nažalost radi ubojstva Ivane Hodak (pokoj vječni daruj Ivani gospodine
i svjetlost vječna nek joj svijetli)
mene već dva dana proganjaju sjene rata.....
iako nema naoko povezanosti između ovih događaja, možda za Vas, moja je poveznica strah....jednom napisah da mi "ratovani" imamo neke svoje konotacije i evo jutros se sjetih jedne davno odživljene priče...samoubojstva meni dragog čovjeka pa evo crtica koju sam tada ispisala
"I to jutro se Ivan probudio, lijen od sna, pospan, njegov san to nije ni bio, bila je to noćna mora koja se ponavljala u nepravilnim razmacima vremena, u nejednakim situacijama proživljenoga dana. Njegova prošlost pohranjena u dubini podsvijesti i svijesti izranjala je na vrh sna. U tom momentu sve bi prestalo. Postojao je samo strah i tren koji traje u vječnost, tren neizvjesnosti izmađu života i smrti. I Svako jutro poslije tog sna te more Ivan bi se probudilo prestrašen PRESTRAVLJEN, dok nije došao i taj tužni dan kada nije mogao dalje, dan kada je odlučio da neće u kojem je svojom voljom zaspao zauvijek, utonuo u mir i zauvijek utekao od straha. "
neki nemaju hrabrosti za živit dalje, a meni je dobro i bit će još i bolje, ne brinite se dragi moji blogeri jer moja vjera u sutra je mnogo jača od straha
Post je objavljen 10.10.2008. u 06:50 sati.