SARAJA AZRA

Zavist je jedan od najžešćih emocionalnih otrova i pojavljuje se u puno nijansi...

To je jad zbog odvojenosti od onog kakvi bismo željeli biti i onog kakvi jesmo. Nažalost dragi moji zavisti ima posvuda, najčešće se veže uz ljepotu, novac, moć, uspjeh i slavu, ali vrlo česta je i zavist na: plemenitost, unutarnji mir, kreativnost, sreću.
Kod 'produhovljenih':
Kada se ljudi okrenu duhovnosti, često misle da su se samim svojim "obratom" riješili zavisti. Međutim, najčešće se događa da ju samo povežu s nekim drugim vrijednostima. Više nema natjecanja tko ima bolji auto, već tko je bolji kršćanin ili tko bolje i duže meditira.
Kaže se da nekoga: 'izjeda zavist' ili da će 'puknuti od zavisti', jer, zaista, zavist je takva da izjeda i uništava – i prema vani i prema unutra.

Pomirba sa samim sobom sa svojim vrlinama i manama, mirenje s vlastitim osjećajem inferiornosti polagano ali sigurno će nas dovesti do suosjećanja, prihvaćanja i ljubavi prema sebi, što se zatim, u obliku divljenja i zahvalnosti, može odraziti i prema vani, drugoga puta za oslobođenje od zavisti nema dragi moji

je li Vam se nekad učinilo da Vas baš nitko iz Vaše blizine ne razumije, jeste li se zapitali je li to doista tako ili Vam se samo čini, da nije možda da ste zapravo Vi ti koji ne razumijete sve oko sebe......

Igra bez granica

16.10. u 6,20 napunile su se dvije godine od odlaska, od smrti Tošine
njemu u sjećanje


Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

In memoriam Toše Proeski

Na blogu Vam ja dragi moji pišem o svemu pomalo, a često o umijeću radosti (kao što to u komentaru prethodnog posta pravilno primjeti defton a i za sreću i za istinu i za mudrost i za radost može se primjeniti jedno te isto pravilo "Na putu ka istini, sreći, mudrosti čovjek može napraviti samo dvije greške.
Da ne prodje cijelim putem, ili - da ni ne krene." radi toga Vam želim dragi moji da krenete i da ne stanete još dugo........

spoznaje

Evo što je jednom Balašević meni drag pjesmopisac napisao o sreći
Sretni nikad ne razmišljaju o sreći.
To je posao za nesretne.
Svi primjete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći
razmišljaju samo blesavi. I iskusni...
dragi moji, skoro sam sigurna da Vam počesto dosađujem u svom nastojanju da pišem a načinima koji nam stoje na raspolaganju da osrećimo dan u kojem jesmo da osvijetlimo dane koji su bili i zablistamo put danima koji su pred nama, to je samo zato što iako smo svi mi dobili dar spoznaje o sreći i tuzi istodobno meni se čini da mnogi spoznaju o sreći nekako zagube na strmovitoj stazi života, kao da je zakopaju duboko u dušu i u stvari oduvijek i zauvijek za njom tragaju, ne sluteći da ta spoznaja je dragi moji u nama........

novi dan - nova nafaka (navada, usud)

Dragi moji blogeri jedna te ista rečenica (uzrečica)
Novi dan - nova nafaka. (nafaka bi se moglo prevesti kao navada, usud ) kod mene izaziva dva oprečna osjećaja
kada mi ide po dobrom kao da me zastaši, jer taj novi dan i njegova nafaka (usud) može mi pogoršati sadašnje
ali zato kada mi je loše i po dobrom mi ne ide tada me ona ista ohrabri i uveseli
i znam da sutrašnji dan može donijeti novu nafaku (usud) i može popraviti sadašnje
po meni je to dokaz relativnosti i da sve je relativno a samo mijena jest budite uvijek svjesni toga jer
relativnost nam pomaže da se ne obahatimo ali i ne rastužimo previše

dragi moji blogerski prijatelji nikad nemojte smetnuti s uma
da dvoje ljudi ne može sanjati isto
mogu to željeti i mogu se silno truditi ali samo je jedan taj koji ga sanja
a život se može dijeliti s drugim, suživot da ali ne i susan (zajednički san)
jer čak i na istom jastuku muž i žena različito sanjaju,..........što ne znači da ne mogu razumjeti i voljeti isti san

za zvijezdom

otišla je i moja zvijezda nova iz blogosfere
imale smo jedan neobičnoposeban blogerski odnos ja sam joj blogerska kuma jer je ona tako predložila a ja i prihvatila, a evo sada radi nekih njezinih razloga moje zvijezde više nema......
ja se inače ne opraštam ja samo prihvaćam stvari onakve kakve jesu, često bi ja htjela nešto sasvim drugo od onog što dragi ljudi mi čine ali ipak to je njihov život i njihov izbor i ja ga poštivam
ako pročitaš ovaj post draga moja zvijezdo znaj da si ovaj dio blogoživota koji je bio naš zajednički bila mi posebna i tako će ostati i želim ti otvoren pogled, mirnu dušu i dug život izvan ove naše blogosfere
a ja ostajem tu pa ako poželiš navrati do mene....uvijek si dobrodošla