SARAJA AZRA

dragi moji blogeri samo da Vas izvjestim da mi je glas sve bolje ali ja i dalje ćutim i slušam....svidjelo mi se to ...kao da život čujem i vidim iz malo pomaknute "perspektive" ja sam Vam ovan s podznakom u raku i oduvijek- odkad znam za sebe- težim biti među prvima od dječjih igara do školskih natjecanja od posla do rođendana nikad mi se nije bio problem isticati- voditi glavnu riječ i biti u centru pažnje- inače sam i jedinica da li sam razmažena - valjda ne znam ja sam samoj sebi uvijek bila o.k. - to bi drugi trebali reći, Ja sam do rata živjela kao pod staklenom kuglom zaštićena od svega prepuštena sebi igri i ljubavi bližnjih-....od izbjega sam odrasla osamostalila se i postala Ja sada kakva jesam ali kad malo razmislim i nisam se baš strašno promijenila, promijenile su se okolnosti životne i sve je sada drugačije a ja sam starija. Ovo Vam pišem radi toga što mi se jednom strašno svidio post od Sanje gdje ona piše što voli što ne voli pa ću i ja sada nešto slično ispisati
- ja sam neprirodna plavuša
- ja nisam nacionalist, šovinist i rasist
- ja sam za pravo mišljenja i izražavanja
- ja nisam za veličanje nikoga i ničega u odnosu na druge
- ja nisam materijalist ali nisam ni siromah
- ja se trudim živjeti moralno etično i u vjeri
- ja se nadam da znam iskreno voljet
- ja svima Vama želim da pronađete svoj put do sreće

dragi moji blogeri takva me je prehlada složila da sam ostala bez glasa- doslovce -uopće ne mogu govoriti---- samo pisati----jako čudan i težak osjećaj gledam, vidim a moram šutjet
inače sam dosta pričljiv tip pa mi to pada tim teže, morala bih barem tjedan dana vrlo malo govoriti i namam pojma kako će to završiti- nisam na bolovanju ali dobro nemam ovih dana baš poslovnu vrlo veliku potrebu komuniciranja i tu mogu pisati.......eto samo da znate u kakvoj sam situaciji i nema mi druge do li se strpit i nema mi bolje do li istrpit

post za Frone

Draga Frone pokušati ću prepričati jednu staru mudrost koju mi je moja pokojna majka (baka po mami) ostavila u nasljeđe izrekavši mi je to jutro pred polazak u izbjeg, pred odlazak u novo, u nepoznato , u neki sasvim drugačiji život ...ispričala mi je ovu priču:
-......u davna vremene ide jedan čovjek sa svim što ima okačenim o štap i naiđe na staroga mudrog čovjeka pa ga upita: reci mi ovo selo dole, kakvi su ljudi ? Zašto pitaš upita ga starac. Želim se tu NASTANITI, a reče starac onda ti meni reci kakvi su ljudi bili tamo odakle si se iselio,..Loši, zavidni ...svadljivi-odgovori čovjek
I DOLE SU TI TAKVI I GORI,reče mu starac, i ne prođe mnogo vremena ponovno naiđe al sad drugi čovjek i upita isto starca, on i njemu postavi pitanje a kakvi su ljudi tamo odakle dolaziš...on odgovori ljudi su dobri al eto ja volim upoznavati i druge krajeve i ljude pa sam tako naišao i na ovo selo a starac mu sa osmijehom reče ...samo se ti nastani dole su ti ljudi dobri.
Draga moja Frone, meni je tada teško bilo prihvatiti da su dobri ljudi tada mene tjerali iz moje kuće iz mog dotadašnjeg života i tada mi moja majka reče...zlato moje ma dobri su oni dobri samo se boje jer rat je strah a strah je uvijek najgori neprijatelj...radi tebe zapamti ovu priču i NASTANI se tamo gdje dođeš otvorene duše.
A bilo je i teških dana zašto da te lažem ...bilo je teško meni da prihvatim otok i ljude pa zašto bi onda njima bilo lako da prihvate mene...svo vrijeme sam silno vjerovala da hoću u tomu uspjeti.....draga moja bitno je da ti PRIHVATIŠ NJIH tada će zasigurno prihvatiti i oni tebe
Preseliti se nije lako .....u sebi se izmiriti sa novim ....je teško ali je moguće Frone i javljaj mi se mogu ti pomoći, prošla sam put kojim sada ideš ....vjeruj u sebe u nas i već za nekoliko postova i komentara biti ćeš bolje sve bolje .....ćutim ja

