SARAJA AZRA

Ponekad mi se dogodi da me "na prvu" (isprva) nešto nasmije, a onda mi se to isto vrti po glavi i što više o tome mislim to mi biva sve ozbiljnije
evo npr. izreka
Ja nikad neću biti star čovjek. Po meni, star čovjek je petnaest godina stariji od mene.
isprva me nasmijala do suza, a poslije mi je pokazala put kako održati mladost duha, jer star se može biti i u pedesetim il mlad u sedamdesetim i to je relativno
i to po onoj staroj dobro je može biti i gore.......zar ne dragi moji blogeri

Nisam Vam baš neki svadljiv tip, poodavna sam shvatila da se u svađi ne osjećam kao riba u vodi nego kao riba na suhom i da mi u svađi ponestaje zraka i daha,
ali ima i ljudi kojima je svađa sasvim prirodno okružje to su Vam svadljivci koji dobivaju zastašivanjem drugih na viku buku i galamu pa si umisle da tako i kod mene mogu, e nemojte misliti da pobijede jer
najbolji način da svadljivcu pokažete zube jest da mu se nasmiješite osmijeh njega totalno zbuni gotovo izbezumi, pa se okrene i ode uvijek u onom smjeru gdje mu vika buka i galama prolaze, jer čim uvide da njihovo ponašanje ne donosi strah nego osmijeh znaju da gube

pohvala i kritika

bit će da imam sreće, dosta sam postojana i nisam podložna ni pohvalama ni kritikama
na način da prestanem biti ja i da prestanem vjerovati u sebe, već odavna sam shvatila da je točna izreka
stavi na udicu pohvale pa ćeš uloviti budale, ali isto i da je jako malo kritika konstruktivnih a mnogo zlonamjernih
radi toga ja lijepo zahvalim i na pohvali i na kritici jednako, pa onda promislim i najčešće ZABORAVIM
jer vrlo rijetko se od pohvale uobrazim, a od kritike promijenim iako se trudim bivati sve bolja
a susrećem mnoge koji su što radi pohvala što radi kritika prestali biti svoji i sada žive neke tuđe ILUZIJE

i kaže

potaknuti recesijom mnogi pišu o racionalizaciji troškova o opamećenju individualne potrošnje
a mene vodi jedna stara izreka koja kaže

"Tko kupuje što mu ne treba, prodavat će i što mu treba."

pa radi toga dragi moji, razmislite ....ali nikada prema sebi i svojima nemojte biti škrti jer pretjerana škrtavost je bolest duše
ima toliko mnogo razloga za koje vrijedi potrošiti ...

umjesto komentara kod neverina - post

ovo je trebao biti komentar kod neverina ali sam odlučila to ipak napisati kao svoj post


mišljenja sam da prečesto samo isticanje Biblije, Isusa, Boga, Marije ne mora bezuvjetno svjedočiti prisutnosti Isusa i duha svetoga
sasvim sam sigurna da je Isus često u postu koji ga uopće ne spominje ali koji ljudsku dušu dotiče dobrim....
možda ja nisam u pravu ali ja vjerujem da unatoč tomu što ga spominjem rijetko on mi navrati ali i da svrati do svih Vas koji ste mi dragi ....i da nas sve čuva

ljudi

dragi moji ja Vam baš ne volim ocjenjivati ljude ali ih zato rado volim procjenjivati
svatko od nas manje ili više ima posla s ljudima i s njihovim usudima
a jedan davno zapamćen stih dragoga mi Jesenjina najbolje opisuje ono što u stvari želim Vam reći

Čovjek može biti i dobar i loš,
najbolji i najgori,
ovisi što smo od njega očekivali, i
na kojoj smo stranici otvorili njegovu dušu."

.....radi toga samo hrabro i uvijek otvarajte dalje.......

jesen

odlazim u jesen ostavljam iza sebe ljeto, ali znam da ako koračam dovoljno dugo...uporno naprijed..... opet ću naići na novo ljeto..
koračajući tako tom stazom života nailazim na SVAŠTA na mnogo toga kažem si samo tiho JAŠTA (što u stvari ne znači ništa već je samo besmislen odgovor na SVAŠTA)
jer kad naiđeš na svašta nema ni smisla truditi se to racionalizirati - samo je bitno ne zastati nego i nadalje koračati naprijed

vrijedi...

Dragi moji vrijedi vjerovati jer na svijetu se ponekad događaju i čuda, pa zar ne vidimo nebo kroz ušicu igle....
Sigurno je da kad bi manje brinuli za stvari koje su daleke, više bi mislili na stvari koje su nam blizu,
a promatrajući te blize, male stvari koje čine život promatramo sreću baš kao i ono nebo kroz ušicu igle

jednom

jednom sada već poodavno, otvorih ovaj blog za ispisati neka svoja sjećanja, misli i spoznaje
imala sam potrebu opisati neka stanja i osvijetlili svoje aveti duše koje svi imamo i koje negdje u nama čuče....
ja se zapravo dosta dobro nosim sa sobom s godinama i s životom ali ipak ima stvari koje mi stoje na duši koje ne bole ali me prate
osnovna moja avet iz koje sve druge proizilaze je RAT, iako ne volim o njemu pisat on je činjenica koja je determinirala moju stvarnost izokrenula moj život i radi kojeg sam morala ispočetka graditi sve....
izbačena kao iz katapulta iz svega što sam imala i poznavala sletjeh na ovaj otok - doslovce bez ičega jedino što sam imala sa sobom jest ŽIVOT
ne znam zašto ni radi čega ali eto malo sreće malo truda malo snalažljivosti i znanja i sve se posložilo NA DOBRO samo sve na sasvim drugom mjestu nego je to prije bilo.
I sad se pitam što sam i tko sam ja jesam li ja ona mala iz srednje Bosne kojoj je tata bio direktor, jedinica mala razmaženica.....ili sam ja ova sada žena i majka - otočanka..koja se sama izborila za sve što ima.....nisam ni jedno ni drugo ja sam Vam oboje i ta dvojnost u meni daje mi snagu za DVOJE i čini se da sam često u prednosti nad ljudima koji su živjeli "običniji " život
iz svega toga što sam prošla i prolazim samo jedno je sigurno a to je da dragi moji u zivotu nema pobjednika - ima samo prezivjelih. a Vi ste živi znači da sve možete