zatopljenje se dogodilo u 15. stoljeću, dakle, prije industrijske revolucije i prije CFC i CO2. Nitko ne može reći da je za to zatopljenje bio kriv čovjek, kao ni za prethodne varijacije u prosječnoj temperaturi. To je normalno. Zemlja živi svoj život na koji mi ponekad nemamo nikakvog utjecaja, makar bismo željeli da imamo utjecaj na sve. CFC plinovi su bili katastrofalni za Zemlju i utjecali su na ozonski omotač, to je dokazano i nasreću zaustavljeno. Ali, veza između emisija CO2 i porasta temperature nije dokazana. Nijedan znanstvenik neće izreći takvu formulaciju, osim ako televizija ne montira njegovu izjavu i ne izvuče rečenice iz konteksta da bi se činilo da je rekao da je veza između CO2 i temperature "sigurna". Sve što znanstvenici u ovom trenutku znaju je da emisije CO2 rastu i da temperatura raste. Te dvije stvari mogu ili ne moraju biti povezane (nisu ih uspjeli povezati!) jednako kao što emisija amonijaka može ili ne mora biti povezana s rastom BDP-a u Bocvani. Nije dokazano da "staklenički plinovi" uzrokuju efekt staklenika. Nema nikakve znanstvene osnove po kojoj bi se moglo tvrditi da je CO2 odgovoran za porast temperature. Postoje samo nagađanja. Mene bode u oči još jedna stvar - ako znanstvenici nisu u stanju dokazati tu vezu i ako zapravo pojma nemaju što uzrokuje zatopljenje, zbog čega bih stavljao svoju sudbinu u njihove ruke? Očito nisu dovoljno dobri. Ali sam zato 100% siguran da "borci protiv globalnog zatopljenja" koji sjede u kongresu SAD-a i foteljama u multinacionalnim kompanijama savršeno razumiju sve što je Gustave Le Bon napisao u 19. stoljeću. Radi se o psihologiji masa i upravljanju masama, a Le Bonova učenja je primijenio i Hitler. Jedna od najvažnijih stvari u manipuliranju masama je propagiranje ideje da je nešto točno ako većina ljudi kaže da je točno. Nije važno jesu li razmislili. Jedan od poznatijih primjera takvog, općeprihvaćenog mišljenja je da je Zemlja ravna. Psihologiju masa je lako ispitati na sebi. Zamislite da vam je prijatelj prije 5 godina došao u posjet i rekao "gle, skužio sam, Zemlja se zagrijava, sve sam izračunao i proučio!". Dali biste mu možda pet minuta svog vremena prije "dobro, da, ajde odi doma". Kad istu stvar čujete na vijestima, kad se stalno ponavlja, onda joj vjerujete, a jednako ste promislili o njoj kao što biste i u slučaju štreberskog prijatelja. To je psihologija masa i dogma koja se stvara kada puno ljudi u nešto vjeruje, a zapravo je logički potpuno nevažno koliko ljudi u nešto vjeruje, važne su isključivo činjenice. I istina. Panika oko CFC-a je urodila plodom, i budite sigurni da su je razni manipulatori dobro upamtili. Odlučili su to ponoviti, ovaj put s CO2. Da se razumijemo, CO2 nikako nije dobar za atmosferu, ali nije dokazano da je odgovoran za zatopljenje ili da ima i izbliza tako žestok učinak kako nam se sugerira. Velika je vjerojatnost da činimo mnoge druge stvari koje su opasnije za Zemlju od CO2, npr. sječa prašuma. Zeleni aktivisti se nisu zapitali kako je moguće da se napokon (iako se to nikada ranije nije dogodilo) multinacionalne kompanije slažu s njima. Prosječan zeleni je u ovom trenutku sretan, jer ga veliki igrači podržavaju u njegovim nastojanjima. Pogrešno. Oni time samo skreću pažnju s ostalih loših stvari koje rade, za CO2 krivnju prebacuju na čovjeka, i dalje emitiraju jednaku količinu CO2 u svojim tvornicama jer trebaju zadovoljiti potrebe ekološki osviještenih ljudi, i ništa se nije promijenilo. Upitajte ih za održiv razvoj. Odmahnut će rukom. Ne isplati im se. Ali im se globalno zatopljenje i te kako isplati, temelje svoje poslovanje u idućih 10-20 godina na tome. Svi dobro znamo da Amerika njeguje kulturu straha i potrošačke populističke politike. Zubi ti nisu bijeli? Kupi ovu pastu inače ćeš umrijeti siromašan i sam. Kupi ovaj "zeleni" auto, inače si kriv za polarne medvjede koji se utapaju. Tu dolazimo do pitanja - kome bi najviše odgovarala globalna panika oko globalnog zatopljenja? Odgovor je - automobilskoj industriji. Činjenica je da u proteklih 20 godina nije bilo ozbiljnije inovacije u automobilskoj tehnologiji, i auto star 20 godina je tehnološki gotovo jednak novom autu. Samo je star. Disk-kočnice, McPhersonovi amortizeri, četverotaktni motor sa sustavom ubrizgavanja goriva. Svi ti dijelovi auta su neznatno poboljšani, a bilo bi i čudno da nisu nakon 20 godina istraživanja. Nešto se malo uspjelo usavršiti dizelski motor, a, naravno, promijenila se i linija automobila. Otpor zraka je puno manji i to je jedini važan tehnološki napredak koji se dogodio. Čak i današnje formule postižu brža vremena od formule Ayrtona Senne jedino i isključivo zbog bolje aerodinamike i time većeg pritiska formule na podlogu. Tehnološki razvoj trenutne automobilske tehnologije je dosegao svoj vrhunac, i sve što preostaje su manje modifikacije. Kao npr. servo volan, držači za čaše, DVD player, ili ABS koji funkcionira isključivo na savršeno glatkoj podlozi i ne uključuje se pri malim brzinama, pri kojima se događa 95% nesreća. To su sve sitnice koje čak i odmažu i čine promet manje sigurnim od onoga prije 20 godina (jer su vozači bezbrižniji, a bez osnove za to), a nove tehnologije amortizera ili kočnica jednostavno nema. Odnosno, nova Boseova tehnologija ovjesa je preskupa da bi se ugrađivala u bilo koji serijski proizveden auto. Motori su i dalje na naftu jer bi električni motor zaustavio prodaju nafte. A dobro znamo da ekonomije najjačih država, i svjetske političke prilike, za svoju osnovu imaju - naftu. Električni auto Tesla Roadster (na slici) se zasad prodaje samo u Americi, a liste čekanja su takve da se auto mora naručiti sad da bi bio isporučen za nekoliko godina. Košta $100.000. Auto je fenomenalan; zbog svojstava električnog motora je doživljaj vožnje na sasvim novoj razini. Naime, električni motor ima zanimljivo svojstvo da u svim režimima rada proizvodi maksimalnu snagu, za razliku od benzinskog motora čiji okretni moment (vučna snaga) ovisi o broju okretaja i stupnju prijenosa. Zato Tesla Roadster ubrzava do 100 km/h ravnomjernim ubrzanjem za 3.9 sekundi. Ljudi