Kućni ljubimci
Male priče za dušu, "PUT NESTALIH OBLAKA", drugo izdanje, Marijan Sviličić
KUĆNI LJUBIMCI
Nakon dugo vremena jedne subote poslijepodne otišao sam sa suprugom prijatelju u posjet. Njegova se kuća nalazi u podnožju Sljemena i lijepo je uređena.
Čim smo došli zatražio sam svježu i ukusnu sljemensku vodu. "Nemamo je. Naš vodovod je priključen na savsku vodu", rekao mi je prijatelj.
Bio sam šokiran. Tako nešto moguće je samo kod nas u Zagrebu - pomislio sam, ali sam se brzo smirio promatrajući ljepotu oko sebe i dva lijepa psa u dvorištu kako se igraju u našoj blizini. Sve mi je postalo ponovno lijepo kao na početku i ništa me više u taj čas nije moglo izbaciti iz takta, pa čak ni to da ovi divni psi progovore.
Sve je to na mom licu primijetila prijateljeva supruga i započela priču o tim lijepim psima, kad već oni sami ne mogu govoriti. "Dok smo živjeli u stanu nismo mogli imati psa i čim smo se tu doselili, dobili smo ga na našu sreću, jer svi mi volimo životinje."
"A otkud vam onda onaj drugi pas?", upitao sam.
"Njega je doveo onaj prvi pas. Kad ga je doveo bio je slab i očito je trebao našu pomoć, što smo i primijetili. Skinuli smo mu staru ogrlicu koja ga je počela gušiti jer ju je prerastao. Nakon toga se brzo oporavio i iz zahvalnosti prema nama ostao s nama živjeti. Čak zna i svoje igračke prebaciti u susjedovo dvorište da se i taj susjedov pas malo poigra."
Brzo je prošlo poslijepodne u ukusnoj hrani, osvježavajućem piću i ugodnom razgovoru. Supruga je ostala kod mog prijatelja, a ja sam morao otići ranije, teškog srca, obaviti jednu masažu. Put do autobusa olakšao mi je prijateljev pas koji sve njegove prijatelje i posjetitelje pratido autobusa. Pa tko još ne bi poželio u svojoj kući takvog psa koji samo što ne progovori.
Oznake: Psi
|
