Komentari

radi.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • catcher

    e slicna prica skroz, samo u mom gradu su bila dva takva. jedan jos uvijek ima, ali vise nema sladoled na automat koji je bilo prezakon vrebat u doba zatvaranja kad bi dobili sve sto je ostalo besplatno.
    drugi je odletio u zrak, navodno u medjusobnim obracunima albanske mafije. kad je vec rat, pa sto se ne bi i oni malo zabavljali.

    avatar

    11.06.2007. (08:57)    -   -   -   -  

  • anastazijaa

    a,evo kod mene dugo,dugo je bio isto metalni kiosk,slastičarna,jedina u gradu gdje se mogla piti crna,turska kava,na autobusnom kolodvoru,i kuhala se u onim malim bakrenim đezvama,i bilo je i sladoleda iz onih automata,odoljevao je taj kiosk godinama,a bio je trn u oku gradskim čelnicima,i evo srušen je prije par mjeseci,ali snašli se ti ljudi...pozdrav

    avatar

    11.06.2007. (09:25)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Okus djetinjstva...
    A ja pamtim sladoled na točenje iz sličnoga kioska.
    E, to su bili dani.

    R.

    avatar

    11.06.2007. (13:07)    -   -   -   -  

  • borivoj

    lijepi pozdrav, boro

    avatar

    11.06.2007. (14:09)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... samo su se slastičari prije rata preselili na more.pa zjapi zapuštena tužna i prazna ..preselili se baš kao i ja ali očito ne na moj otok...a voljela bih da jesu jer mogla bih kupiti čokoladni, al nema veze čega nema bez toga se mora ...

    Da samo znaš kako me tvoje priče znaju vratiti u ono vrime prije rata ... lip pozdrav i osmjeh ti ostavljam.

    avatar

    11.06.2007. (19:54)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    POnekad mi se čini da najviše od svega bole oduzete uspomene, neke stvari za koje smo računali da će nam biti pri ruci cijeli život, da ih se jednostavno nećemo trebati prisjećati. Žao mi je svakog koga je rat okrznuo, a kamoli tako zahvatio, kao tebe draga prijateljice.

    avatar

    11.06.2007. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...