koji su se vozili u njemu kažu da je osjećaj nevjerojatan. Cijena vožnje po hrvatskim cijenama struje je 10.5 Kn za 100 km ako se koristi skupa struja, a samo 5.1 Kn po 100 km ako se koristi jeftina struja. Prosječan auto s unutrašnjim sagorijevanjem troši oko 5-6 litara benzina za 100 km, znači po sadašnjim cijenama bar 50 Kn. Još ako imate solarne ploče na kući pa sami proizvodite struju, za $100.000 kupujete potpunu energetsku neovisnost od korumpiranih gadova. E, to je ponuda koja vrijedi! Biodizel ima nekoliko važnih mana. Prva je to što zbog nedostatka sumpora uništava brtve motora i vjerojatno je da se mora mijenjati brtva, motor ili cijeli auto već nakon 9-10 godina. To je ono što proizvođačima i odgovara. Druga mana je što ispušta kemijske tvari otrovne za čovjeka i za životinje. Nažalost, nisam zapamtio kako se ta kemijska supstanca zove, ali drugi put kad pored vas prođe ZET-ov autobus okrenite glavu. Zlu ne trebalo. Treća, i najveća mana je što se za proizvodnju biodizela koristi nešto što može biti i hrana, što u konačnici znači da je proizvodnja hrane manje isplativa od proizvodnje goriva, i hrane će biti manje, odnosno, bit će skuplja. A to već ima naznake globalne katastrofe. Prosječna krava godišnje ispušta jednaku količinu "stakleničkih plinova" kao 4 auta. Prema tome, svaki borac protiv CO2 bi prvo morao pobiti sve krave, a tek onda se baviti automobilima i teorijom da si "ti kriv za smrt polarnih medvjeda". Krava ima jako puno. Jedna činjenica u cijeloj priči se lako zaboravlja: neinventivoj automobilskoj industriji je cilj svakom čovjeku prodati novi auto svakih 7 godina. To je i više nego očigledno, a da do toga dođu, proizvođači se služe svojim naramkom trikova. Prvi je aludiranje na ego: auto star 7 godina je prestar, ako voziš toliko star auto nisi cool. Imamo i novije modele. Želiš umrijeti siromašan i sam? Meni je osobno najcool auto Ford Mustang iz 60-ih, a i znam što je "ispod haube" novim autima, tako da sam imun na njihove sugestije. Drugi trik je dodavanja više držača za čaše od prethodnog modela. To uključuje i dodavanje DVD-a, GPS-a i sličnih stvari, makar je zapravo puno jeftinije samo kupiti DVD/GPS i ugraditi ga u "stari" auto. Treći trik je, pazite sad, auto koji emitira nešto neznatno manje CO2. Nećeš kupiti novi model? Ti si ubojica Zemlje. I onih polarnih medvjeda. Nebitno je koliko se CO2 emitira za a) proizvodnju tog auta, b) transport tog auta do kupca, c) odlaganje starog auta u smeće jednom kad izdahne, d) odlaganje tog novog auta u smeće jednom kad izdahne. Dodajte i krave i njihove "stakleničke plinove" i dolazimo do računice da je prosječan potrošač najmanje kriv za emisiju CO2. Tvornice su glavne. Nitko me ne može uvjeriti da je ekološki opravdano proizvesti auto koji emitira 5% manje CO2. Ali ekonomski, za tvornicu, je. Dakle, najbolja stvar koju možete učiniti za Zemlju je da se ne rješavate svog starog, "prljavog" auta. Ili da ga zamijenite novijim modelom, rabljenim. Da to svi učine, budite sigurni da bi reklame za automobile postajale sve izravnije, sve do toga da vas panično preklinju da kupite novi model. U novinama biste čitali kako omanje automobilske kompanije bankrotiraju, a vi biste se vozili jednako brzo i jednako sigurno kao i ranije, uz manji ukupni trošak. Polarne medvjede uglavnom snimaju u proljeće, kad se ledenjaci ionako tope. Nikad, baš nikad, ne snimaju ledenjake u zimu, kad se oni nanovo formiraju. Možda je pad polarnog medvjeda s odlomljenog ledenjaka spektakularan, ali je i prirodan, a pitanje je koliko se doista polarna kapa smanjila - ne koliko se smanjuje u proljeće. Dojma sam da, da se otapa takvom brzinom i žestinom kako vidimo na televiziji, već je odavno ne bi bilo. Javnost vjeruje u ono što vidi, medvjeda kako pada s ledenjaka, a ne zna da će se taj ledenjak opet formirati na zimu. To su autori zaboravili spomenuti. Naravno, lobotomizirana hrvatska Vlada nema pojma o ovome. Mislim čak da ni nitko u Saboru nema ove podatke, makar se ne nalaze na alternativnim stranicama, nego na provjerenim adresama kao što je Wikipedia. U vrijeme Wikipedije, nema alibija za neznanje. Razlika je samo u trudu, a hrvatski građani, koji nemaju previše novca, svejedno plaćaju danak svjetskim tokovima jednako kao što to plaćaju Amerikanci. U svakom slučaju, ne brinite, ako i je vruće to je zato što je ljeto. Po ljeti je vruće. Ne kažem da globalno zatopljenje i veza CO2 i globalnog zatopljenja ne postoje, ali zasad za to nema nikakvih dokaza, a potpuno je jasno da teret (i trošak) ove situacije ide preko leđa građana, a multinacionalne kompanije iskorištavaju nastalu situaciju i ubiru dobar profit. Kad se stvari ovako postave, nebitno je postoji li globano zatopljenje ili ne. Činjenice su jasne. |
09.07.2008., srijeda
Zakon protiv diskriminacije
Diplomirao sam za menadžera po američkim zakonima, i po tim zakonima radim u Hrvatskoj makar bih mogao biti i smeće kakvo mi zakon dopušta da budem. U dijelu gradiva koje se bavi ljudskim resursima su bili određeni pravilnici o zapošljavanju, i o ponašanju prema radnicima. To uključuje prava invalida, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu itd.Kod nas se nedavno donio sličan zakon, i nemam ni najmanje sumnje da je taj zakon neupotrebljiv u teoriji i neprovediv u praksi. Isto tako ni najmanje ne sumnjam da političari nisu konzultirali zakone ostalih država, načine na koje se oni provode, i ljude koji imaju iskustva u poslovanju po tim zakonima. Amerika ima svoj teški problem rasizma i glupavi zakon o pozitivnoj diskriminaciji, ali što se tiče prava invalida, e tu su daleko ispred nas. Da se razumijemo, ne treba proći 100 godina da takav zakon zaživi i ovdje. Jednostavno treba uvesti istu stvar i provoditi je na isti način. Problem riješen u tjedan dana, a pustit će korijenje u roku jedne godine. Prvo, prava invalida. Namjerno koristim riječ "invalidi", jer je u Hrvatskoj otprilike najveći oblik demokracije prema invalidima to što ih se zove "hendikepiranim osobama". Ništa drugo. Po američkim zakonima, poslodavac je dužan o svom trošku osigurati