SARAJA AZRA

..dragi moji blogeri
ja ne mogu sve prihvatiti
bilo je u mom životu situacija u kojima bi možda bilo lakše šutjeti...događale su se neke stvari o kojima je lakše negovoriti....ali ja jednostavno ne mogu tiho baš preko svega prijeći....
možda sam naivna...možda glupa...možda pravedna
nije mi uopće ni važno u koju kategoriju spadam,
iako mi drugi često kažu...ma pusti to što ti to treba...meni se često čini kako se nisam dovoljno zauzela za druge....da sam mogla još malo, još jednu mrvicu i znajte ne radim ja to radi tih drugih nego radi sebe same........
ovim putem se želim ispričati jednoj dragoj i sposobnoj ženi što nisam mogla pomoći više......jedino ponavljam ono što sam već i rekla...pusti vremenu da razrješi tebi će dati, vjeruj mi a oni će imati upravo onoliko koliko su davali drugima a u ovom slučaju upravo onoliko koliko su dali tebi

sjećam se jednog davnog razgovora s mojim ocem koji datira još iz mog tinejđerskog doba, bila sam odlikaš, imala sve petice u školi, bila dobar sportaš trenirala čak dva sporta...i on mene jedne večeri pita...dobro reci mi iskreno koji ti je predmet najdraži, koje ti gradivo najbolje "Leži" i ja se mislim pa volim fiziku, ide mi i kemija, nije mi ne draga povijest, a zemljopis-tada geografija mi ide....ne znam tata sve mi je o.k. a on meni odgovori vidiš nisam zadovoljan više bi volio da imaš dvojke i trojke iz svega a samo iz jednog područja da imaš pet i da ti leži, da ga osjećaš više od drugih....draga moja u životu se ne može svaštariti jer od svašta na kraju često dođe ništa, probaj razmisliti o ovome i probaj pronaći ono što voliš više od drugog i tomu se posveti, a onom svemu preostalom ipak se posveti manje .........i od tada do danas, često u životu, kada me moja znatiželja povede na različite strane i aktivnosti ja se prisjetim što jednom davno reče mi tata da je samo ono što mi "leži " u životu zapravo bitno i često se prisjetim da ne mogu biti baš svugdje i znati baš sve ...iako je znatiželja i želja za znanjem i upoznavanjem novina stvari i ljudi dar božji ipak nas ne smije udaljiti od one naše osnovne putanje života onih malih jednostavnih stvari koje nam leže na srcu na umu i od predragocjenih dragih nam ljudi s kojima živimo taj put i koje smo na tom putu života, pa makar to bilo i slučajno, sreli

pitali su me mnogi radi čega se većina tema ovog bloga odnosi na vrijeme moga odrastanja pa ću probati ovim postom njima odgovoriti
nisam ja od jučer ni od prekjučer pamtim ja sve svoje dane...a tako i vi...i baš radi toga što u životu uvijek nastojim pogled usmjeriti u sutra, a ne u jučer ovaj blog sam zamislila kao mjesto u kojem će stanovati moja sjećanja na jučer i prekjučer.......radi ravnoteže jer ona je bitna jako bitna dragi moji
kažu mi da sam u svakodnevnici pozitivna i optimistična, a ja Vama želim reći da
se takav stav može usvojiti, naučiti i da je jednostavnost ključ a dobra volja šifra koja otvara vrata u optimističnije sutra....samo nikada i ni zbog čega ne zaboravite niti jedan dan koji je prošao jer sve ste to Vi dragi moji, samo nastojte da ne živite u prošlosti, jer jedno je blog koji je zapravo pisanje i umjetnička sloboda izričaja - a drugo je život koji je življenje i koji je jedan samo
to su dragi moji naoko slične ali zapravo sasvim različite stvari

PONAŠAJ SE KAO DA SI SRETAN, I NA KRAJU ĆES TO I BITI!
zanimljiva rečenica,.......zanimljiva, intrigantna ali ISTINITA

napisao je davno Dostojevski

Sve je dobro. Sve. Čovjek je nesretan, jer ne zna da je sretan. Samo zbog toga. To je sve. Sve!

Jer tko to spozna, postaje sretan, odmah. U istom trenutku.
Citat: Dostojevski – Demoni

pa u sretne dane
Vam želim

ima jedan most, ima jedna rijeka koju često sanjam.... To je most u gradu mog djetinjstva iznad rijeke Bosne nerijetko iza takvoga sna dogodi mi se nešto neobično ne bih rekla ni lijepo ni ružno nego nešto neuobičajeno.......neočekivano, ponekad sanjam da se kupam na maloj adi (otočiću) ispod mosta i taj san mi se ponavlja s vremena na vrijeme, a čudno je to što te ade u stvarosti nema, barem nije postojala u vrijeme dok sam ja prolazila tim mostom,...ponekad sanjam da ja ili netko od mojih bližu skaču u rijeku, padaju u rijeku......ima lijepih i onih manje lijepih snova o mostu ....i valjda to ima neke svoje razloge, jer most bi trebao simbolizirati otvoreni put,......život.... jer on povezuje dvije obale iste rijeke, dvije obale ponekad tako različite ali ipak iste ....a taj most ja pamtim kao mjesto mojih prvih izlazaka jer su sastanci i susreti najčešće započinjali tamo kod mosta i vjerujem da me taj moj most čuva i da će još dugo vremena povezivati moje niti života i voditi me u moju budućnost ...sigurno kao što je to činio do sada

Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. Uspješan je čovjek onaj koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek kreće prema onome što dolazi poslije, a
mudar je čovjek koji s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.

Zapamtite vrijeme je skupocjeno. Ne čekaj na prikladnije vrijeme, jer nismo sigurni da ćemo ga ponovo imati.
-narodne mudrosti