Marketing
Prosječan i tako miran dan
Još jedan dan u obiteljskoj kući. U lijevoj ruci držim metlicu i čistim govna sa školjke. U desnoj ruci osjećam kako mi pas otima i liže posljednji komad kroasana. Zamišljam da netko naslikava ovaj trenutak jer je neopisivo smiješan i zapravo ugodan. Neki bi se sramili držati metlicu za govna ali ne i ja. Smijem se i pogledavam u ogledalo.
Na glavi nosim crni šešir i oko vrata furam ogrlicu sa velikim srebrnim kuglicama. Obožavam te duge lančiće i kuglice jer s time stvaram svoj neki ludi stil. Pogledavam na svoj ručni sat na kojem je prikazan eifilov toranja i zamišljam kako pijuckam kavu u nekom kafeu i govorim ljupkim glasom u napućenim usnama konobar koji mi prilazi : Merci!
Sanjarim da putujem i istražujem svijet. Pronalazim svoju dušu dok udišem planinski zrak. Udišem i osjećam veliku navalu sreće. Stavljam svoju najljepšu minicu jer želim biti sretna i lijepa u slučaju da me zgazi autobus, odalami bicikl ili ako mi padne luster na glavu. Možda me udari i grom ko će ga znati!
Barem će ljudi reći: „ Oh, vidi se, imala je stila. Opalio ju grom, ali ova haljina je uistinu prekrasna. Pitam se gdje li ju je kupila?“
Simješim se jer je danas bio vrlo dobar dan.
Osjećam se pomalo autistično kada svakoga dana sebi u brk kažem: „Danas je bio dobar ili loš dan“ Uvijek me nekako moja potvrda ili negacija smiri. Kao da mi dava smjernice za slijedeći korak.
Sve u svemu uistinu uživam. Šetam se uz more i zamišjam cigaretu u ruci. Za mene cigareta predstavlja bezgraniču ljubav i slobodu koju dobivam svakim udisajem. To je to!
Post je objavljen 26.12.2016. u 14:55 sati.