pomoć radniku koji nije izravno hendikepiran za to radno mjesto. To otprilike znači da se gluhu osobu uopće, ni na trenutak, ne smije gledati kroz prizmu gluhoće - osim ako je sluh potreban za obavljanje posla. Slijepa osoba ne može raditi kao policajac na terenu (ali može u uredu ili kao detektiv koji dedukcijom nalazi počinitelja), osoba u kolicima ne može raditi kao fizički radnik, i tako dalje. Ali, ako je osoba gluha, i može obavljati zadatke na radnom mjestu za koje se prijavila, poslodavac je dužan o svom trošku olakšati osobi obavljanje posla. Ta pomoć hendikepiranim osobama može značiti postavljanje pristupne rampe, posebnu opremu za korištenje računala, bilo što. Zakon tako propisuje. Diskriminacija prema invalidima je čvrsto zabranjena, a zakon je takav da točno govori kako se poslodavac smije ponašati. Nisu samo invalidi diskriminirani. U Americi je zakonom zabranjeno na intervjuu čovjeka pitati za godine. Zabranjeno je pitati je li bio u zatvoru. Zabranjeno je pitati zbog čega je dobio otkaz na prethodnom radnom mjestu, dozvoljeno je samo pitati pitanja poput "što je Vaše najveće postignuće na prethodnom radnom mjestu" i slično. Zabranjeno je sve što bi dalo bilo kakvog povoda za predradude ili diskriminaciju. U tome je razlika između dobrog zakona i lošeg zakona, loš je onaj koji sankcionira a ne sprečava. Još ako i ne sankcionira sve počinitelje, ili ako zakon nije jednak za sve...e tu onda ima više štete nego koristi. A stvar je tako jednostavna. Ja osobno niti ne pomišljam o poslovanju po bilo kojem drugom zakonu osim ovog američkog kojeg sam proučio, jednostavno zato jer je DOBAR. Jer je dobar prema ljudima, pravedan, logičan, i primjenjiv. Malo je zakona koji tako uspiju u svom naumu, u zaustavljanju onih loših strana ljudske prirode. To je zadatak zakona, da ljudima onemogući da budu loši jedni prema drugima. Ne znam kakvi su ostali američki zakoni, ali ako su slični ovome, onda nije ni čudo što im tako dobro ide u pravnom sustavu. Prije 7-8 godina sam bio nezaposlen i otišao sam se prijaviti za posao, bilo kakav, u Getrou. Pozvali su me na "razgovor". Tamo je bilo nas pedesetak, sve su nas posjeli u jednu prostoriju i dali nam psihotest i test inteligencije. Pitanja su uključivala i pitanja o vjeri, nekažnjavanju i nacionalnosti. Kunem se. U polje vjere sam upisao "ne tiče vas se", i makar sam bez problema riješio test inteligencije i psihotest, zbog toga cijelog pristupa i takvih pitanja sam se pri izlasku iz Getroa osjećao kao govno. Još uvijek se tako osjećam kad se toga sjetim, a sada znam i zašto. Cijeli taj način zapošljavanja je po američkim zakonima nelegalan, može ih se tužiti, a najžalosnije je što su mnogi ljudi i primljeni na taj posao i nastavili su raditi u okovima takve organizacije. Da ne spominjem radnike Peveca koje se tretira kao najobičnija govna, i gore od toga. Nisu samo invalidi i žene diskriminirani. Žalosna je istina da će te diskriminirati svatko tko to može po zakonu, a osnovu će već naći. Ili si star, ili si glup, ili si žena, ili imaš dijete, ili si slijep, ili si ateist, ili nosiš mini-suknju, ili si albino, ili imaš dugu kosu. Još je žalosnija istina da mi Hrvati pristajemo na to i postajemo ono što poslodavac od nas traži, ne razumijevajući da zapošljavanje ljudi nije činjenje usluge, nego plaćanje za odrađeni rad. Ne smiju se miješati u privatni život niti u osobnost il način života. Ili možeš odraditi posao ili ne možeš. Ako možeš, ako si se prijavio baš za taj posao, ako nema boljih kandidata, DUŽNI su te zaposliti. To znači da u duelu između zdrave osobe i hendikepirane osobe zdrava ne smije imati prednost (ne smije ni hendikepirana!), nego onaj koji će bolje obavljati zadatke. Ako su jednaki, postavljaju se dodatna pitanja. Ne krene se na postojanje ili nepostojanje hendikepa. Nikad, ni u kojoj situaciji. U Hrvatskoj se možeš nadati zaposlenju ako nisi: trudnica, stariji od 40, hendikepiran...zapravo, kada bismo proučili statističke podatke, samo jedan jako mali dio pučanstva dobro prolazi na razgovorima za posao. Samo zbog diskriminacije. Neka se javi 35-godišnja trudnica koja je dobila posao. Po pravom zakonu, ona bi trebala dobiti posao ako se za njega pokazala najsposobnijom. Makar će roditi tek za 6-7 mjeseci, i makar njeno zaposlenje uključuje i porodiljni dopust. U Hrvatskoj, samo što se poslodavac ne nasmije što se uopće pojavila. U tome leži katastrofa u ovom zakonu koji se uvodi u Hrvatskoj. Imao je šansu riješiti sve, ali "rješava" samo probleme invalida, i to neuspješno. U razvijenom svijetu čak nije ni toliko važno ima li čovjek diplomu, nego može li obavljati zadatke posla. Dok u Hrvatskoj studenti koji su studirali 7 godina i prošli sve godine s prosjekom 2.0 mogu lako dobiti posao na temelju diplome, a sposoban čovjek koji nije imao uvjete završiti fakultet, ali sjajno obavlja posao ne može dobiti ništa. Za ovo se ne brinem previše, poslodavac je jako glup ako zapošljava na temelju papira, a ne na temelju sposobnosti, tako da to ide njima na štetu. Ali, loše je što to ide i građanima na štetu. I, loše je što to nije dobro za Hrvatsku. Ako je 60-godišnjak bez diplome najbolji čovjek za određeno radno mjesto, a radno mjesto dobije katastrofalan 23-godišnjak s diplomom, onda to nije i ne može biti dobro za tu tvrtku i za državu koja bi se trebala gospodarski razvijati. Ovo nije idealističko razmišljanje, jer zakoni u kojima najsposobniji obavljaju posao, a nema diskriminacije prema nikome, postoje. I lako se mogu uvesti i u Hrvatskoj, kada bi Vladu bolila neka stvar za dobrobit građana i kada ne bi bili sačinjeni od podobnih ljudi, nego od stručnjaka. Seksualno uznemiravanje se, u Hrvatskoj, obično pretoči u nakaradnu tvorevinu "prava žena". Seksualno uznemiravanje je seksualno uznemiravanje. Nema nikakve potrebe stavljati prefiks spola u taj zakon. Onaj tko se osjeti ugroženim, tko se ne osjeća ugodno na svom radnom mjestu, a temelj te neugode je seks, ta osoba je seksualno uznemiravana i ima pravo to prijaviti. Ako je 90% prijava došlo od strane žena, dobro. Ali, čemu isključivati