pomislila sam neki dan da je čak i bezobrazno da se još nikada nisam osvrnula na Nove fosile koje sam u svom odrastanju "slušala", ma ne samo slušala nego obožavala i radi toga evo meni jedna vrlo draga pjesma
Budi uvijek blizu (kao...
Kad se prsti spuste na umorne žice
I posljednju nježnost pretvore u zvuke
Ova tiha glazba što ti dira lice
To su moje usne, to su moje ruke
U pjesmi se nađu i svijetlo i tama
Pa nam se minute k'o godine čine
U tom moru ljudi ti nas slušaš sama
Živjet ćemo dalje od tvoje topline
Budi uvijek blizu, kao što si sada
Budi tu gdje letim, budi tu dok padam
Trenutak tišine, gitare su stale
I dok gubim svoju jedinu slobodu
Budi samo lice negdje u dnu sale
Ali budi ovdje kad svi drugi odu
Post je objavljen 17.10.2008. u 06:36 sati.