sada već davnih osamdesetih tata mi je "sa službenog puta" iz Amerike donio slajd aparatić bilo je to nešto nalik na dvogled samo što unutra umetneš malu pločicu sa slikama koje onda na ručni mehanizam okrećeš, svaka je pločica imala dvadesetak slika a pločica je donio cijelu jednu kutiju...satima sam promatrala slike..bile su tako stvarne i lijepe ...ostavljale su me bez daha i prenosile u neke njihove svjetove.....bilo je slika prirode .....egzotičnih mjesta i životinja...rajskih plaža i planinskih vrhunaca i ...slapova ...rijeka i mora i dan danas kad mi je teško ja se sjetim svog slajd aparatića i pred očima mi ožive divne umirujuće slike prirode i osjećam se jače i bolje .....i znam da ima puno puno lijepih stvari kojima se vrijedi radovati i kojima valja ići u susret s osmjehom na licu.
Post je objavljen 30.10.2007. u 07:00 sati.