muškarce, je li to prijeko potrebno u tom zakonu? Naravno da nije. Zakon o seksualnom uznemiravanju u Americi kaže da se može potužiti svatko tko se na seksualnoj osnovi osjeća nelagodno na svom radnom mjestu i za to ima povod, i to je dovoljno. Ako se zakon primjenjuje, ako je sve u redu s tim, onda će svatko tko prijavi seksualno uznemiravanje imati pravnu zaštitu. Kod nas se to odnosi samo na žene, to je praktički "ženski" zakon, a ionako ne funkcionira. Razlika između ovih dvaju zakona je ogromna. Ono što je najžalosnije u cijeloj priči je to što raznorazni aktivisti, "borci za prava" ovih i onih, niti imaju znanja, niti su dobre osobe. Samo forsiraju rješavanje vlastitih problema, a to i nije ništa tako posebno. Borkinje za prava žena, umjesto da se bore za prava čovjeka kao takvog, odlučile su se fokusirati na jedan spol. Nije bitno koji su izabrale, činjenica je da je takvo izabiranje strana osobina lošeg ljudskog bića, a osim toga je i glupo jer su na sebe nahuškale muški dio javnosti koji ne želi da ga se a priori zove nasilničkim. Treba kazniti počinitelje, bilo to fizičko nasilje muškarca ili psihičko nasilje žena; odvesti djecu mogu oba spola, prevariti i iskoristiti mogu oba spola, ne treba se orijentirati ni na jedan spol samo zato jer, recimo, svoje nasilje obavlja bjelodanije. Žensko nasilje je suptilnije, ali ne znači da ne postoji. Nadam se da nikad neće zaživjeti zakon koji govori samo o pravima žena, jer to nije dobro za društvo. Svaka osoba ima pravo na slobodu, ima pravo da se nad njom ne vrši nasilje, i ima se pravo žaliti ako se te ljudske slobode ugroze, a rješavanje te situacije očekuje od pravne države. Ako je tužitelj žena, dobro. Ako je tužitelj muškarac, dobro. Nema apsolutno nikakve logičke osnove da se bilo koji zakon radi samo za jedan spol. U Americi takvog zakona nema, čak i muškarac u određenim uvjetima može dobiti porodiljni dopust (npr. samohrani otac) i ostvariti iste beneficije kao majka. Zakon treba pokrivati sve te slučajeve, a to se može samo tako da zakon obuhvaća sve ljude. Hrvatski način je, npr., pisanje konkretnog uskogrudnog zakona koji se odnosi na jednu iznimku od pravila. Tako se hendikepirana osoba može žaliti samo ako ima točno određeni hendikep, ako se dogodila točno situacija koja je opisana u zakonu, i tako dalje. To je glupo, neozbiljno i nestručno. Također se u Americi ne smije otpustiti radnika zbog osobne netrpeljivosti, ili, uostalom, bilo kakve netrpeljivosti koja nema veze s obavljanjem radnih zadaća. U Hrvatskoj, po ovim fenomenalnim zakonima, poslodavac može radnika držati za jaja cijeli radni vijek ako želi. Može ga tjerati da radi nedjeljom, ne isplaćivati mu plaću, odbijati mu od plaće, postavljati ultimatume "ili ovo napraviš - ili otkaz" i tako dalje. Ljudi su to prisiljeni podnositi, ne zato jer su kukavice, nego zato što kod kuće imaju obitelj koja o njima ovisi. I ja bih progutao sva govna ovog svijeta samo da doma donesem plaću svojima. Onaj tko ljude treba zaštititi od takvog položaja je pravna država, odnosno najvažniji segment u trodiobi vlasti. A pogledajte samo te ljude. Nestručni su, došli su na položaj zbog osobnih simpatija, važnije im je da se čini da nešto rade dobro nego da to stvarno odrade. Izgledaju kao hrpa smeća koja u normalnoj državi ne bi mogla dobiti posao, a kamoli vlast. Oni bi, da sam ja premijer, okretali hamburgere u McDonald'su. I čudili bi se kako nema zakonske osnove da preko tuđih leđa dođu do položaja. |
Amerika, zemlja daleka
Svi smo navikli na one američke filmove koji imaju političku radnju i razrađuju spletke, korupciju, sve te bolesne moćnike...i svi to uzimamo zdravo za gotovo. Kao, to je samo film, ili, gle kako je ovo interesantno. To se stvarno i događa, ne samo u Americi nego i u katoličkoj Hrvatskoj koja je bezgrešna, a pogotovo su bezgrešni oni koji se zagrnu u zastavu. Ma, dvije, tri, sto zastava! Što više zastavica i zastava i Isuseka imaš, i što su ti punija usta ljubavi prema Hrvatskoj (makar živio i u Njemačkoj), to si veći Hrvat. Svatko tko "razmišlja" na takav način je idiot. Definicija idiota je - osoba koja nije svjesna svijeta oko sebe i koja ne reagira u skladu sa svojim okruženjem. Znači, ako i u Hrvatskoj ima korupcije, i to puno više nego u Americi, a ponašamo se kao da je sve u redu jer ptičice pjevaju i Hrvatska reprezentacija igra dobro, onda smo idioti. Danas prasneš neku sisatu plavušu i sve ti je super, ali u isto vrijeme je Sanader potpisao sporazum koji kaže da američki vojnici u Hrvatskoj ne mogu prekršiti zakon jer su iznad zakona. Iznad tebe. I iznad one cure u Splitu koju su silovali. Vlada te cure, država te cure, kaže da marinci nisu počinili zločin jer je to de iure nemoguće, jer su iznad zakona. U Ustavu postoji i nešto što se zove veleizdaja, odnosno izdaja državnih interesa u korist druge države, odnosno dovođenje vlastite države u zavisan odnos prema drugoj državi. Sanader je zbog ovog potpisa veleizdajnik, koliko god zastava imao. Ništa čudno za čovjeka koji je toliko popularan u zagrobnom svijetu pa je 100% mrtvog biračkog tijela glasalo za njegovu stranku. Nijedan za Zelene!Taj sporazum o nepostojanju zakona za američke vojnike na hrvatskom tlu je nešto čega sam se najviše bojao i zbog čega sam bio protiv NATO-a. U NATO se moglo ući i bez da se naguzimo (odnosno, da nas Sanader stavi u položaj za guženje). Može se raspravljati o prednostima i nedostacima NATO-a za Hrvatsku, ali čim je jasno da je to sluganski odnos s naše strane, onda svaka rasprava pada u vodu. Jasno je da se povijest ponavlja i da nas stranac guzi, i to ne toliko svojom voljom, nego voljom naših veleizdajničkih sluganskih političara. Koji su, u ovom slučaju, blokirali Zagreb kad je dolazio Bush, i to samo zato da ne bi bilo nekog "incidenta" koji bi pokazao da nije 100% Hrvatske za NATO, nije se tu toliko radilo o sigurnosti, nego o čuvanju obraza. Kao da veleizdajnici imaju obraz. Nakon toga je hrpa marioneta mahala zastavicama na Markovom trgu, na kojem su, uzgred budi rečeno, zabranjena javna okupljanja zato da se ne bi uznemiravalo vladajuću