sjećam se jednog davnog razgovora s mojim ocem koji datira još iz mog tinejđerskog doba, bila sam odlikaš, imala sve petice u školi, bila dobar sportaš trenirala čak dva sporta...i on mene jedne večeri pita...dobro reci mi iskreno koji ti je predmet najdraži, koje ti gradivo najbolje "Leži" i ja se mislim pa volim fiziku, ide mi i kemija, nije mi ne draga povijest, a zemljopis-tada geografija mi ide....ne znam tata sve mi je o.k. a on meni odgovori vidiš nisam zadovoljan više bi volio da imaš dvojke i trojke iz svega a samo iz jednog područja da imaš pet i da ti leži, da ga osjećaš više od drugih....draga moja u životu se ne može svaštariti jer od svašta na kraju često dođe ništa, probaj razmisliti o ovome i probaj pronaći ono što voliš više od drugog i tomu se posveti, a onom svemu preostalom ipak se posveti manje .........i od tada do danas, često u životu, kada me moja znatiželja povede na različite strane i aktivnosti ja se prisjetim što jednom davno reče mi tata da je samo ono što mi "leži " u životu zapravo bitno i često se prisjetim da ne mogu biti baš svugdje i znati baš sve ...iako je znatiželja i želja za znanjem i upoznavanjem novina stvari i ljudi dar božji ipak nas ne smije udaljiti od one naše osnovne putanje života onih malih jednostavnih stvari koje nam leže na srcu na umu i od predragocjenih dragih nam ljudi s kojima živimo taj put i koje smo na tom putu života, pa makar to bilo i slučajno, sreli
Post je objavljen 21.04.2008. u 06:20 sati.