Oki doki
Krećem sa nastavkom šetnje gor pa dol po Kini.
Kao i dok sam prvih 14ak postova slagala,
instant me preplavi osjećaj nošenja prevelike količine tereta,
ko da se hrvam s gigantom.
Slika je jednostavno jako puno.
S prozora aviona,
ako otvorite sliku (ova prva se može otvoriti),
vidjet ćete terase za uzgoj bilja.
Ne znam što se ovako visoko u planinama uzgaja,
čini mi se prije čaj nego riža.....
Ovakve planine krase cijelo ovo područje....
Dugo ovo ne vidjesmo...crvenu zvijezdu
U predvorju dvorane gdje smo svirali....
Željela sam staviti i sliku plakata, najavu za nas, ali mi okreće sliku naglavce, neprekidno.
Ako popravim - stavit ću.
Ispred, najava ili za slet, ili za predstavu....
Pred hotelom, divno ogromno drvo.
Toplo je!!
U Lizhou smo dospjeli drugog dana Nove godine.
Kinezi ne slave našu Novu godinu,
malko nešto okite ,okače kakav plakat ili slično, i to je sve.
U svakom slučaju,
ako ste čitali prijašnje postove znat ćete,
taj Lizhou je bio ulazak u drugu polovicu 14-dnevnog putovanja.
Kada se u jednom trenu kraj priče počne nazirati na horizontu,
čovjeku bude lakše.Opustiš se malo više.
Od sada, slike postaju ljepše,
klima je topla i ugodna,
spustili smo se prema subtropskom pojasu,
sve je puno stabala banana, palmi,
i bilja koje općenito vidimo u manjim, kržljavim formama
po našim domovima, u teglama.
Ono što se kod nas zove sobno bilje, tu raste posvuda.
Također, u ovom tjednu
imali smo koji slobodni dan,
razgledalo se i bilo je malo lakše.
Lizhou;
kaže se li-žu
na prvi pogled sobe su bile užasne.
Užasno je smrdilo. :)))
Ima i video gdje lamentiram o tome,
ali je prebrutalan, ne mogu to javno puštati. :))
Uglavnom, histerično smo se smijali,
sobe a i zrak oko hotela jako su smrdili,
pa je otvaranje prozora bio pomalo oksimoronski potez.
Gasmaske uz krevet također nisu slutile na bogzna što dobro :)))))
Ova slika je doduše iz Kunminga,
ovu uz krevet imam samo na videu.... :)))
Posvuda gas maske.
Nda.
Postoji Kinseka poslovica koja kaže da treba
roditi se u Suzhou, živjeti u Hangzhou, jeszi u Guangzhou, a umrijeti u Lizhou.
Haha !! :))
To nije zbog zagađenog zraka, nego zato što su u prošlosti
zbog kvalitetnog drva u okolici
ovdje bili poznati po proizvodnji lijesova.
Pa im je lokalni suvenir maleni privjesak - ljesić.
Na njemu doduše piše 'budi promaknut i obogati se'
i ljudi ga nose kao srećonošu,
ali meni je bilo to premračno kupiti za doma.
Onda su moje nećakinje navalile da žele,
pa se i dijete pridružilo,
tak da sad imam doma dva ljesića iz Ližua.
Ljesić se da i otvoriti, nisam ga fotkala tako, ali mogu po potrebi :D,
navodno da ljudi doma drže pepeo svojih pokojnika u tome, po želji i sklonosti. :))