stranku problemima kao što su "nemam za kruh jer mi nije isplaćena plaća", "nemam za pelene jer mi nije isplaćena plaća" i slično. Sanader je prekršio vlastiti zakon, i nije odgovarao za to. Ironično je da je baš taj dan kad je Amerika, koja propagira demokraciju i slobodu, došla u Hrvatsku, demokracija i sloboda umrla. Postoje tri razloga zbog kojih ulazimo u NATO. Prvi je korupcija u nabavku vojne opreme, jer, naime, sva se vojna oprema mora zamijeniti da bi odgovarala NATO standardima. A to je jako puno love. Netko tko dogovara te poslove mora uzeti mali postotkić za sebe, pa ipak se naradio. Drugi razlog je smanjenje proračunskih izdavanja za vojsku, koju je ova vladajuća garnitura sustavno uništila i dovela u stadij gdje se jedva može obraniti od najezde miševa, a pitanje je postoji li uopće hrvatska vojska u ovom, prijelaznom trenutku. Ja to ne mogu nazvati dobrim vođenjem države i održavanjem trodiobe vlasti i čuvanjem teritorija države. Ironično je da su razni aktivisti bili za ukidanje vojnog roka, kao, to će dovesti do ljepšeg svijeta s više cvjetića i duginih boja, dok većina tih istih aktivista ne voli NATO. To je ironično zato jer u napušenim neiskusnim glavama nisu shvatili kako vojni rok i nije tako loša stvar, muški dio populacije bude čvršći i manje razmažen (manje kriminala?), a postojanje vojske ne znači odlazak u rat, nego spremnost na obranu. Cijena slobode je vječni oprez, a čovjek koji misli da mu se ništa loše neće dogoditi je idiot. Idiot koji ne ugrožava samo sebe, nego i svoju obitelj, ako je ima. Isti onaj idiot s početka priče, samo, zanimljivo, ovaj ovdje idiot je glasač SDP-a, a onaj gornji HDZ-a. Pih, umjesto da se takvi glasači ujedine u idiotsku stranku... Treći razlog za ulazak u NATO je i najgori od svih. To je manipuliranje vlastitom državom da bi se dobila osobna korist. Čitaj: iskorištavanje svog političkog položaja da bi se stranoj državi dao ustupak, a zauzvrat dobivanje mnogobrojnih pogodnosti u robnoj razmjeni i prioritet u sklapanju poslova između dviju tvrtki. Znamo da svi naši političari ujedno imaju i neke tvrtke, makar export-import. To je također veleizdaja, i to ona najgore vrste, jer će Sanader prije ili kasnije umrijeti, a štetan ugovor s SAD-om će ostati i njegovim praunucima i ostat će zapisan u povijesti. Amerikanci bi o takvom čovjeku snimili film, i to takav gdje ga u zadnjoj sceni Sylvester Stallone neće ubiti, jer "nije toga vrijedan". I, Amerikanci ne bi o njemu snimili film za 100 godina, nego sad. Odmah. Izbacili bi trulu jabuku, jer oni ipak koriste mozak, koliko god im se mi smijali da su glupi. Zapravo smo mi idioti, narod koji je takvog mentaliteta da ga političari uvijek upropaštavaju. U ovoj priči je nebitno tko je za NATO a tko ne, tko je za HDZ, tko je za SDP, tko misli da je Sanader zlatni dečko domovine a tko ne, važno je da se ne slijedi hrvatski interes. To je važno. A ne nekakve iluzije ili crno-crveni dresovi. U Americi se smiju snimati politički filmovi koji govore o korupciji, čak i kada su temeljeni na stvarnim događajima. Oni su svoje trule jabuke (Nixon) izbacili iz košare, mi svoje (Sanader) čuvamo i branimo (!) "jer nas je malo". Pa nam i takvi trebaju. Amerika, koja je imala potpuno bezakonje na divljem zapadu, je narasla u državu koja nikako nije bez mana (daleko od toga), ali u kojoj postoji pravni sustav koji je jednak za svakoga. Plus sloboda govora. U Hrvatskoj slobode govora nema, a pogotovo je nije bilo tijekom prve HDZ-ove vlade, kad su skinheadsi šutke tolerirani samo zato da malo očiste Zagreb od Roma. Sjećam se koliko ih je bilo 90-ih na zagrebačkim ulicama noću, sjećam se Ede Fojsa koji je skoro imao status legendarnog vođe, i sjećam se da nijedan skinhead nije zatvoren. U Hrvatskoj zakon nije jednak za sve, ustrojen je tako da pogoduje onima koji su na položaju. U Americi jedan čovjek može srušiti multinacionalnu kompaniju. U Hrvatskoj, političari omogućuju da ista ta multinacionalna kompanija ima povlaštenu poziciju na tržištu zato da članovi uvoznog lobbya mogu dobiti svoju proviziju, odnosno mito, odnosno nešto zbog čega se ide u zatvor zbog korupcije i na robiju zbog veleizdaje. Nije mi čudno što se u Hrvatskoj ne snimaju filmovi o političkoj korupciji. Kinematografija je ionako uništena pa si ne može priuštiti film koji možda ne bi bio gledan, a osim toga, takav film baš ne bi bio snimljen bez prijetnji autoru. Vjerojatno ne bi ni bio snimljen. Ne možemo znati, samo znamo da zasad nijednog takvog filma nema. Zato ima filmova koji se bave raznim ideologijama (dobro je narodu zamutiti pogled), ali nema onih koji se bave konkretnim slučajevima. Znate, onim slučajevima u kojima ne sudjeluju partizani i ustaše, nego u onima u kojima sudjeluju korumpirani političari koji i sada sjede na vlasti, a čak su i naručivali ubojstva svojih sugrađana. Takvih filmova nema. Istine nema. Samo mutne ideologije. Zato i kažem da je većina građana Hrvatske jako naivna. Dozvoljavaju da im se serviraju razne ideologije, fobije, reklame, govori, u isto vrijeme dok se potpisuje veleizdajnički ugovor, dok se seljak ne može prehraniti jer mu je uvozni lobby onemogućio da normalno radi i zarađuje, dok se moćnici dogovaraju kako će sutra naguziti narod, dok se gorivo dvostruko oporezuje, dok članovi vladajuće stranke krše vlastite zakone, a ostale zakone prilagođavaju sebi ili one "prave", koji bi trebali postojati, uvode samo fiktivno. Nije važno, važno je je li Rakitić pogriješio u zadnjoj akciji protiv Turske. I svi ostali narodi s jednakom euforijom uživaju u nogometu, ali ti drugi narodi nešto i rade, nešto i misle. Brinu se za svoju državu, izbacuju trule jabuke. To je domoljublje, nije domoljublje branjenje nekoga tko govori da je najveći Hrvat. Čovjek se dokazuje djelima. A u Americi, i najveći nacionalni simbol može biti izbačen kao trula jabuka ako se otkrije inkriminirajući podatak. Ma, može biti i predsjednik. Za razliku od Hrvatske, u Americi ljudi imaju razvijeno kritičko mišljenje. Jedan od znakova inteligencije i mudrosti, koji ne primjećujem prečesto u Hrvatskoj. Kod nas taj isti čovjek može dobiti novi mandat, zbog straha od promjena. Još jednom ponavljam, ne zanima me u kojoj je stranci veleizdajnik. I Bandić spada u zatvor, kao i Linić i Čačić. Zanima me vladavina prava, interesi hrvatske države, zakon koji je jednak za sve, samostalna i jaka Hrvatska, a ljudi opisani u ovom tekstu su trule jabuke. Trule jabuke se bacaju u smeće. |
