SARAJA AZRA

noć vještica


promatram iz godine u godinu parade i šarade svake godine sve veće ljudi čine cirkuse od noći vještica, a čini mi se i od drugih mnogo "TIŠIH" stari ljudi bi rekli zapovijedanih blagdana....i promatram ja i čini mi se kako bi se i vještice uvrijedile kad bi ovaj nesklad vidjele..... a u meni sve čvršće uvjerenje da se sve više poigravamo sa svime i da više skoro da ništa nije sveto, a svetosti treba da bi bilo radosti i veselja u životu svetosti treba, a to kao da sve češće zaboravljamo dragi moji

slajd aparatić

sada već davnih osamdesetih tata mi je "sa službenog puta" iz Amerike donio slajd aparatić bilo je to nešto nalik na dvogled samo što unutra umetneš malu pločicu sa slikama koje onda na ručni mehanizam okrećeš, svaka je pločica imala dvadesetak slika a pločica je donio cijelu jednu kutiju...satima sam promatrala slike..bile su tako stvarne i lijepe ...ostavljale su me bez daha i prenosile u neke njihove svjetove.....bilo je slika prirode .....egzotičnih mjesta i životinja...rajskih plaža i planinskih vrhunaca i ...slapova ...rijeka i mora i dan danas kad mi je teško ja se sjetim svog slajd aparatića i pred očima mi ožive divne umirujuće slike prirode i osjećam se jače i bolje .....i znam da ima puno puno lijepih stvari kojima se vrijedi radovati i kojima valja ići u susret s osmjehom na licu.

emocije

Dragi moji saznanje da izraziti osjećaje ne znači da ste ranjivi velika je prednost u brojnim životnim situacijama....


Jasno izražavanje emocija igra važnu ulogu u 'škakljivim' i konfliktnim situacijama, a što ste svjesniji svojih emocija i emocija drugih ljudi, to ćete biti opušteniji, vještiji u komunikaciji, samopouzdaniji, sretniji i manje ćete osjećati pritisak okoline u svakodnevnim, jednostavnim i složenim životnim situacijama. Jednostavno rečeno, emocije vam mogu biti teret ili saveznik.

arsen

ima jedan pjesnik osobito mi drag
ovaj moj današnji post,
nek Vam bude njegov trag

ima ljudi posebnijih od drugih
on je zaigurno jedan od tih
preporučujem Vam zato njegov mi mio stih



Takvim sjajem moze sjati
ono sto je proslost sad,
sto ne moze da se vrati,
sto je bilo tko zna kad.

Ljubav nasa ranih ljeta
za oboje bjese jad.
Sad je prava, sad je sveta
kada vise nisam mlad.

Otkriva mi svoju tajnu
i zlocinac, starac sijed -
imao sam proslost sjajnu,
ganjao me citav svijet.

Pocast se na kraju primi.
Ide vrijeme, bije sat.
Pobjedom se poslije cini
izgubljeni neki rat.

Ove bitke, ove rane
otkrit ce ljepotu svu
kada budu stvari davne,
kad ne budu vise tu.

Ova jutra sto te muce
pruzit ce i tebi sve
kada sutra bude juce,
a ti budes tko zna gdje.

Uzalud od ove noci
trazis da ti vise dâ,
jer najprije mora proci
da se o njoj nesto zna.

Pravim sjajem moze sjati
ono sto je proslost sad,
sto ne moze da se vrati,
sto je bilo tko zna kad.

Arsen Dedic

(1938)

kršćanski pozdrav

Hvaljen Isus i Marija!

Uvijeke! / Navijeke! / Vazda! / Vazda Isus i Marija! / Na sve vijeke! Vazda Isus i Marija! / Na sve vijeke!



svi odgovori su točni, i na hrvatskom jeziku i nikad ne zaboravite puninu i raškoš našega jezika jer se ista misao često može iskazati na više načina, a da je svaki za sebe dobar ... vidite upravo je umijeće izbora riječi dar gospodnji ja bih osobno na ovaj pozdrav uvijek odgovorila na sve vijeke po meni najbolji izbor pa onda slijedi uvijeke pa navijeke to je moj izbor, a Vaš može biti drugačiji i dobar i možda i bolji od moga

moji sveci

rođena sam u župi sveti Pavao krštena u župi sveti Petar udala se i živim u župi sveti Ilija , začudno ali ima tu dosta toga što zapravo kao da mi govori nije to slučajno da su baš to moje župe...ima tu nešto nedodirljivo i neispisivo ima tu vjere ...ima tu ljubavi....i kad god mi je teško ja znam da su moji sveci zaštitinici uz mene njih trojica Pavao, Petar i Ilija i ne bojim se ja jer od te vojske jače nema od te sile i gore se pomiču .. ...u toj vjeri mir moj utočište ima i mene moji sveci čuvaju i ne zaboravite dragi moji i Vi svoje zaštitnike imate


