SARAJA AZRA

Ima već neko vrijeme da želim napisati post o braku ali pošto sam iz medija zasuta informacijama o rastancima- propastima- razvodima brakova "slavnih" (posljednji madonin) pade mi na pemet jedna jednostavna stara poslovica Lakše je steći nego sačuvati. Ona se ne odnosi samo na materijalno ja ovdje govorim o duhovnim emocionalnim stečevinama jer znajte dragi moji blogeri NIŠTA NIJE ZAUVIJEK a kraćeg je vijeka toliko koliko se oko toga mi manje trudimo jer mogu ja reći da su ovi " slavni" bahati prebogati i u nekom svom svijetu ali i na ovom otoku sve je više brakova koji se raspadaju i idu u ništa jer lakše je steći nego sačuvati, valjda

Riječi lete, zapisi ostaju.
Iako sam Vam više puta ispisala kako je meni drag ovaj moj blog, evo opet poradi ove lijepe rečenice, ponavljam se...i zaista me silno veseli što su moje misli ostale zapisane ovdje na ovom blogu, a također i neki Vaši komentari, dragi moji blogeri su mi iznimno dragi i često ste me natjerali da razmislim nerijetko sam još ponešto od Vas naučila jer Riječi lete, zapisi ostaju

Uvijek kada mi se učini, ujutro da sam se probudila sa nekim teretom na duši ( u biti sam preuzela tuđi teret al ga ćutim kao svoj) ja pročitam pokoju mudru misao i često me ona povuče u pozitivu misli, pa evo moja jutrošnja nad kojom sam se zamislila i koja mi je uveselila dan Čitav sam život bio sebično biće u praksi premda nikad u principu. I zaista rijetko tko prizna da je sebičan najčešće ljudi misle kako daju dovoljno drugima ali ti drugi kao nisu u redu ali kada se zastane da se preispitaju svoja postupanja nađe se svega svega se nađe dragi moji blogeri zato pažljivo isčitajte ovu misao i razmislite

uskoro će se navršiti šesnaest godina od mojeg dolaska na ovaj otok.... i u tih šesnaest proteklih godina podosta sam toga odživjela završila studij zaposlila se kupila si garsonjericu, udala se, rodila troje djece.........
a sjećam se, kao da je bilo jučer, bilo je to 1992 godine...imala sam tada 21 godinu i zapravo za pet godina kada izravnam račune tj kada bude 21+21 a ja kada budem imala 42 u to ime kupiti ću si novi auto, eto nov novcat, da se nagradim ma dobro već je na to pristao i moj suprug i sada mi ostaje samo da šparam i da odaberem model, znam da mi ne možete pomoći da šparam to moram sama nego evo ovdje dragi moji prijatelji sugerirajte mi koji bi to "mali" auto odgovarao meni u mojoj četrdeset drugoj tad godini života. ( Pod malim mislim veličinu corse i cijenu do 150 000kn)

kod nas na otoku sada se beru masline i dragi moji blogeri to je skoro pa za nepovjerovati kako kao da se otok vrati u neke godine davne u neko prošlo vrijeme I tako prolazeći vidite ljude koji sa skala koji beru svoje masline i djecu njihovu i žene koji ili s poda ili stojeći ih beru. Doduše ima žena (ja nisam među njima) koje su vične i branju sa skala pa se penju u visine jer ovdje na otoku su većinom stare masline koje su visoke jer su nekada sađene po rubovima njiva pa su često s druge strane niže parcele i onda su te masline tako visoke i previsoke........branje maslina je jedan zaista stari posao koji se nije, neće a i ne može promijeniti tu razvoj tehnologije nije previše utjecao na način branja ima nekih strojeva koji beru ili drmaju, ima ih, ali na mome toku ih nema i čini mi se da ih još zadugo neće biti, jer vole ljudi ovaj stari poznati način branja onako baš kako su brali i njihovi stari......tužno je da maslina ostane neobrana...i još nešto Vam želim reći začudo božje kako svi ti ljudi jednako beru bili bogati ili siromasi učeni ili neuki ...svi beru svoje masline jednako jer kod nas na otoku sada se beru masline a brali su ih i prije "stari".