Buljat, Bišćan, Sammir
Nije ništa čudno što je onaj razmaženi dječačić Jertec otpušten bez naknade, da ga citiram "u Dinamu su igrali lošiji od mene". U glavi nema poremećenijih i lošijih od njega, možda eventualno Carević, Ljubojević, Rukavina, Bokšić, Tudor i Bišćan. A taj Bišćan, zapravo dobar igrač, je stavljen na potpuno pogrešnu poziciju. Čovjek na stoperu ne igra ništa, trom je i sklon kiksevima. Na zadnjem veznom igra fenomenalno, razmaše se onako kako zna i dirigira veznim redom. Tamo svoju sporost može nadoknaditi postavljanjem, u zadnjem redu obrane takve nadoknade nema iz dva razloga. Prvi je taj što stoperima treba brzina, a drugi je taj što postavljanje mora biti savršeno, nema prostora za grešku. Bišćan to postavljanje nema. Na zadnjem veznom može i više faulirati, nema toliku odgovornost i jednostavno - ta pozicija mu je idealna. Naravno, Ivanković ima druge ideje jer je prepametan. Bišćan će igrati kao lijevi stoper, da ispravlja greške lijevog beka (Carlos ili Ibanez). Da, to će sigurno funkcionirati...samo ne znam tko će popravljati Bišćanove greške. Butina? Ako ništa drugo, primit će se gol pa je akcija gotova.Buljata se otpustilo makar se svi sjećaju kako je pod Kužeom ordinirao s Ettom po desnoj strani, to je bilo nešto neviđeno. Buljat je bio jedan od rijetkih pravih igrača u Dinamu, znači, onih koji nisu roba s greškom. Navodno je Sanader orkestrirao taj besplatni transfer u Hajduk, kao što je Primorac dogovarao transfer Rosse. Zanimljivo, čudno, i 100% korumpirano. To nisu čista posla, ali to je naš nogomet koji je u užoj sprezi s politikom nego što i najzadrtiji protivnici mafije u nogometu misle. Nema tu ni utjecaja pravne države, ni kontrolnih mehanizama, sve se dogovara na janjetini u razgovorima koji su otprilike toliko inteligentni kao i razgovor prosječnih pijanaca u birtiji. Samo, ovi imaju moć. Korumpirani žderači janjetine koji imaju moć. I svaki od njih na janjetinu dovede po 5-6 svojih klimoglavaca. Tko ima više klimoglavaca, taj je veća faca. Nije bitno govori li se nešto pametno ili nešto legalno. Samo žderi, "legendo". Svaka rit dođe na šekret. Samo ne znam kad. Sammir nasljednik Modrića...mislim da se čak i Mamićevi plaćenici, koji ga podržavaju i u dobru i u zlu jer su mu zahvalni na klupskim prostorijama i na čizmi nad ostalim navijačima, sada smiju ovoj ideji. Dečko nije dodavač nego dribler, gubi puno lopti ali često naniže trojicu-četvoricu, izgubljen je na širokom prostoru, ne može puno trčati, ne želi puno trčati, ne igra uopće obranu, ne može ravno dodati na tri metra, ne sudjeluje na pravi način u građenju igre, ima dobar šut. To nije vezni, nego špica. Sammir bi se u vrhu napada nadavao golova, zapravo i nije igrač jako različitog profila od Eduarda. A sigurno nema nijednu dodirnu točku, osim driblinga, s pravim veznim igračem kakav je npr. Modrić. Sammir može igrati samo špicu, a ako i to zbog nekog razloga ne može odraditi kvalitetno, i ako ne može završiti akcije, onda je škart-igrač. Za penziju i priče unucima "mogao sam uspjeti da sam...". Ali, dečko mora igrati, lopov Mamić ga mora prodati. Nije njemu važno koliko to šteti Dinamu, jer ionako Mamiću Dinamo nije nigdje u mislima. Samo lova i moć. Mislim da čak mazohistički uživa u tom stresu i u tome što ga svi mrze, a to i nije čudno za, citiram, "poremećenog čovjeka prosječne inteligencije", koji je usput godinama bio impotentan zbog stresa. Nisam siguran kako će opet izgledati Ivankovićeva formacija, sumnjam da je naučio nešto novo. Opet će igrati s jednim napadačem, i još povrh toga zatvarati sve utakmice u kojima Dinamo u 60-oj minuti vodi. Sjećam se da se zatvorio na Maksimiru protiv Pule, koja je te sezone ispala, u 60. minuti. Jedva smo izvukli te bodove. Jednu utakmicu, ne sjećam se koja je bila, je čak završio bez ijednog napadača, s Modrićem kao najisturenijim igračem. Nije bunkeraš, nego kukavica. Možda ga izvuku ovi lucidni igrači, ali se Dinamo pod Ivankovićem sigurno neće razigrati kako bi mogao. Ni u jednoj utakmici. Za razliku od Vlakovog ili Kužeovog Dinama. Jedina sreća u nesreći je što je Soldo bio još puno gori trener od štrebera Brankeca. Svake sezone u Dinamu netko ode, netko dođe, uvijek se mažu oči s mladim snagama koje su zapravo tu samo da se preprodaju, i onda ispočetka. Nema građenja ekipe. Neće ga ni biti dok Dinamo ne dođe u vlasništvo navijača, dok za upravitelja ne dođe netko stručan (ne mora čak ni biti iz nogometa, nego biti dobar upravitelj), i dok se ne izbaci korupcija iz nogometa, i dok se politika ne prestane miješati u nogomet. Uh...dugo je još do toga. Ali, kad se to dogodi, tada će Dinamo igrati dobro u Ligi prvaka. To "skoro" može svake sezone, a ispostavi se da ne može samo zbog ovih govana u hrvatskom nogometu i u Dinamu. Kad se njih riješimo, onda će Dinamova igra biti samo zbroj vještina igrača na terenu. Bez minusa nekoga tko ih preprodaje i forsira, i bez trenera koji to šutke tolerira. Svake sezone se iz Dinama izvuče profit (u Mamićev džep / neboder), a Dinamo se ostavi na razini na kojoj "možda" može ući u LP. I tako je oduvijek. Ne preslab, ne prejak. Taman. |
08.07.2008., utorak
Hrvatski jezik
