SARAJA AZRA

ponukana jednim postom i svojim komentarom na njega napisati ću par riječi o nutarnjim promjenama
.....čovjek se mijenja i mijena je jedina konstanta u životu od rođenja do smrti...svaki dan je iznova možda naoko isti, ali ipak sasvim različit od svih onih koji su bili ili će biti ....tako i čovjek iznova svakoga jutra isti a različit radi proživljenih događaja, emocija i snova od proteklog dana.....i kada mi netko kaže evo ja ću od sutra okrenuti novu stranicu...ili pak okrenuo sam je od jučer ja jednostavno znam da je to zapravo nemoguće jer nutarnje promjene se događaju postupno (izuzev velikih tragedija koje čovjeka promijene jednom zauvijek u trenu) ovdje ja pišem o onim promjenama koje mi želimo da se dogode....da se mi sami promijenimo i još vam nešto želim kazati nema promjene od sutra ima odluka o tome i to treba krenuti tada odmah, a bilo koje odlaganje zapravo govori da odluka o tomu nije ni donešena......i to vrijedi za sva područja ljudskog života ...od sutra ću.....biti....ja kada to čujem odmah bez razmišljanja odgovorim izvini ali čini mi se da nema ništa od toga ....ako to želiš ajde odmah od sada........dragi moji sada je jedino buduće vrijeme od kada valja s nečim početi, a da li je sada sadašnjost ili budućnost ......sve je relativno sada je za moju budućnost sadašnjebuduće vrijeme jer budućnost moja počinje baš tada.

evo nešto ću vam otkriti o sebi
volim šareno zlato
nosim ogrlicu, narukvicu, naušnice i prsten sve u tri boje zlata, dio bijelo dio žuto i dio crvenkasto zlato (to ja nazivam šareno zlato) i možda je za nekoga to što nosim na sebi pretjerano i kič, možda ima i pravo, ali ja to jednostavno volim nositi na sebi i meni moje šareno zlato uveseljava dušu, ono za mojih najcrnjih misli i dana sjaji i daje mi toliko potrebni sjaj, a sjaj je osmjeh, a osmjeh i sreća se blizu jako blizu, ali samo onaj osmijeh od srca.....i oni koji me duže čitaju vjerovatno su isčitali da se ja ne bojim biti onakva kakva želim i da mi tuđi savjeti i kritike dobro dođu ali me uopće i nikako ne mogu odvratiti od toga da budem baš onakva kakva ja hoću biti ....i ako sam malčice "nakinđurena" ili ti prekićena - neka sam i pristajem takva biti jer to mi se baš sviđa, a ako Vi takvi ne želite biti neka i nemojte poštujem ja Vaše želje ali Vaše želje nisu i moje dragi moji

evo već neko vrijeme želim se dotaknuti teme DUŠA
sjećam se da me je moja majka, u vrijeme kada sam bila još sasvim mala zvala dušo moja u trenutcima kada mi je željela pružiti potrebnu utjehu, pokloniti brižnost, pažnju i ljubav......pitala sam je majko što je to duša....
a ona bi meni rekla to je tvoj djelić beskraja to je dio tebe koji se doduše ne vidi ali se ćuti .....to je dar božji, djete moje i bitak ljudski ....i tko izgubi dušu bolje je da ga nema....nisam baš razumjela što mi govori ali od tada i sada ja čuvam svoju dušu da se ne zagubi i znam da kada sam u miru sa sobom dodirujem beskraj i bog me čuva i sve postaje lako i dohvatljivo, znajte čuda se mogu događati svakodnevno i mogu biti za druge beznačajna ali u mom životu su to divne stvari to meni zbori moja duša.........pa zato dragi moji razmislite o sebi i prepustite se da Vas vodi Vaša duša .....ne bojte se jer zna ona dobro gdje trebate doći....upoznajte svoj djelić beskraja to su najviši vrhunci na koje se na ovom putu života možete uspeti....i želim Vam uspjeh..dragi moji.....

