dragi moji tužno je ali istinito predrasude su brana o koju se odbija , većina dobrih djela..........jeste li ikada promislili i onako iz srca sami sebi priznali svoje predrasude.......ima ih ima ma koliko vi ih skrivali one čuče u svakom od nas i vrebaju pogodan trenutak i plodno tlo da proklijaju i izrastu u čudovišta.........
zašto o ovome pišem,...zato jer sam u posljednje vrijeme opet osjetila predrasude u blizini a neke i u sebi .....
moj sin u vrtićkoj grupi ima prijatelja ....i pošto mu je biološki otac afro amerikanac zaključujete da je i on ...malo tamniji nego to bi na otoku trebao biti......i nije sasvim slučajno što je baš u mom sinu pronašao prijatelja........moj sin je imao majku i oca koji su mu objasnili zašto je on drugačiji a zapravo isti jer duša nema boju dragi moji......
i tako da ja slučajno nisam član upravnog vijeća dotičnog vrtića- ne bi ja ni saznala da su mu djeca rekla kako je prljav i kako se ne kupa...pa je valjda zato takav......i to me dragi moji silno rastužilo...........i pitam se kako je to uopće moguće u RH 2007 i onda shvatim da jeste da je zapravo još puno, puno predrasuda u nama i oko nas.
Post je objavljen 01.10.2007. u 06:50 sati.