Sveti Pavao
Najviše podataka o njegovu životu daju nam Djela apostolska. Prema njima, Pavao je bio iz Tarza (u današnjoj južnoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu). Zvao se Savao, što odgovara hebrejskom imenu Šaul.......

.

Sveti Petar
Apostol Petar je apostol ili učenik Isusa Krista. Prvi Biskup Rima, odnosno prvi rimokatolički papa.

Sveti Ilija
Ilija prorok (heb. бܴٸĽÔŐĽ Ellijah „moj Bog je Jahve“; grč. (»Ż±Â; lat. Ilia) bio je rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac.

Kao starozavjetni prorok Ilija ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu.
Štovanje svetog Ilije je dosta rašireno kod karmelićana, te u slavenskim zemljama gdje ga se još naziva i sveti Ilija Gromovnik (u Drugom svjetskom ratu je ratno ime prema tom proroku dobio Ivan Hariš-Gromovnik). Prema starohrvatskoj legendi sveti Ilija Gromovnik vozi kola po oblacima zbog čega dolazi do grmljavine......

LP -longplejke

rado se sjećam svojih longplejki ...i gramofona zapravo linije ....imala sam ih dosta...šarolike ...nikada nisam pripadala nekom određenom glazbenom pravcu...ali ipak ruku na srce izuzev klasika poput Elvisa i Beatlsa bilo je više pop muzike nego druge ...a često se sjećam svoga duplog albuma Donne Summer kojeg sam izabrala slučajno jer mi se svidio omot ploče, iako sam bila rijetka koja je u mojoj generaciji uopće čula za nju ja sam je pravo zavolila....i dan danas meni je ona super ........a imala sam ja i puno malih ploča ...znali su izlaziti uz dnevni tisak a ja sam ih i kupovala u robnoj kući na odjelu bijele tehnike i tako sam jednom slučajno kupila Osmog putnika i zavoljela ga tek mnogo godina kasnije skužim ja da je pjevač iz mog djetinjstva zapravo Giboni ...eto na otoku nemam ni gramofona ni svojih ploča sve je to ostalo tamo gdje sam nekad živjela..samo još u mome sjećanju nakratko ožive.....ali neka ništa zato imam ja nove pjesme i nove ljude i nove događaje.

crno bijela slika

često kad vidim crno bijelu fotografiju ili sliku sjetim se jednog događaja s kraja srednje škole....imali smo mogućnost da svatko od nas napiše pjesmu ili nacrta sliku, tema nije bila zadana i ja odlučim nacrtati lik elvisa (s albuma LP - za gramofon ) tehniku sam izabrala ugljen i lijepo sam ja to iscrtala ....bila sam ja ponosna i zadovoljna bio je to elvis za deset lijep i sličan sebi ....s gitarom u ruci i odnesem ja to profesoru ....a on pred cijelim razredom nekako okrenuo moju sliku i kaže krasno jedan od boljih radova ......krasan brod....ni dan danas mi nije jasno kako je on u gitari vidio brod ali su i drugi to vidjeli...svi osim mene a mene nitko nije ni pitao što sam nacrtala sami su to zaključili ....i taj moj brod osvoji nagradu.......a po meni svejedno da li elvis ili brod jer ako se njima sviđalo da vide brod neka i vide što žele jer sve je to samo umjetnost...u umjetnosti je dopuštena sloboda u procjeni...

toše

za tebe Toše
u ime oca i sina i duha svetoga
mir daruj mu gospodine i svijetlost vječna svijetlila njemu
amen


