Liuzhou
Oki doki Krećem sa nastavkom šetnje gor pa dol po Kini. Kao i dok sam prvih 14ak postova slagala, instant me preplavi osjećaj nošenja prevelike količine tereta, ko da se hrvam s gigantom. Slika je jednostavno jako puno. S prozora aviona, ako otvorite sliku (ova prva se može otvoriti), vidjet ćete terase za uzgoj bilja. Ne znam što se ovako visoko u planinama uzgaja, čini mi se prije čaj nego riža..... Ovakve planine krase cijelo ovo područje.... Dugo ovo ne vidjesmo...crvenu zvijezdu U predvorju dvorane gdje smo svirali.... Željela sam staviti i sliku plakata, najavu za nas, ali mi okreće sliku naglavce, neprekidno. Ako popravim - stavit ću. Ispred, najava ili za slet, ili za predstavu.... Pred hotelom, divno ogromno drvo. Toplo je!! U Lizhou smo dospjeli drugog dana Nove godine. Kinezi ne slave našu Novu godinu, malko nešto okite ,okače kakav plakat ili slično, i to je sve. U svakom slučaju, ako ste čitali prijašnje postove znat ćete, taj Lizhou je bio ulazak u drugu polovicu 14-dnevnog putovanja. Kada se u jednom trenu kraj priče počne nazirati na horizontu, čovjeku bude lakše.Opustiš se malo više. Od sada, slike postaju ljepše, klima je topla i ugodna, spustili smo se prema subtropskom pojasu, sve je puno stabala banana, palmi, i bilja koje općenito vidimo u manjim, kržljavim formama po našim domovima, u teglama. Ono što se kod nas zove sobno bilje, tu raste posvuda. Također, u ovom tjednu imali smo koji slobodni dan, razgledalo se i bilo je malo lakše. Lizhou; kaže se li-žu na prvi pogled sobe su bile užasne. Užasno je smrdilo. :))) Ima i video gdje lamentiram o tome, ali je prebrutalan, ne mogu to javno puštati. :)) Uglavnom, histerično smo se smijali, sobe a i zrak oko hotela jako su smrdili, pa je otvaranje prozora bio pomalo oksimoronski potez. Gasmaske uz krevet također nisu slutile na bogzna što dobro :))))) Ova slika je doduše iz Kunminga, ovu uz krevet imam samo na videu.... :))) Posvuda gas maske. Nda. Postoji Kinseka poslovica koja kaže da treba roditi se u Suzhou, živjeti u Hangzhou, jeszi u Guangzhou, a umrijeti u Lizhou. Haha !! :)) To nije zbog zagađenog zraka, nego zato što su u prošlosti zbog kvalitetnog drva u okolici ovdje bili poznati po proizvodnji lijesova. Pa im je lokalni suvenir maleni privjesak - ljesić. Na njemu doduše piše 'budi promaknut i obogati se' i ljudi ga nose kao srećonošu, ali meni je bilo to premračno kupiti za doma. Onda su moje nećakinje navalile da žele, pa se i dijete pridružilo, tak da sad imam doma dva ljesića iz Ližua. Ljesić se da i otvoriti, nisam ga fotkala tako, ali mogu po potrebi :D, navodno da ljudi doma drže pepeo svojih pokojnika u tome, po želji i sklonosti. :)) Za sada dosta. ...to be continued.... :) |