dragi moji prije sedam godina baš na današnji dan izrekla sam svoje DA
čula sam da je kao kritična sedma godina braka, a moje je mišljenje da su kritične sve ili nijedna ovisi kako komu il kako se uzme
čestitam sama sebi svoju godišnjicu braka jer kao u reklami "ja to zaslužujem" i znajte dragi moji nemojte se ustručavati sami sebi čestitati i priznati sebi svoj uspjeh ako to možda i izgleda kao govor koji sami sa sobom vode ludaci ON TO NIJE to je još uvijek "normala" ako uopće postoji podjela na normalno i nenormalno jer ja osobno ne prihvaćam podjele bilo koje vrste jer sve može biti i tamo i ovamo i ovakvo i onakvo jer sve zaista ovisi o tomu kako se gleda i što se vidi jer često se ono bitno uopće i ne vidi na prvi ni na drugi pogled nego da bi vidio moraš se zagledati iz srca a srce najčešće vidi DOBRO

pomislila sam neki dan da je čak i bezobrazno da se još nikada nisam osvrnula na Nove fosile koje sam u svom odrastanju "slušala", ma ne samo slušala nego obožavala i radi toga evo meni jedna vrlo draga pjesma
Budi uvijek blizu (kao...

Kad se prsti spuste na umorne žice
I posljednju nježnost pretvore u zvuke
Ova tiha glazba što ti dira lice
To su moje usne, to su moje ruke

U pjesmi se nađu i svijetlo i tama
Pa nam se minute k'o godine čine
U tom moru ljudi ti nas slušaš sama
Živjet ćemo dalje od tvoje topline

Budi uvijek blizu, kao što si sada
Budi tu gdje letim, budi tu dok padam

Trenutak tišine, gitare su stale
I dok gubim svoju jedinu slobodu
Budi samo lice negdje u dnu sale
Ali budi ovdje kad svi drugi odu

Ima jedan tekst od bosanskog pisca Meše Selimovića koji me je oduševio pa evo što piše Meša o BOSANCIMA ali nemojte misliti da ovaj tekst ne opisuje i Vas - jer sve je to, blizu barem zemljopisno, zar ne


Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada;nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom;dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mesa Selimovic

Znajte da Čovjek koji se raduje naći će u glazbi radost, dok tužan će naći tugu. učila sam jednom davno da alkohol kad se konzumira poslije druge čašice u stvari pojačava intenzitet osjećaja od prije pića što znači da ako ste tužni pa pijete da zaboravite tugu u zabludi ste jer nakon nekoliko tura Vi ste ZIHER-sigurno puno puno tužniji,....isto vrijedi i za agresivnost pa i onu pritajenu kada ste trijezni.......a to sve u stvari vodi u sasvim jednostavan zaključak da ono što misliš to ti i bude pa zato se trudite da mislite dobro da mislite pozitivno, ne radi drugih nego radi Vas samih i klonite se opijata dragi moji blogeri svi su samo laž i zabluda

"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao." napisa jednom "veliki" Dostojevski pa se sjetite toga onda kada dajete .....bilo što i bilo kom ako darujete ne prodajete a ako prodajete onda ste ili trgovac ili švercer a s ljubavlju se ne trguje i ne šverca, zar ne dragi moji blogeri

nažalost radi ubojstva Ivane Hodak (pokoj vječni daruj Ivani gospodine
i svjetlost vječna nek joj svijetli)
mene već dva dana proganjaju sjene rata.....
iako nema naoko povezanosti između ovih događaja, možda za Vas, moja je poveznica strah....jednom napisah da mi "ratovani" imamo neke svoje konotacije i evo jutros se sjetih jedne davno odživljene priče...samoubojstva meni dragog čovjeka pa evo crtica koju sam tada ispisala

