SARAJA AZRA

Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne
možeš biti sretna osoba.
Richard Bach

ponukana postom svoje drage "zvijezde" sjetih se ove mudre izreke, i zaista ima i previše ljudi čija je sreća ovisna od postupaka i ponašanja drugih, i takvi teško dodirnu taj bogom nam dan OSJET SREĆE, Često i prečesto takvi su razočarani, iznevjereni, osamljeni, tužni.......a samo da shvate da je sreća u njima samima...da je mogu uz malo truda, uz malo mudrosti i uz puno puno dobre volje izvući iz sebe na površinu zbilje
I ako Vas drugi rastuže, dragi moji Vi se prisjetite ove izreke, i glavu gore i naprijed u svoju sreću pa ma gdje da ona bila.

Usuditi se: to je cijena napretka.

Victor Hugo

Vidite kako u malo riječi može stati velika mudrost....ODLUČNOST to je vrlo vrijedna osobina....budite odlučni dragi moji ...usudite se....
poznajem neke neodlučne ljude...odlučuju toliko dugo da kada i odluče rijeka živote je već protekla, a trenutak kada je odluka bila važna već prohujao u prošlost....i odluka više nema ni smisla...često čak i šteti ...umjesto da vodi u napredak i radi toga dragi moji kad ste neodlučni prisjetite se ove mudrosti Victora Huga i hrabro USUDI SE jer to je cijena napretka

jučer smo slavili 6-ti rođendan mog starijeg sina, rođen je u Rijeci na dan Grada Rijeke (zaštitnika sv. Vida) vidite kako lijepa podudarnost (koincidencija) ....u trenutku njegova rođenja, prije šest godina, zahvalila sam bogu i nekoliko mjeseci kasnije zamolila gospu Trsatsku da ta podudarnost znači " rođen pod sretnom zvijezdom"....svega i svačega sam ja dragi moji čula i pročitala o odgoju djece i moram Vam priznati da i nisam baš puno toga naučila,...često se pitam griješim li ili ispravno postupam...često ne znam ni odgovor na to pitanje samo jedno znam i u jedno sam sigurna ja svoga sina volim ....i zato vjerujem da će nad njegovim putem života sjajiti sretna zvijezda /font>

ovo je post za ženski rod
......evo ...napokon pronađoh i kupih kupaći kostim iz snova......
savršen je...znate oduvijek želim badić jarke boje, dvodjelni sa lijepim višim krojem donjeg dijela i sa gornjim dijelom koji ima i izgled i funkciju.....ovo je naime jako bitno u brojevima iznad 40 a ima nas i takvih bogu hvala.......i ja ga probam i jednostavno on me kupi......i onda ja pogledam u cijenu...jao meni previsoka i ja se mislim da li da ga ne kupim .. dvije sekunde i odmah odlučim, taman posla toliko ga tražim ima da ga kupim pa kud puklo da puklo i izlazim ja iz kabine i dajem svoju karticu a trgovkinja mi opravdava njegovu cijenu i kaže znate nećete pogriješiti to vam je La Perla ......i ja je blijedo gledam jer nije me uopće briga da ji to La Perla ili La Šejla meni odgovara boja i kroj i ja isključivo radi toga pristajem platiti tako bezobraznu cijenu a to tko ga je napravio vjerujte mi dragi moji ja nisam ni pogledala dok mi ona to nije kazala.......
vidite vi dragi moji čini se kako su postale bitnije etikete nego roba...i zato nemojte shvatiti ovo kao reklamu za ovu tvrtku ali moj kostim je meni mrak i nadam se da će te i Vi drage moje pronaći svoj....i još nešto za kraj...otvorili smo sezonu kupanja...moja djeca i ja..i sada je pred nama dugo..nadamo se toplo ljeto i svakodnevna morska uživancija... vi sa kontinenta dođite nam eto ovaj dio godine vrati nama na otoku sve ono što nam možda za zimskih mjeseci i uskrati

Živi sada i ovdje.
Kako jednostavno a ponekad tako neostvarivo
ima dana kada i mene, baš kao valjda većinu ljudi, jednostavno zapljusne prošlost valovima sjećanja, kada me oblije neka stara tuga .........i tada se sjetim ove mudrosti živi sada i ovdje, pogled usmjerim ka nebu .......pa ga spustim na zemlju i osvijestim da ja jesam sada, a i da je prošlost ma kako mi se čini blizu ipak od mene daleko, daleko....samo znajte treba se potruditi.....jer inače prestajete živjeti nego se prenosite u prošlost ili pak sanjate budućnost...svejedno ...jer samo je sada vaš život danas

ima jedna tema...davno zaboravljena...ma dobro možda ne baš zaboravljena već zapostavljena
ona se doduše provlači kao biserna nit kroz sve moje dane ....evo vama ću je ispisati....jednom prije...htjela sam postati glumica, ...da ona prava, kazališna otišla sam na glumačku akademiju i čekala u redu za prijemni....sjećam se kao da je to bilo jučer imala sam na sebi levisice, običnu bijelu pamučnu majicu i starke....a oko mene mlade dame svaka u svojem najboljem izdanju..kao da idu na bal ili na maskembal....i ja se tada jednostavno okrenem i odem.... učinilo mi se da nisam dio tog svijeta... ...i tu temu jednostavno zaboravim....zapostavim...jer nešto mi je iz nutrine šaputalo ne idi tamo gdje ćutiš da ne pripadaš..želim ispisati kako za odglumiti neke druge ljude i tuđe sudbine treba imati dara...i obrazovanja a za sve koji nisu svršili glumačku akademiju i nisu "pravi " glumci, moja je poruka ne glumite svoj život nego ga živite..... tko glumi život ne dobiva ni nagrade ni sreću...dobiva samo prazninu...pustoš i otuđenost