Tianshang de xingfú zhi hai

Tako je to. Dodijalo mi razvlačiti ovaj blog.
Nije obuhvaćeno sve što je bilo,
ali to u stvari nema veze.
Možda će mi , za tri godine kad otvorim ovo mjesto,
biti krivo što nisam prošla sve po redu do kraja,
ali nema veze sad.
Šta je tu je.
Nakon dana sa spiljom i brdom i tim svim,
cijela grupa je otišla na neki izlet rijekom,
i nekom drugom spiljom, šareno osvjetljenom.
Meni je bilo dosta svega,
jednostavno sam željela samoće,
pa sam ostala sama u gradu.
Šetala sam ulicama,
gledala neobičnu i nepoznatu hranu po tim uličnim kotlovima,
pomalo se je i mračilo,
kišica je sipila.....
Zrak je pekao za oči i štipao za grlo.
Zaista.
nije me baš hvatao strah,
Sheraton je sa svojom bogomdanom klimom
i filtriranim zrakom bio blizu,
ali kinezi, kako oni?
Šta će oni.
Pitala sam se kako moja družina trpi ovaj nalet kiseline u zraku,
ali oni navodno daleko na rijeci nisu ništa primjetili.
To je bio jedini put u dva tjedna da je bilo stvarno užasno za disati.
...




Dan poslije vratili smo se u Shanghai,
po noći posjetili onaj neki najviši toranj,
pljuštalo je ko ludo, oblaci su plovili,
pa su videa loša i vidljivost još lošija.
ne znam hoću li ih ikada pokušati spojiti u jedan video.....



















Idu slike Pagoda Sunca i Mjeseca,
zadnje uopće na ovom blogu,
osim ako ne osjetim neki ljudi nalet volje i ideje.
Za kraj...meni su to najdraže slike s puta.
Vidimo se idući put sa nekog drugog mjesta.
Pozdrav!!! :)







prekobicnula se






































******************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************