trenutci tuge

Dragi moji blogeri svatko od nas proživi trenutke tuge,
život je jednostavno takav i to je zato što je tako.....nema tu velike filozofije
davno je otkriveno kako sve je ralativno i da nema apsolutnog reda a i u najvećem kaosupostoje neka pravila reda......i radi toga život nemože i nema uopće šanse da bude uvijek takav da ga ćutimo sretnog...moraju postojati i trenutci tuge samo je problem kada ti trenutci dolaze prečesto i traju predugo...znajte dragi moji blogeri da tuga nije tužna koliko bespomoćnost, a uvijek ima načina da čovjek sebi pomogne, ima samo ga treba naći........zato Vam želim da nađete svoj put do hrabrosti življenja.

jutro za dan

svako jutro, uvijek iznova, kada se budim i probudim podsjetim se da ima puno stvari radi kojih vrijedi ustati, radi kojih se vrijedi boriti i za koje mora imati nade i vjere u taj dan i u svaki naredni....sve dok ih bude bilo...jednostavno samo zato što ih još ima
pohađala sam poslovno razne seminare na temu motivacije-demotivacije, to je sad u trendu i motiviraju oni tako mene motiviraju to im je posao i to dobro plaćen a ja sjedim slušam i ne vjerujem da stvarno oni misle da ja mislim da oni znaju ono što kao ja ne znam...manemoj
...inače moje je uvjerenje da svaki čovjek u svom životu zna baš što želi znati i ne možeš nikome "soliti pamet" tako da moje postove uvijek dobronamjerno shvatite kao prijateljsku PREPORUKU jer Vi ništa ne morate u životu se i ne mora ništa do li ti na kraju umrijeti i baš zato ovo vrijeme ovdje bolje je - barem po meni- provesti u što boljoj sreći i radosti UNATOČ i USPRKOS svemu čime nas život šamara, nosi i odnosi........

u svom sam životu, možda slučajno, a možda i ne , jer nisam sklona da vjerujem u slučajnosti, imala i imam dvije drage prijateljice psihijatricu i psihologinju, i radi dugih razgovora s njima a i radi podosta pročitanih knjiga i osobne sklonosti ka psihi, psihologiji i čovjeku doduše malko pomaknuto, na moj jedan malo nadrealan način, čitajući blogove tj. postove pojedinih autora mogu reći da ljudi često potvrđuju ono što u literaturi piše....ali da je ipak DAR doprijeti do tuđe duše ... područje DUŠE znanost još nije ni takla i možda i ne podržava moja uvjerenja ali nije to ni važno VI VJERUJTE u snagu pozitivnog mišljenja, blogeri moji dragi ja vjerujem i uvjerila sam se više puta u životu u snagu nadrealnog dragi moji probajte vjerovati i Vi u snagu svoje vjere jer ja to nažalost ne mogu za Vas to ipak morate sami.

Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu reče jednom A.Schopenhauer, potrebno je jednostavno PRIZNATI....i znajte da ono što čovjek jest, mnogo više pridonosi njegovoj sreći nego ono što čovjek ima. ..( opet Schopenhauer), a zar ne težimo svi ka sreći.

DAN DOBRIH ŽELJA

DAN DOBRIH ŽELJA

Dragi moji prijatelji iz blogosfere, zaista je osobito dobar osjećaj podijeliti s ljudima pozitivnu ideju i misao ...
uključite se i budite i Vi domaćin DANA DOBRIH ŽELJA
a svima Vama koji već jeste dio ove lijepe niti dobrih želja pozdrav iuz dobre želje a također i SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE koji danas prođu i zastanu na ovom blogu želim sve dobro i neka Vam svima današnji dan bude dan obasjan snagom dobrih želja

"Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate."
(Elbert Hubbard)

dragi moji blogeri, prepričati ću Vam svoj doživljaj dječjeg rođendana na kojemu sam sa svoje troje djece jučer bila kao uzvanik,.....dođemo u 16,10 sati zakazana je proslava u 16,00 ...ja Vam inače skoro nikada ne kasnim (cca 15 akademskim minuta se ne broji) često dođem i ranije i već sam naviknuta da sam prva ili među prvima, ali ovo jučer je ipak previše, drugi su počeli dolaziti tek oko 18,00 sati sa isprikom da je vruće,...pa je sad mislim tko je ovdje lud jer žena DOMAĆICA - majka od slavljenice nije pomaknula vrijeme rođendanskog slavlja nego su ostali bili komotni sami tako odlučiti i to me je dovelo u sumnju, je li njima uopće stalo do te domaćice ili do slavljenice ili su samo sami sebi bitni, i nama je bilo vruće ali zato su stolovi postavljeni u debeloj hladovini,...po meni ali zaista tko dođe sa dva sata kašnjenja bolje da nije ni došao...a nije mi ovo prvi put da slično proživim i ja na takve komoditete jednostavno ne mogu niti pristati niti postati takva jer ako si pozvan tada se trebaš potruditi doći baš tad kad bi slavlje trebalo da počne.
ne znam da li pretjerujem, da li Vi imate ovakva iskustva, da li Vi kasnite.....zašto to mene uopće zamara.

Dino D

čini mi se, a vjerovatno zato što sam odgledala reality Dvornikovi, kao da sam poznavala Dinu, u njegovoj osobenosti i posebnosti sam ćutila umjetničku vrsnost, jer oduvijek su istinski umjetnici imali "pomaknuti osjećaj za realnost". Gledajući ga meni se govorilo da je bio dobar čovjek, tata koji iskreno voli kćer, ljubi Danijelu nepatvoreno i ljudski. Iako su drugačiji od moga poimanja obiteljskog sklada imali su ljubavi jedni za druge imali su uvažavanja jedni drugih i bili su svoji oni..Dvornikovi. Odrastala sam uz njegov LP-tada pjesma "Zašto praviš slona od mene" i dan danas mi ujutro zna svirati u glavi,..onako bez razloga i uvijek me oraspoloži i radi toga ovaj post želim posvetiti u počast
Dinu Dvorniku
neka mu je vječna slava i hvala
i pokoj mu duši
Amen

Ima jedna starogradska pjesma, koju bi moja šira obitelj, kada bi bila na okupu zapjevala...lijepo je zvučalo..tomu u spomen njezini stihovi slijede:

Na Te Mislim

Na te mislim kada zora sviće,
Na te mislim kad se svrši dan.
Na te mislim kad se svako biće,
Sprema tiho, da prespava san.

Na te mislim sunce kad se gubi,
Uvijek mislim samo na te ja.
Tebe jednu srce moje ljubi,
Na tom svijetu sreća si mi sva.

Ja u javi vec o tebi sanjam,
I kad tiha prostrta je noć.
Na tvoj spomen ljubav svu obraćam,
K tebi silna mene vuče moć.

Bez tebe mi ne miriše cvijeće,
Gorak mi bez tebe plod je svak.
Gdje ti nisi nema za me sreće,
Gdje ne dišeš nečist mi je zrak.

Knjiga se ne cijeni po koricama...pa tako se i Vaš život i životi drugih ljudi ne cijene po "koricama" ..po fasadi izvana ...po oklopu koji samo stvara privid.....Vaš život točnije knjiga Vašeg života cijeni se po nutrini Vašega bića..... po sadržaju ....a taj sadržaj često je i može biti sasvim drugačiji od onoga što se o Vama vidi izvana.....zato više se trudite da iznutra budete sretni nego da to samo tako izgleda IZVANA i nije uopće teško dragi moji jer čim više bude važniji sadržaj od forme tim više ste bliže

dragi moji blogeri želim s Vama podijeliti iskustvo prva tri vrtićka dana
....bogu hvala....da ne povjeruješ,....kao što u komentaru napisa Sanja sve proteče glatko...
bog mama vidimo se...i ja dođem po njih umeđuvremenu sva nemirna uzvampirena a oni meni mamice došla si a mogla si kasnije sad se u vrtiću spava- to je prvi dan, drugi dan sam i došla kasnije i treći a ta lijepa i glatka priča se ponovila...čitala sam na internetu da postoje i neke odgođene reakcije ali pošto sam ja zakleti optimist neće one mene izabrat ima puno ljudi i djece što sam ja kap u moru...i ne vjerujem da će te ODGOĐENE baš mene pogodit
dragi moji evo me opet na poslu...pošto sam sa starijim sinom imala tri tjedna "strahota" ovo je da ne povjeruješ ali ipak vrijedi ona moja ...nikad ne gubi nadu da bit će bolje...
hvala Vam na rječima podrške...i idemo dalje- (nisam u HDZ-u nego ova krilatica mi se sviđa)