Resident Evil HD Remaster

srijeda , 25.02.2015.

Početak jedne predivne noćne more


Gotovo punih dvadeset godina (!) nakon što smo igrali original, Capcom se je udostojio dati nam remasteriranu verziju inače već postojećeg remakea za Gamecube, starog isto tako impresivnih 13 godina. Iako se je grafika više nego očito mijenjala (što se može vidjeti i na donjim slikama), igraća mehanika je ostala ista. Naime, izvorni Resident Evil uključivao je nešto što bi većini današnjih gamera (osobito mislim na mlađu generaciju) živce napelo do granica pucanja - ograničeno snimanje pozicije. Nema tu spasonosne autosave funkcije. Isto tako i te tzv. sigurne zone (safe rooms) raspoređeno su daleko rjeđe i svega ih je par kroz cijelu igru, nego što bi to, razmaženi iskustvom današnjeg gaming svijeta, očekivali. Sejvati možemo samo onoliko puta koliku količinu predmeta zvanog ink ribbon sakupimo kroz igru. Ali, ako slučajno poginete, makar mukotrpno igrali i dva sata (iskustvo jednog mog prijatelja), nikakav vas replay neće spasiti od činjenice da niste spremili poziciju onda kada ste trebali. Dobro, frend je to riješio traženjem šifre za neograničeni minobacač na internetu, ali dobro...


I više nego očita razlika u odnosu na davnu `96.


Također, municije je (ako ne pričamo o najnižim razinama težine) očajavajuće malo a onu za malo snažnije oružje (blagoslovljeni magnum revolver) bolje je čuvati za najteže obračune... što nas na ovaj ili onaj način dovodi do same priče. A kakva je točno ona? Pa... pomalo trashy. I sažeta. Naime, ono najvažnije od nje nećete saznati kroz (katastrofalno loše odglumljene!) cut-scene već kroz spise na koje ćete nailaziti putem, od kojih neki čak najavljuju neke druge nastavke serijala. Samih animacija je malo, a, kao što rekoh, voicoveri na izvorne japanske glasove - mogućnost čijeg odabira nam Capcom nažalost nije dao - su na ispodprosječnoj razini, no to je za eru u kojoj je nastao ne samo izvornik već i njegov Gamecube remake očekivano. Tek će kasnije nastupiti neko doba u kojem će se na glasovnu glumu obratiti bilo kakva pozornost... Okvirno, priča započinje intervencijom posebnog odreda zvanog S.T.A.R.S. na viktorijansko imanje te prođe neko vrijeme dok se ne sazna - opet kroz spis! - da je sve bila jedna velika klopka iza koje stoji farmaceutska korporacija naziva Umbrella Corporations a koja je i odgovorna za curenje virusa zvanog T-Virus i pretvaranje prisutnih znanstvenika, zajedno sa svim životinjama, u zombi verzije istih. Ono gdje Resident Evil ipak malo razbija klišeje je činjenica da zombiji kao takvi uskoro budu takvima i imenovani, čime su nas developeri poštedjeli osmišljavanja egzotičnijeg imena "mitskog" prizvuka. Jer: zašto ne nazvati očite stvari očitima?



Tyrant: ultimativni negativac?

Završetak igre i konačna konfrontacija sa Tyrantom - ultimativnim bićem - spada u najdomljivije završetke u igrama uopće, a sve je to popraćeno sa sjajnom glazbenom podlogom. I tako, dok glavni likovi nasmiješeni (ili većina njih mrtva, ovisno o izborima tokom igre) u helikopteru odlijeću od imanja koje biva razoreno (nesvjesni činjenice da će ih Capcom, potaknut zaradom originala, staviti i u još gore situacije u daljnjim nastavcima), završavam i ja ovaj mali prikaz istinskog klasika kojega bi svatko makar i djelomično zagrijan za videoigre trebao odigrati.


Čista desetka!

Oznake: gaming, resident evil