.......odavno sam ja prihvatila neminovnost u zbilji postojanja u igri života i smrti...ali uvijek iznova...odlazak zauvijek ....mladosti i ljepote...odlazak jedinstvenog bića kojega su mnogi voljeli i koji je mnogima bio uzor...dotakne moju dušu hladnoćom smrti.......i tužna sam danas ...tužna kao i mnogi ....i tebi u spomen toše ovaj post je najmanje što mogu dati

mirovina-penzija

petak 19.10.2007. zadnji je radni dan jednog od šefova u tvrtci u kojoj radim, potom ide na godišnji pa u mirovinu penziju.....i baš ga ovih dana promatram cijeli svoj radni vijek odradio je reklo bi se časno i pošteno i sada odlazi tiho u mir svoje mirovine i na 1/4 dio plaće i ne mogu a da se ne rastužim jer mene nepravda pogađa i kad to ne želim........jer on odlazi u mirovinu a zapravo da nema ušteđevinu skoro pa da bi postao socijalni slučaj i radi toga želim da svi vi iako ste mladi date potporu za veće mirovine jer i mi ćemo ako to dragi bog dopusti biti jednoga dana umirovljenici i nisu oni samo brojke oni su ljudi sa svojim životnim pričama svojim prijateljima i rođacima i obiteljima svojim jer mi moramo pronaći način da u ovoj našoj lijepoj državi umirovljenik povrati dostojanstvo i status kakav zaslužuje i najmanja mirovina po meni ne smije biti manja od 70% prosječne isplaćene plaće u posljednje tri godine prije odlaska u mirovinu...jer ako želimo imati ponosnu i časnu i dostojanstvenu zemlju Hrvatsku onda takav status moraju imati i njezini državljani

o odgoju

"Mnogo je lakše živeti sa djecom koja vas se boje nego sa onom koja vas vole." (Neill, l988., 101 str.)

To znači da je puno lakše manipulirati nego odgajati. Roditelji jednostavno žele kreirati djecu po vlastitom kroju i uopće ne uzimaju u obzir njihove potrebe.


Vrlo je jasna razlika između odgoja i manipulacije. Bilo bi poželjno da roditelji i odgajatelji prestanu manipulaciju zvati - odgojem. Na taj način, pravilno koristeći riječi, veća je vjerojatnost da će postati svjesni kada obavljaju koju od tih aktivnost, a svjesnost ih može približiti cilju - odgoju!

Razmislite dragi moji ako jeste ili kada postanete roditelji da li vi odgajate ili manipulirate i dovoljno je da osvijestite ovu razliku i već ćete po intuiciji znati i raspoznati razliku

roditeljstvo

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.

Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.

Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.

Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.

Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.

Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.

Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.

Više bih ga grlila, a manje vukla.

Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.

Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.

Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.



Diane Loomans

naša soba

prije više od dvije godine dijelile smo sobu na odjelu KBC.
bile smo skupa 11 dana prije i osam poslije poroda ali to poslije ne u istoj sobi...
i još i danas se čujemo iako smo se samo dva puta odtada srele moja S i ja .....prošlo ih je više kroz našu sobu ali nas dvije smo se jednostavno pronašle.... posebni su bili ti dani isčekivanja....dugi i jednaki...nas dvije smo jedna u drugoj tražile i našle utjehu i zamjenu za sve što smo ostavile doma.....a bile smo tako same .....i jedna drugu smo bodrile u dobrom zaboravljajući slutnje i strah uz smijeh i priču.......i možda je čudno ali ona ima u meni prijateljicu unatoč tomu što se ne viđamo često ...i usprkos tomu da se možda i nećemo viđati ona je meni draga i posebna i tako će i biti...a kada sam opet završila u bolnici godinu dana kasnije iako i nije ništa bilo strašno i bila samo dva dana u bolnici došla je meni moja S u posjetu i kazao je meni tada muž pa svaka čast tvojoj S došla je i bila uz tebe ..došla je a nije morala a ja sam znala da će moja S meni doći i nisam se prevarila ...jer neke se stvari ćute ... neki nas događaji zbliže...lijepe se stvari događaju ...samo treba u dobro vjerovati dragi moji.

ljekovita mjesta

svi poznajemo ljekovito bilje, priroda nam ga je podarila i koristi se od davnina, poznato nam je da postoje ljekoviti mineralni izvori, sada ih nazivamo toplice ali kad sve to postoji zar nije sasvim normalno i moguće da postoje i mjesta ljekovita (mjesta na kojima je zračenje zemlje pozitivno i djelotvorno i iscjeljujuće) mjesta na kojima se tijelo liječi a duša opušta i nalazi nutarnji mir....je su li to sveta mjesta.....samo pazite kao što rekoh ničega previše pa ni dobroga nije dobro što znači nije zdravo ni previše boraviti u takvom području i što nam to zapravo priroda poručuje....ja ćutim da zapravo nije prirodno sjedjeti stalno na jednom mjestu....prirodno je kretati se ....šetati ....raditi....micati se a to sve više i sve češće zaboravljamo dragi moji.

