jednom sada već poodavno, otvorih ovaj blog za ispisati neka svoja sjećanja, misli i spoznaje
imala sam potrebu opisati neka stanja i osvijetlili svoje aveti duše koje svi imamo i koje negdje u nama čuče....
ja se zapravo dosta dobro nosim sa sobom s godinama i s životom ali ipak ima stvari koje mi stoje na duši koje ne bole ali me prate
osnovna moja avet iz koje sve druge proizilaze je RAT, iako ne volim o njemu pisat on je činjenica koja je determinirala moju stvarnost izokrenula moj život i radi kojeg sam morala ispočetka graditi sve....
izbačena kao iz katapulta iz svega što sam imala i poznavala sletjeh na ovaj otok - doslovce bez ičega jedino što sam imala sa sobom jest ŽIVOT
ne znam zašto ni radi čega ali eto malo sreće malo truda malo snalažljivosti i znanja i sve se posložilo NA DOBRO samo sve na sasvim drugom mjestu nego je to prije bilo.
I sad se pitam što sam i tko sam ja jesam li ja ona mala iz srednje Bosne kojoj je tata bio direktor, jedinica mala razmaženica.....ili sam ja ova sada žena i majka - otočanka..koja se sama izborila za sve što ima.....nisam ni jedno ni drugo ja sam Vam oboje i ta dvojnost u meni daje mi snagu za DVOJE i čini se da sam često u prednosti nad ljudima koji su živjeli "običniji " život
iz svega toga što sam prošla i prolazim samo jedno je sigurno a to je da dragi moji u zivotu nema pobjednika - ima samo prezivjelih. a Vi ste živi znači da sve možete
Post je objavljen 01.09.2009. u 06:52 sati.