SARAJA AZRA

Evo jedne meni drage pjesme

Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku.

Samo kadšto koja u oku se javi,
Kao lijepa žena, što na tiho okno
Jedne tamne noći u noć pogleda.

Dobriša Cesarić

Idući tjedan moji mali blizanci kreću po prvi puta u vrtić, krećemo u novo razdoblje koje počinje "privikavanjem"...nadam se da ćemo mi to brzo i dobro ...svladati i uostalom kao i u svemu u životu što se mora SE MORA, zar ne

Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu reče jednom A.Schopenhauer pa ipak ima ljudi koji uopće ne cijene druge, ...nisam Vam ja, dragi moji blogeri, ništa posebnija ni naročitija, ja sam Vam sasvim obična sa svim vrlinama i manama koje stanuju i u Vama, samo što ja razmišljam tako da želim pa mogu priznati tuđu vrijednost....bez zavisti, nelagode i bez loših misli jednostavno PRIZNATI....i znajte da ono što čovjek jest, mnogo više pridonosi njegovoj sreći nego ono što čovjek ima. ( opet Schopenhauer).

Zar nije čudno to kako nula, stavljena na kraju, povećava vrijednost...razmislite o tomu kada nešto odbacite odmah, odprve kao ništa, kao ništicu "kao nulu", sjetite se koliko ste ljudi, stvari i mogućnosti odbacili..(jer ste tad bili sigurni da "ne vrijede NIŠTA")....
ako jeste razmislite da li bi oni pridodani na kraju ipak dodali vrijednost Vašemu življenju...i radi toga prije nego bilo što odbacite promislite o ovomu što je čudno ali istinito jer zaista kao što svi i znamo nula, stavljena na kraju, povećava vrijednost.

Nikad ne podcjenjujte NIKOG jer pametan čovjek i od budale može nešto naučiti, a budala ne može ni od najpametnijeg ali nikad ni ne precjenjujte NIKOG

Dragi moji blogeri ja imam pomaknut smisao za humor, možda je to uvjetovano i genetski, a možda "položajno" jer sam rođena u Zenici, možda radi toga, a možda i radi nečega sasvim drugog kada sam prvi put isčitala sljedeću mudrost, od srca sam se nasmijala...... evo pročitajte je i Vi
Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke
meni su od smijeha skoro došle i suze na oči, a smijeh je dragi moji najučinkovitiji lijek s najširim spektrom djelovanja, a ipak ponajbolje djeluje u odnosu na nepotrebnu nerealnu i psihotičnu brigu glede neizvjesnosti sutrašnjeg ili uopće neizvjesnosti života.....eto dragi moji,....najsmijte se svojim najvećim strahovima pa čak i na onu...ništa se ne mora do li umrijeti i kada I AKO se možete od srca nasmijati na te neminovnosti, možete reći da ste pobijedili strah od neizvjesnosti dragi moji....i vjerujte od tog momenta svaki tren Vašega života biti će još dragocjeniji

Pametni ljudi dopuštaju svojoj djeci da ponekad i pogriješe.....

Rijetko pišem konkretno o odgoju djece, ali to uopće ne znači da me ta tema često na zaokuplja, živim s tim iz dana u dan ...pročitala sam vrijednu knjigu "Vaše kompetentno dijete" (Jasper Juul) posudila mi ju moja draga prijateljica. Knjiga je dobra i sasvim različita od drugih....osnovno što sam ja shvatila da želi reći ...i djeca su ljudi i valja ih uvažavati razumjeti a ne im prijetiti i fizički i psihički maltretirati i zlostavljati, jer dijete nam uvijek odgovara na naše NEKOMPETENTNO " loše "ponašanje - ponašanje kada ga ne uvažavamo ili se slomi- bude poslušno tiho i mirno ali nezadovoljno ili pak radi sasvim suprotno - neposlušno je, teško, bučno, svadljivo ali isto nesretno, a u konačnici odgoj bez uvažavanja djeteta je loš odgoj i loš izbor...i stvara nesretne i nesređene ljude...i radi toga dragi moji ukoliko ste još u ovoj "odgajateljskoj" fazi pročitajte knjigu.....jer meni je drago da sam je pročitala....

* Budi štedljiviji sa vremenom nego sa novcem. Sa vremenom možeš steći novac, ali sa novcem više ne možeš kupiti vrijeme.

nemačka poslovica

Danas sam po marendi-pauzi srela dragog mi poznanika, starijeg gospodina, kojega iznimno cijenim- onako sveukupno (lik život i djelo) i pozdravim ga u prolazu a on začuđen zastade i reče pa draga D.....(jer mi je ime na d, a Saraja AZRA mi je naziv samo u blogosferi) izvini nisam te prepoznao, pa ti zaista svaki put izgledaš sve mlađa i sve ljepša....godi ti majčinstvo hoćeš li ići i na četvrto?..i vjerujte mi nije to rečeno tek tako, znamo se mi od mojih izbjegličkih otočkih dana i noći,......on mi se iskreno nasmiješi, zagrli me i ćutim ja da to od srca i misli ....kažem mu ja dobro mi je sretna sam valjda radi toga..Vam se činim mlađa i ljepša... .jer sreća zrači posebnim sjajem....neka neka dat će ti bog i bolje...............reče on u pozdrav uz snažan stisak ruke.

radi vijesti iz Južne Osetije sjetih se jedne od dražih mi pjesama nenadmašnog Ive Andrića, vjerovatno ste ju nekada već isčitali, ali evo ipak da Vas podsjetim na nju, pjesma je to koja je opisivala stanje moga izbjegličkog duha u periodu od 1992-1994,

Tama

Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?
I .A.
a onda sam se 1995 sabrala (zbrojila) i odlučila krenuti dalje, s vjerom u danas i sutra shvativši kako to Andrić reče da je mnogo toga moga s ratom jednostavno POTONULO ali da ima još puno toga čemu se vrijedi radovati jer mnoge su bitne stvari ipak ostale na površini

Potonulo

Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne
mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je
bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi
konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
mrtvog Lanjskog i žalost zaborava.
Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
zaboravih značenje svega.
Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
veze sa onim, što je potonulo.
I.A.