Zavisi koga pitate, lingviste ili fonetičare, ali činjenica je da su kajkavsko, čakavsko, ikavsko i ostala narječja jedini jezik koji je ukorijenjen u narodu u Hrvatskoj. "Književni" hrvatski (štokavski ijekavski) se govori u narodu samo u jednom jedinom gradu - Mostaru (BiH). Dakle, ne na teritoriju Hrvatske. Većina ljudi misli kako je govorenje narječjem znak da je netko neuki seljak, ali to nije istina. To nije znak neukosti.Znak neukosti je kad netko pokušava pričati "književno", a griješi sve u šesnaest. Ne mogu se dovoljno načuditi naglascima i greškama koje svaki dan čujem na televiziji, to je jednostavno nevjerojatno. Čak i u situacijama kada naglasak mijenja značenje riječi, a i čitave rečenice, još uvijek čujemo greške. Bolje bi izgledao čovjek iz naroda koji govori svojim narječjem, nego priučeni TV-voditelji kojima kvazifonetičari pokušavaju odrediti kako da govore. Čovjek postane nesiguran, mora razmišljati o svakoj riječi, i greške postaju sve češće. Prečeste za moj ukus, zato više ne gledam hrvatske televizije. Ne mogu podnijeti taj masakr jezične kulture od onih kojima je zadatak promicati jezičnu kulturu i taj "književni" jezik. U novinama je situacija još gora. Nema naglasaka, ali ima i gorih stvari. Jutarnji List zapošljava mnoštvo nepismenih novinara, a lektorira ih dvoje nepismenih lektora. Greške su strašne. Ispod svake kritike. Ima pogrešno napisanih riječi, imena, pojmova, nekih izmišljenih riječi, stilskih grešaka, gramatičkih grešaka, nepoznavanja velikog i malog slova...ako postoji neka greška koja se može napraviti, ta greška se može naći u JL. Katastrofa, nijedna greška im nije "ispod časti". Nijedan osnovnoškolac s bar malo talenta za materinji jezik ne bi griješio tako kako JL griješi. Sreća pa ih čitam na internetu (kad imam živaca), ne plaćam 6 Kn ili koliko već košta taj kupusov list. Da se razumijemo, ja ne zamjeram nekome tko nije pismen, ili tko pogriješi u govoru, ali ako je ta osoba zaposlena u medijima, ako se ta osoba obraća ostalim građanima u cjelini, e onda je nepismenost najveći mogući hendikep. Nijema osoba ne može biti zaposlena na radiju, osoba u kolicima ne može biti sprinter, nepismen čovjek ne može biti novinar. I točka. Neke riječi i pojmovi se očito lako rasprostranjuju među pukom. Moglo bi se reći da je to normalan razvoj jezika (koji se ne razvija samo u pismu, nego i u govoru, odnosno u narodu) da taj "razvoj" ne podrazumijeva greške. Evo nekih: Riječ "trenutačno" mnogim ljudima zvuči ljepše i nekako hoch u odnosu na riječ "trenutno". A dobro znamo da svi žele zvučati aristokratski. Možda čak i misle da je riječ "trenutno" samo skraćeni oblik prave riječi. Tako se unazad nekoliko godina potpuno izokrenulo značenje tih dvaju riječi, bar u medijima. Među pismenim ljudima sigurno nije. "Trenutačno" znači da se nešto dogodilo u sekundi, odmah, brzinom munje, bez najave. Npr. "opsovao mi je obitelj i trenutačno sam ga udario u glavu". Engleska riječ za "trenutačno" je "momentarily". S druge strane, riječ "trenutno" ima drugačije značenje, i to točno ono koje u medijima odnedavno predstavlja riječ "trenutačno". Engleski prijevod je "at the moment", znači, nešto što se u ovom periodu vremena događa, ali se vjerojatno neće događati u budućnosti. Npr. "trenutno nemam curu". Eto, to je jednostavno tako, ali očito se lektori i fonetičari i slični stručnjaci ne mogu potruditi i pogledati u jednu od knjiga koje posjeduju. Diplomirani fonetičar može diplomirati i s dvojkom. Zato je važno i sam saznati istinu o svemu, previše je fah-idiota i nesposobnih ljudi koji su dogurali do diplome, a ostatak života im ta diploma služi kao štit. U stanju sam ih trenutačno ošamariti, ali se nadam da je ovo samo trenutno stanje. Druga česta greška je korištenje riječi "mnogo" umjesto riječi "puno". Da, da...opet jedna riječ zvuči nekako aristokratski i pravilno u odnosu na drugu. Ali, riječ "mnogo" ima samo jednu jedinu primjenu, koja je vrlo rijetka. "Mnogi ljudi nemaju za kruh". To je jedina primjena. Čak se ne može ni reći "mnogo ljudi nema za kruh", jer u tom slučaju u upotrebu ulazi riječ "puno". "Puno ljudi nema za kruh". Riječ "mnogo" nas čak ni u najdevijantnijem i najbolesnijem umu ishlapjelog lingvista ne distancira od srpskog jezika - iz razloga što Srbi koriste riječ "mnogo" tamo gdje mi koristimo riječ "puno". Komplicirano je. Ali, samo nemojte koristiti riječ "mnogo" nikad osim kad želite spomenuti "mnoge ljude". Ima jedna HDZ-ovska riječ, jedna od onih smiješnih kao vrtolet, koja se zadržala. Potrebito. I, naravno, primjenjuje se potpuno krivo. Meni piva ne može biti potrebita, jer je to smiješno, jedino ja mogu biti potrebit jedne pive. Potrebit sam veće plaće, potrebit sam pravde u državi, potrebit sam književnog jezika na televiziji i u novinama. Engleska riječ je "needy", iz fraze "help the needy", odnosno "pomognite potrebitima". Potrebit je onaj čovjek koji nešto treba. Još kojih pola godine pa će Božić. I opet će mi darovati djecu, opet će mene darovati nekome... Govorim o TV reklamama, čiji tvorci nemaju pojma o jeziku i nisu zapazili da rečenica "darujte svoju obitelj" ima suludo značenje i uvredljiva je. "Darujemo djecu" također. Ne darujemo, nego "darivamo". Ispravno je "darivajte svoju obitelj" i "darivamo djecu". Ima JOŠ jedna aristokratska riječ, "ponovno". Umjesto lijepe narodne "ponovo". Ali, "ponovno" ima jednu jedinu primjenu kao i jedan od gornjih primjera. "Održano je ponovljeno suđenje" = "održano je ponovno suđenje". Sa zanaglasnom dužinom, ponooovnooo. Kratki oblik naglaska ne može biti primijenjen na tu riječ, "ponovno" se ne može izgovoriti s istim naglaskom kao "ponovo". To je još jedna greška koja se pojavila zadnjih godina, sve od te potrebe da se zvuči ljepše. Ali, nepravilno je. Možda javnosti nije poznato da je slogan McDonald'sa preveden u skoro svim državama svijeta, a u Hrvatskoj nije. Pogledajte omot hamburgera. U Hrvatskoj je slogan originalni, "I'm lovin' it". Ima li ta rečenica značenje u hrvatskom jeziku? Nema. Tijekom europskog nogometnog prvenstva je po prvi put i emitirana reklama potpuno na engleskom jeziku, ona za žrtve stradavanja mina. Nije se našao čovjek koji će ju prevesti, ili tvorci reklame nisu dozvolili da se prevede? U svakom slučaju, naše televizije vjerojatno misle da smo idioti. Svaka reklama za auto ima slogan na stranom jeziku. Strašno. Činjenica je da ulazak stranih riječi u jezik mora biti kontroliran (kontroliraju ga mediji i državna administracija), a ulazak stranih pojmova (dviju ili više vezanih riječi) je potpuno nedopustiv jer je u stanju razoriti gramatičku strukturu. Ne sumnjam da je za