rejhana-saraja zato što

pitala me sanja zašto sam baš izabrala ime saraja ovo je moj odgovor
a zašto baš saraja

zato što je rejhana trebala biti žena muhamedu
zato što je saraja žena abramova
zato što su obje žene,
različite a iste
zato što uvijek priča ima lice i naličje
zato što često postoje dvije verzije jedne te iste priče
zato što zapravo sve je to isto
jer samo je jedna istina
i ime ne čini čovjeka, a ni odjelo nego njegova nutrina

boje

moj kolega na poslu ne vidi boje.......njegove oči, a kroz njih i on sam svijet promatraju u širokom spektru sivih boja od crne do bijele...tako mi je sam svjedočio.
Probala sam si predočiti takav svijet, a zapravo probajte maknuti boju na meni-u svog televizora i vidjeti će te svijet kako ga on vidi i mnogi drugi s daltonizmom .....i često se pitam što bih ja bez svoje crvene, bez nježno zelene i indigo plave...pa bez tople smeđe...jer te boje su u meni i dio su mene i ja sam postala dio njih..........vidite dragi moji nije nam bog svima dao isto i neće ni dati zato prihvatite i cijenite svoj svijet.....i poštujte tuđe da bi Vam sada bilo dobro a sutra još i bolje.

vukovar

ovo će biti kratak post, jer za mene je dovoljno izreći VUKOVAR
i sve se samo od sebe ćuti.............za mene je dovoljno pogledati ovu sliku i ne trebaju meni riječi ...............samo nešto ipak želim kazati..........ne zaboravite dragi ljudi Vukovar jer Vukovarcima samo dragi bog može pomoći da se nose s križevima svojim............a mi smo ih dužni pamtiti i poštivati njihovu bol i križ koji nose.....poštivati....a vjerujem ja da hoće i mogu ti ljudi, široka je njihova duša slavonska ....široke su njihove ravnice i nebo njihovo koje im daje snagu u vjeri.......dragi moji

odlasci - rastanci na određeno vrijeme

odlasci kada se isčekuje ponovni susret tek za godinu dana....godina koja do susreta mora isteći, zapravo je rastanak na određeno vrijeme, i svaki put taj rastanak s mojim ocem koji je jutros opet sletio tamo gdje već deset godina radi i živi......sve čvršće me uz njega veže...svaki njegov odlazak je bez riječi....mi si u stvari kažemo kratko i tiho zdravo kao da ćemo se i sutra ujutro vidjeti uživo....nema tu suvišnih riječi i obećanja samo ima pogled koji govori više od riječi...pogled koji mi uvijek iznova do srca dođe i u srcu ostane do ponovnog susreta do ponovnog viđenja.........i sve ono što ja želim kazat i sve ono što ja želim biti u tom se pogledu krije i svaki put ja sam sve više jaka i sve više ćutim snagu našega rastanka....snagu koja mi iz dana u dan pomaže da nađem sebe i mir u ovom nemiru življenja i unatoč tomu ja danas želim bit sretna jer moja tuga mog oca rastužuje a neću da je tužan, dragi moji

predrasude

dragi moji tužno je ali istinito predrasude su brana o koju se odbija , većina dobrih djela..........jeste li ikada promislili i onako iz srca sami sebi priznali svoje predrasude.......ima ih ima ma koliko vi ih skrivali one čuče u svakom od nas i vrebaju pogodan trenutak i plodno tlo da proklijaju i izrastu u čudovišta.........
zašto o ovome pišem,...zato jer sam u posljednje vrijeme opet osjetila predrasude u blizini a neke i u sebi .....
moj sin u vrtićkoj grupi ima prijatelja ....i pošto mu je biološki otac afro amerikanac zaključujete da je i on ...malo tamniji nego to bi na otoku trebao biti......i nije sasvim slučajno što je baš u mom sinu pronašao prijatelja........moj sin je imao majku i oca koji su mu objasnili zašto je on drugačiji a zapravo isti jer duša nema boju dragi moji......
i tako da ja slučajno nisam član upravnog vijeća dotičnog vrtića- ne bi ja ni saznala da su mu djeca rekla kako je prljav i kako se ne kupa...pa je valjda zato takav......i to me dragi moji silno rastužilo...........i pitam se kako je to uopće moguće u RH 2007 i onda shvatim da jeste da je zapravo još puno, puno predrasuda u nama i oko nas.