* Čast tvoga bližnjega neka ti bude isto tako mila kao i tvoja

Talmud


Lako je dragi moji braniti čast bližnjega, kada se ta obrana ne dira u Vašu čast, ali ima u životu situacija, zgoda, prilika i neprilika kada su čast Vašega bližnjega i Vaša na jednakoj udaljenosti od povrede- i ako branite njegovu morate zapostaviti svoju, e tada je važno braniti čast bližnjega tek tada je to zaista izazov, u toj situaciji krajnje nužde kada otklanjate zlo koje prijeti čineći neku radnju u zaštitu časti, u toj krajnjoj nuždi, Vi se sjetite i branite čast bližnjega jer tada će jačati i Vaša čast, ojačati kao nikada do tada, ojačati Više nego je vi sami na bilo koji drugi način možete ojačati, znajte da imati čast je prevažno, još je jedino toliko važno pronaći u sebi osjet sreće....a bez časti teško ćete, teško ćete dragi moji blogerski prijatelji

dragi moji blogeri imam ja neke svoje "relacije" - ,sjećam se ima jedna "poštapalica"- sintagma koja se izgovara u cjelini i često sam je čula kako je meni izgovaraju a sve radi mojih stavova i uvjerenja
TI NISI NORMALNA "NIKAKO"jer ti nisi normalan je preblag izraz a kad mu se doda NIKAKO to bi onda trebalo značiti baš to nisi normalan-nikako-ni u kom smislu-niti malo -uopće nisi normalan- nemaš nikakve veze s razumom.....zanijela sam se ........eto vidite da za mene vrijedi ta poštapalica radi moga zanošenja u pozitivno .....u svoju pozitivu zanašam se voljno da me bura života što manje valja.....
ajde da Vam ipak napišem i ovo:
...svi ste Vi onakvi kakvi jeste zato što takvi želite da budete. Da ste istinski željeli da postanete malo drugačiji, onda biste već sada bili u procesu preobražaja.. pa tako i ja valjda hoću i volim biti ovakva sa svim svojim relacijama i zanošenjima ....pa ako za neke i nisam normalna-nikako to nema veze s vezom jer baš ovakva sam sebi draga.

Jednom davno, još kao djevojčica koja odrasta pročitala sam od Melvina Maksvel-a

" Zapamti, svi sa kojima se sretneš i upoznaš, vode svoje bitke"- (otkrit ću Vam kako ja znam što je tko napisao lijepo pišem si u mali dnevnik po onoj narodnoj pametan piše a budala pamti - a uvijek sam se nadala da sam barem malčice pametnija nego ljepša, a pošto sam jako lijepa šalim se-naravno). Želim Vam ispisati da sam ja vrlo rano shvatila da je ono što vidim izvana (forma) i ma kako nečiji život bio savršen, uređen i miran to je samo izvanjski dojam a zapravo točna je maksvelova svi sa kojima se sretneš i upoznaš, vode svoje bitke samo što se nečije bitke vide izdaleka, nečije na drugi pogled, a ima ljudi čije bitke se ne vide uopće izvana ali ima ih i kod njih ima i ponekad su naoko nevidljive bitke žešće od onih koje se vide. ......Ali vidite, dragi moji blogeri naposljetku sve se bitke ipak okončaju,.......tajna njihova vođenja i puta ka pobjedi je uvijek dobra volja (bona fidei), snaga duha i vjera u bolje danas za sutra.

ako mislite da možete - u pravu ste
ako mislite da ne možete
- U PRAVU STE
ovo je jedna kineska mudrost, i znam da ja zapravo iz dana u dan o istom pišem, ali eto ako Vam je lakše ne lažem Vas, ja u to zaista i vjerujem, ja sam se u to u svom životu osvjedočila..., pozitivna misao je snaga duha ako ikomu od Vas ikada pomognem u bilo kojem smislu "na pozitivno" silno ćete me razveselili dragi moji blogerski prijatelji

vratila se moja draga Rejhana sinoć, natrag, u Sarajevo i radi toga što njen sin ide u školu imena "Musa Ćazim Ćatić" evo danas u mom postu po meni njegova najljepša pjesma


JA SAM VJERNI ROB LJEPOTE



Ja sam vjerni rob ljepote...Kad mi majka život dala,

S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala

I cjelovom,štono pali kao tropsko sunce vrelo,

Taknula u usne moje i djetinjsko sitno čelo;

Za to vazda na mom čelu vječnog aška misli gore,

A usne ih pjesmom zbore.---



Ja sam vjerni rob ljepote...Duša čista poput liera

Od iskona plivala mi u muzici šumnih sfera.

Nju anđ'oska ta muzika svojim medom opila je,

Za to vazda duša moja s tajne čežnje podrhtaje,

Pa me goni,da i žice lake harfe prstom diram

I ljepoti himnu sviram.---



Ja sam vjerni rob ljepote...Slikar mi je bujna mašta

Njezin kist je krilo lune,atelie-čarna bašta.

U toj bašti na sve strane od boja se miris krili

I ko sunce u Perzeju sjaju slike i profili,

A ja samo u peru ih na hartiju b'jelu šljevam:

Hej,ja slikam,sviram,pjevam!---
Musa Ćazim Ćatić