nepismenost hrvatskog društva danas odgovoran stihijski ulazak engleskih riječi i engleske gramatike u hrvatski jezik. Ljudi više ne znaju kako govoriti. Lingvisti i fonetičari se svađaju, Vlada RH je nesposobna i nezainteresirana. A hrvatski jezik naočigled propada, i to nije samo trenutno stanje koje će proći. Bit će samo gore i gore, pogotovo kad / ako uđemo u EU i dosele se strani radnici. Više nećemo biti u stanju zadržati hrvatski jezik od propadanja. Francuska je, makar ima svjetski jezik, ovo stanje stvari odavno pročitala, i uvela zakone o zaštiti francuskog jezika. U ropskom narodu, naravno, takvog zakona nema i nikada ga i neće biti. Stvar je ozbiljna. Više nema veze s onim poludjelim lingvistima-ksenofobima koji u svačemu vide teoriju zavjere (uglavnom srpsku), ovo se stvarno događa. Hrvatski jezik ovim putem ide prema svojoj propasti. Najgore u cijeloj priči je što postoje ljudi koji su odgovorni za očuvanje jezika i jezične kulture, ali oni svoj posao ne rade i zbog toga ćemo svi ispaštati. Ironično je što bi većina Hrvata istog časa skočila za vrat nekome tko kaže "hrvatski jezik je sranje", ali nijedan Hrvat ne reagira na upropaštavanje tog istog, voljenog jezika. Eto, ropski narod. Ne reagira dok ga direktno ne isprovociraš. Ako ga ne isprovociraš, e onda možeš raditi što hoćeš, sva vrata su ti otvorena. Oduvijek i zauvijek. |
Autocesta Rijeka - Zagreb
"Autocesta" RI-ZG je cesta smrti, to znaju svi koji su se njome vozili, a pogotovo obitelji poginulih. Za primjer, svi se sjećamo stravične nesreće kod tunela Sopač, kad je psihopat iz Siska preticao pred tunelom i ubio, ako se dobro sjećam, majku i dijete nakon što su se auti zapalili. Čovjek nije trebao ni imati dozvolu, istina, ali jedna stvar je promakla svim novinama i televizijama. Čovjek je preticao na isprekidanoj crti. Makar su svi mediji sugerirali da je vozač kriv, činjenica je da je preticanje dozvoljeno sve do pedesetak metara pred tunelom. Pri brzini od 100 km/h se ta udaljenost prijeđe u nešto više od 2 sekunde. Zato normalni projektanti ne stavljaju isprekidanu crtu ispred tunela, jer je to potpuno suludo.Cijela "autocesta" je izgrađena kao da su je radile 3-4 različite tvrtke bez zajedničkog plana. Suženja, proširenja, to je manje-više normalno kad je cesta u izgradnji. Ali, prometna signalizacija nije usaglašena. Kao da su prometnu signalizaciju postavljali NKV radnici tek toliko da ih neki auto ne pregazi dok rade. To je vjerojatno i istina, jer nikakvog plana tu nema. Svi znakovi su različiti. Od Rijeke do Zagreba, ili obrnuto, čovjek će naići na pedesetak različitih signalizacija, bar po 3-4 različite za istu stvar, jedan potpuno neosvijetljen tunel, lampice raznih boja, rebraste pune crte ili skoro nevidljive pune crte, svijetleće prometne znakove ili iskrivljene znakove pored ceste, osvijetljene dijelove ceste, potpuno mračne dijelove ceste, odvojke u kojima je prelako otići u krivom smjeru, pune crte na mjestu gdje se lako pretiče, isprekidane crte na opasnom mjestu, isprekidane crte ispred tunela...ima svega. Prava avantura. Još jednom ponavljam, nagla suženja ceste i nepostojanje zaustavne trake su manje-više normalni kad je cesta u izgradnji. Ali signalizaciju su postavljali idioti, i to bez plana. Prema tome se može zaključiti i da je izvođač (naručitelj?) radova ili idiot ili ga jednostavno nije briga za ljudske živote. Cesta je odlična kad se ministar slavodobitno njome proveze po danu, kad nema ni drugih auta na cesti. Neka proba isto učiniti po kišnoj noći uz vjetar koji na toj cesti često puše. Tko ne pozna cestu napamet - signalizacija mu neće pomoći, nego će ga samo zbuniti. Zamislite dva zbunjena auta kako jure jedan prema drugom na dvosmjernoj cesti po mraku. Ne treba zamišljati, ima članaka u novinama. Nijedan nije optužio signalizaciju koja ne da je loša, nego izravno ugrožava živote. Nitko nije odgovoran. Naravno, AC Rijeka-Zagreb naplaćuje punu cijenu cestarine od 56 Kn. Ali, samo je možda polovina puta autocesta, ostalo je brza cesta. I to brza cesta katastrofalne kvalitete signalizacije. Jedino što AC može opravdati za tu cestarinu je da, kad AC bude završena, naplate veću cijenu, sugerirajući da je ova bila niža baš zato jer je AC bila u izgradnji. U pravno dobro ustrojenoj državi bi se nakon svake od nesreća na AC Rijeka-Zagreb povela istraga protiv projektanta, jer se za veliki broj tih nesreća može kriviti prometna signalizacija. Uostalom, povela bi se istraga čim bi se primijetilo da cesta ne valja. Ne treba čekati da netko pogine. Ali, kod nas ne samo da nema istrage, nego su projektanti, izvođači i naručitelji zaštićeni kao lički medvjedi jer se sve radi po političkoj liniji. Građani pogibaju zbog korumpiranih političara koji grade cestu. I misle da su iznad zakona. Nije ni čudno da misle da su iznad zakona, jer su oni i napisali faličan Ustav, zakone s rupama koje iskorištavaju poput najiskusnijih jazavaca, a uostalom kontroliraju i pravosuđe koje je tu samo da njih zaštiti. Pravda nije važna. Dok god i građane nije briga jedne za druge nego samo za vlastitu guzicu, i dok god se dijele po političkom mišljenju, vlast će se i moći ovako ponašati. Lako je manipulirati ovcama jer ovce nije briga jednu za drugu. Mislite da nijedna od obitelji unesrećenih na AC Rijeka-Zagreb nije pokušala na neki način inkriminirati projektanta? Spriječiti da se nekome ne dogodi isto? Ja mislim da su svi došli na tu ideju, i ili probali pa odustali, ili nisu ni probali jer znaju da se ne može protiv ovog šugavog establišmenta koji je došao ne znam otkud. U svakom slučaju, pravde nema i cesta ostaje katastrofalna. U usporedbi sa starom cestom, na kojoj se potroši više benzina i do odredišta se dolazi nešto sporije (ali se može nešto i pojesti usput), a na kojoj su jedina opasnost srne i jeleni, a nema ni cestarine, AC Rijeka-Zagreb je samo za ljude kojima se žuri dovoljno da stave vlastitu glavu (i glave svoje obitelji) u torbu. Većina ljudi smatra "neću ja pogriješiti". Nećeš, ali hoće onaj bogatun iz drugog smjera koji priča na mobitel i ima auto duplo teži od tvog. |