SARAJA AZRA

čokoladni

u gradu mog djetinjstva smo imali slastičarnu...to je zapravo bio metalni montažni kiosk 2x2 i iza je imao nešto u čemu su živjeli barem dvojica ili trojica od njih - (govorili su stranim jeziko vjerovatno albanskim) i uvijek sam se čudila ko mala kako i gdje stanu i onda sam se njih i toga kioska sjetila nekih dvadesetak godina kasnije kad sam se ko izbjeglica našla u goroj situaciji.......i pamtim ih po tome što su bili u blizini osnovne škole, pa bi mi, na velikom odmoru...pa skoro cijela škola kupovali ČOKOLADNI - neku čudnu roladu s dosta šećera i čokoladnog praha kao punjenje ....i čokoladni više nikada i nigdje nisam pronašla za kupiti ...... a ima okus mog djetinjstva......
i još jedna činjenica u ratu je taj grad podosta raketiran i granatiran i za čudo sve u blizini kuće oštećene, mnoge i razbijene ali metalna slastičarna ostala cijela .....svjedoči mi moja rodbina koja i danas živi u tom gradu samo su se slastičari prije rata preselili na more.pa zjapi zapuštena tužna i prazna ..preselili se baš kao i ja ali očito ne na moj otok...a voljela bih da jesu jer mogla bih kupiti čokoladni, al nema veze čega nema bez toga se mora