"I to jutro se Ivan probudio, lijen od sna, pospan, njegov san to nije ni bio, bila je to noćna mora koja se ponavljala u nepravilnim razmacima vremena, u nejednakim situacijama proživljenoga dana. Njegova prošlost pohranjena u dubini podsvijesti i svijesti izranjala je na vrh sna. U tom momentu sve bi prestalo. Postojao je samo strah i tren koji traje u vječnost, tren neizvjesnosti izmađu života i smrti. I Svako jutro poslije tog sna te more Ivan bi se probudilo prestrašen PRESTRAVLJEN, dok nije došao i taj tužni dan kada nije mogao dalje, dan kada je odlučio da neće u kojem je svojom voljom zaspao zauvijek, utonuo u mir i zauvijek utekao od straha. "


neki nemaju hrabrosti za živit dalje, a meni je dobro i bit će još i bolje, ne brinite se dragi moji blogeri jer moja vjera u sutra je mnogo jača od straha

Ova je pjesma dotakla dane moga odrastanja,.. slušala sam je, slušala..bezbroj puta i kad god da je čujem..kako je Rade izgovara....ožive u meni slike, lica i spomeni tih minulih dana....bilo je lijepih i onih tužnih događanja koje sam uz tu pjesmu odživljavala...prve ljubavne tajne razočaranja i slutnje...i ne znam kako i radi čega ali uvijek je ta pjesma...iako njen tekst zapravo uopće ne opisuje neko moje sjećanje, a nije ni tada posebno mi bila draga.....valjda je to baš radi ta dva iznimna umjetnika koje cijenim


Rade Šerbedžija - Ne daj se Ines

(Napisao Arsen Dedić)

Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.
Drukcijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti...
Imala si vise ukusa od mene
tvoja soba... divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima,
pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice
i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja
tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja...
A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proletirskih brigada trideset i devet
kod Krkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje
i sum predvecernjih tramvaja...
Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,
Upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas ako me tko trazi...
Ne daj se ines
Evo me ustajem tek da okrenem plocu
dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdrazi pocetak...
raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,
koja nas provlastitim ocima
vara, krade i napusta,
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu...
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce jos biti mladoti,ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost tesko past,a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa,kao sto vec
kisni listopad,na otocima more od olova
i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ...
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines..

Više puta sam post započinjala narodnim mudrostima pa evo da ne zaboravim jednu svima nam znanu koja glasi "Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani."...vjerovatno je da ovu mudrost poznajete, rekle su Vam bake ili majke, očevi il djede učitelji il prijatelji nevažno tko kad i radi čega važno je da je se sjetite uvijek kad imate svog vrapca a misao Vam leti na goluba na grani.....budite zadovoljni svojim vrapcem jer tuđi golubi daleko i visoko lete ......odlete u trenu tako da i Vas za sobom povuku u sjenu nezadovoljstva i tuge a dok tako tužni jeste i onaj Vaš vrabac nađe svoje drugo mjesto pod suncem i gle čuda ni vrabca ni goluba jer nemojte misliti da ćete ako ne ulovite goluba sasvim sigurno vrapca imati NE vrabac isto leti i odleti i tada ostajete sami......sami u svojoj otuđenosti

ima jedan most u gradu mog odrastanja čvrsto ugrađen u moja sjećanja
most koji spaja mahalu do grada ali ih i razdvaja
moji prvi izlasci započinjali su tu negdje oko mosta, moji prvi poljupci dogodili su se ispod mosta
taj most postoji i danas samo što neke druge mladosti s njime sad žive
moja sjećanja na taj most uvijek me podsjete DA NAS ČESTO JEDNA TE ISTA STVAR I SPAJA I RAZDVAJA, zar ne dragi moji blogeri i baš radi toga gledajte češće u ono sto spaja

dragi moji blogeri kao što bi lik iz jedne serije rekao "BUDIMO REALNI, i znajte da nikad niste tako dobri, kao što vam kažu, dok pobjeđujete, ali nikad niste ni tako loši, kao što vam govore, dok gubite. Velika je mudrost ne opiti se uspjehom i ne utopiti se u neuspjehu, životni je izazov uspjehu i neuspjehu gledati u oči kao nečem sasvim običnom i životnom, promjenjivom jer tek tada sve ima svog smisla