....
evo probajte zamisliti zapravo nacrtati sebe kao CRTU (iscrtati svoj karakter)
ako ste ravna crta kao paralela.......
ne budite dragi moji ravna crta ako i ide prema gore jednolična je i pomalo dosadna, zar ne a paralela nemojte biti , jer paralele se ne dotiču jedna druge i koliko god da su savršene same po sebi te su paralele same......same
ako ste okomita ravna crta......
to Vam je skoro pa i isto kao i paralela ona doduše datakne ponekad i ponegdje i poneku drugu crtu ali nedovoljno......i prerijetko.....da bi vrijedilo..
jeste li možda dijagram kao kad pokazuju stanje na burzu sad gore sad dole...
to je već bolje ali su mu ivice oštre pa možda pokazuju hladnoću...ili nagle promjene.....
sigurna sam da nebiste odabrali isprekidanu liniju jer bi to govorilo da ništa ne dovršavate do kraja i kako treba....ili da zapravo ni sami ne znate što biste to htjeli

moj bi izbor bila linija kako se često crtaju morski valovi..krivudava...blaga može biti i gore i dolje može krivudati ....

......eh a da sam se tek dotakla boje koju ste idabrali tada bismo dotakli i Vašu dušu......tako Vi govorite o sebi a da toga niste ni svjesni a ima ljudi koji ćute mnogo toga neiskazanog i neizrecivog dragi moji........
i još sam Vam htjela reći da budete blagi i prilagodljivi i Vaša će linija života krenut smjerom za sreću

prečesto susrećem ljude koji bi htjeli još samo ovo, i još ono...kojima se čini da kada to sve dobiju što im fali bit će im bolje...ja takvima kažem meni samo da ostane ovako ne treba mi ništa više....i gle čuda meni se događaju dobre stvari ....a oni jadni moji nikako da sustignu taj osjećaj da im je dobro jer kao što rekoh uvijek im treba još ponešto....i tako oni u strci, u trci a ja opuštena ....i gle čuda ja češće dobivam a oni češće gube i ono što su već imali vidi se to dragi moji iz dana u dan iz minute u minutu.....a tako malo im treba zapravo samo da stanu i zaustave tu utrku s materijalnim dobrima, samo da na trenutak pogled usmjere na sve ono dobro što imaju...ali ja im nažalost ne mogu pomoći ne mogu ja njihovim očima gledati....ja im samo na to mogu ukazati dragi moji........

PREDSKAZANJA, koja se potvrde možda su slučajnost a možda i nisu.......
i nemojte odbacivati mogućnost da ima ljudi koji znaju o Vama malo više od drugih...a ponekad i malo Više nego o sebi znate i sami......rijetki su takvi...ali ih ima, ali unatoč tomu želim Vam reći da
Živite ovdje i sada.

već dugo u sebi ćutim jednu priču, kao da joj obrise mogu naslutiti, kao da miriše u mojoj duši.....i znam da ću je jednoga dana objaviti kao post.......na ovome blogu...
ne mogu Vam otkriti o komu ni o čemu se radi.....kazati ću samo da je ćutim...da malo pomalo izranja iz dubine .......i da je svakim danom sve bliže i bliže i zapravo me silno vesili...ushićuje taj osjet taj dodir inspiracije, a još i ne znam gdje će me ona dovesti.......pošto inače pišem kratke postove čini mi se da će ova priča imati početak, likove zaplet i kraj mogao bi to biti i roman a možda i ne ....nisam baš sigurna sasvim ali da mi svakoga dana ona biva sve bliža to ćutim dragi moji........a taj me osjećaj veseli

draga monika nisam Vas napustila, ja ne odustajem lako i nešto što je moje teške duše ostavljam ,a ovaj blog je iako mali ali ipak djelić mene ....možda se s vremena na vrijeme dogodi da se postovi malo urijede ali to je zbog brojnih obveza na poslu i doma,...naime majka sam troje male djece koja traže beskrajnu pažnju, a želim biti majka koja je dostupna i koja pruža utjehu, ljubav i razumijevanje barem kako to najbolje zna i umije a to ponekad uzima mnogo mnogo moga vremena .......tu sam i tu ću i ostati nadam se da su moje seobe završile ...upravo veliki dio ovoga bloga posveta je mojoj seobi,...često se sjetim Crnjanskog i njegove seobe naroda iako su u ovoj priči uključeni i neki drugi narodi i ljudi kad se podvuče crta sve se svodi na isto...seoba je seoba....
a kada i napišem sve svoje priče o prije nastaviti ću pisati blog jer teme su tu oko mene i samo čekaju dan da im posvetim kratke postove-priče