Valentina Tina

ponedjeljak, 26.12.2016.

Prosječan i tako miran dan




Još jedan dan u obiteljskoj kući. U lijevoj ruci držim metlicu i čistim govna sa školjke. U desnoj ruci osjećam kako mi pas otima i liže posljednji komad kroasana. Zamišljam da netko naslikava ovaj trenutak jer je neopisivo smiješan i zapravo ugodan. Neki bi se sramili držati metlicu za govna ali ne i ja. Smijem se i pogledavam u ogledalo.

Na glavi nosim crni šešir i oko vrata furam ogrlicu sa velikim srebrnim kuglicama. Obožavam te duge lančiće i kuglice jer s time stvaram svoj neki ludi stil. Pogledavam na svoj ručni sat na kojem je prikazan eifilov toranja i zamišljam kako pijuckam kavu u nekom kafeu i govorim ljupkim glasom u napućenim usnama konobar koji mi prilazi : Merci!

Sanjarim da putujem i istražujem svijet. Pronalazim svoju dušu dok udišem planinski zrak. Udišem i osjećam veliku navalu sreće. Stavljam svoju najljepšu minicu jer želim biti sretna i lijepa u slučaju da me zgazi autobus, odalami bicikl ili ako mi padne luster na glavu. Možda me udari i grom ko će ga znati!

Barem će ljudi reći: „ Oh, vidi se, imala je stila. Opalio ju grom, ali ova haljina je uistinu prekrasna. Pitam se gdje li ju je kupila?“
Simješim se jer je danas bio vrlo dobar dan.

Osjećam se pomalo autistično kada svakoga dana sebi u brk kažem: „Danas je bio dobar ili loš dan“ Uvijek me nekako moja potvrda ili negacija smiri. Kao da mi dava smjernice za slijedeći korak.
Sve u svemu uistinu uživam. Šetam se uz more i zamišjam cigaretu u ruci. Za mene cigareta predstavlja bezgraniču ljubav i slobodu koju dobivam svakim udisajem. To je to!


Oznake: svakidašnjica, jednostavnost, život, ironija, prosječan dan
- 14:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Prosječan i tako miran dan




Još jedan dan u obiteljskoj kući. U lijevoj ruci držim metlicu i čistim govna sa školjke. U desnoj ruci osjećam kako mi pas otima i liže posljednji komad kroasana. Zamišljam da netko naslikava ovaj trenutak jer je neopisivo smiješan i zapravo ugodan. Neki bi se sramili držati metlicu za govna ali ne i ja. Smijem se i pogledavam u ogledalo.

Na glavi nosim crni šešir i oko vrata furam ogrlicu sa velikim srebrnim kuglicama. Obožavam te duge lančiće i kuglice jer s time stvaram svoj neki ludi stil. Pogledavam na svoj ručni sat na kojem je prikazan eifilov toranja i zamišljam kako pijuckam kavu u nekom kafeu i govorim ljupkim glasom u napućenim usnama konobar koji mi prilazi : Merci!

Sanjarim da putujem i istražujem svijet. Pronalazim svoju dušu dok udišem planinski zrak. Udišem i osjećam veliku navalu sreće. Stavljam svoju najljepšu minicu jer želim biti sretna i lijepa u slučaju da me zgazi autobus, odalami bicikl ili ako mi padne luster na glavu. Možda me udari i grom ko će ga znati!

Barem će ljudi reći: „ Oh, vidi se, imala je stila. Opalio ju grom, ali ova haljina je uistinu prekrasna. Pitam se gdje li ju je kupila?“
Simješim se jer je danas bio vrlo dobar dan.

Osjećam se pomalo autistično kada svakoga dana sebi u brk kažem: „Danas je bio dobar ili loš dan“ Uvijek me nekako moja potvrda ili negacija smiri. Kao da mi dava smjernice za slijedeći korak.
Sve u svemu uistinu uživam. Šetam se uz more i zamišjam cigaretu u ruci. Za mene cigareta predstavlja bezgraniču ljubav i slobodu koju dobivam svakim udisajem. To je to!


Oznake: svakidašnjica, jednostavnost, život, ironija, prosječan dan
- 14:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2020  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2020 (2)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga



  • Ona je dio generacije y i izgubljena je kao većina.
    Trebala bi biti ozbiljna i realna, ali to nije njen stil.
    Voli ono što radi. Voli pisati.

    Istražujem život kroz poeziju opisujući najljepše ali i najteže trenutke mog života.

    U kratkim crtama, to sam ja. Luda mala.

    I dalje izgubljena, neshvaćena, ali svoja.

    Sad mi je to ok. Kome smeta nek ne čita.

Linkovi

  • https://www.facebook.com/valentina.simcic.9?fref=nf