20

ponedjeljak

listopad

2008

264: ?-.

Image and video hosting by TinyPic

Iznenada, svako je pitanje počelo dobivati odgovor. Nije iznenađena, jer nije prvi put da stvari oko nje tako funkcioniraju. Ranije, kao djetetu, odgovori su dolazili brži, u istom danu. Ujutro postavljena zagonetka do navečer bi bila rješena. BIlo je to pravilo kao i ono da nepoznati pojam mora čuti u istom danu tri puta i neke još nevažne sitnice koje su joj djetinjstvo činile zanimljivim. Dugo je bila sposobna igrati igrice sa svojim umom i svijetom oko sebe. Zabava nije prestajala ni onda kad se činila potpuno mirnom. Zanimljiv način da ti vrijeme brže prođe. Zanimljiv način za razumjevanje svijeta oko sebe bez suvišnih pitanja i dosađivanja okolini. Znala je i sama da je lakše pitati, osloniti se na tuđa rješenja, tuđe odgovore, ali to nije bilo ono čime bi se ona zadovoljila, to je ipak bilo tuđe. Jedinici su posebni kao i blizanci. Suočeni sami sa sobom brzo razviju komunikaciju s onom osobom u ogledalu. Možda to nije svojstveno samo jedincima. Možda to mogu i drugi ljudi istančane osjetljivosti, možda, nikad nije pitala. Kako da postavi takvo pitanje? Jesi li kao dijete razgovarao sam sa sobom (pouzdano zna da neki to rade i dan danas, ali to je u dječijoj dobi znakovito)? U posljednje vrijeme odgovora je toliko da ih pokušava zapisivati. Htjela bi pisati.. . lijepo i pitko, a opet razumno. Težak je to posao. Treba odabrati likove, dati im imena, oduzeti im one osobine koje bi ih mogle povezati sa ljudima iz stvarnog svijeta. Oprezno iznositi svoja zapažanja, paziti na redosljed radnje i držati kontrolu nad svima koji svraćaju do njenog pera. Danas je shvatila što je odbija da ta priča nastaje na ovim stranicama. Kad god upiše lozinku i ime bloga, podsjeti se zašto je počela pisati. Nije li to razlog što već dugo ništa suvislo ne piše u ovim postovima. Morat će prevazići tu barijeru, još jednom promjeniti opis bloga. Jer važnije od imena i teme na ovom mjestu su oni koji svraćaju i koje želi zadržati. Život u virtualnom svijetu bez stečenih prijatelja čini se pust i dosadan. Nikad se nije voljela seliti, možda je u tome istina, pa neće i sada. Nastavlja u novom pravcu, pod istim imenom i zajedno s vama. Eto još jednog odgovora.

<< Arhiva >>