odlasci kada se isčekuje ponovni susret tek za godinu dana....godina koja do susreta mora isteći, zapravo je rastanak na određeno vrijeme, i svaki put taj rastanak s mojim ocem koji je jutros opet sletio tamo gdje već deset godina radi i živi......sve čvršće me uz njega veže...svaki njegov odlazak je bez riječi....mi si u stvari kažemo kratko i tiho zdravo kao da ćemo se i sutra ujutro vidjeti uživo....nema tu suvišnih riječi i obećanja samo ima pogled koji govori više od riječi...pogled koji mi uvijek iznova do srca dođe i u srcu ostane do ponovnog susreta do ponovnog viđenja.........i sve ono što ja želim kazat i sve ono što ja želim biti u tom se pogledu krije i svaki put ja sam sve više jaka i sve više ćutim snagu našega rastanka....snagu koja mi iz dana u dan pomaže da nađem sebe i mir u ovom nemiru življenja i unatoč tomu ja danas želim bit sretna jer moja tuga mog oca rastužuje a neću da je tužan, dragi moji
Post je objavljen 02.10.2007. u 06:59 sati.