Prokletstvo riječi MOJ

Muškarci ne vole kad ih zovemo „MOJ“. Nemam pojima zašto. U mojoj okolici svake godine jedan brak manje. I ko za nevolju iz ustiju ostavljene žene, baš par dana prije nego je muž izvjesti da ga ona „guši“, čujem to „moj ...(ime određenog kandidata)“, a meni to zvuči ko da ga ona u dušu poznaje, pa joj čak pomalo i pozavidim, jer ja nemam hrabrosti sa takvom sigurnošću iznositi muževe stavove i još ga tako javno svojatati. OK, ponekad to zvuči simpatično i nevino, a ponekad kao da kraljica govori o omiljenom podaniku.
Sjećam se kad sam to prvi put čula. Čini mi se prije desetak godina jedna je izrekla točno ovo „zlatne ruke moga Dave“, u vrijeme kad su zlatne ruke njenog Dave mjesile jednu mladu požežanku i vraćale zajedničke dugove, kako bi iza sebe ostavile čist račun. Zlatne ruke, nego što, mogao je račune i ne platiti.
Onda sam čula „moja jube“ , a samo dva mjeseca iza toga „jube“ ostavlja trudnu ženu kod kuće i trči ko sumanut za njenom najboljom prijateljicom.
I „moj Frane“ je bio „savršenstvo bez mane“ – božanstvo bolje rečeno, sve dok nije trudnicu zamjenio privremeno upotrebljivim modelom, čisto radi sigurnosti ako se ne rodi srića ćaćina – sin nasljednik.
I sada, ma prije dva – tri dana, pričam na kavi s jednom poznanicom, a ona govori „ne znaš ti mog..., njemu ti možeš s.... po glavi, ali kad mu prikipi gotovo je“. I eno je danas, plače ko ljuta godina, ona ga „guši“, dva mjeseca će razmisliti, pa će onda razgovarati, bit će u zajedničkom stanu dok on ne nađe nešto za sebe... biće mu prikipilo ????
Jedan naš prijatelj se razveo od žene zbog pečene kokoši svaku nedjelju (on kategorički tvrdi da je do toga, a drugi razlog je što je dva mjeseca ponovo pušio, a ona nije primjetila, sve mi se čini da nije zbog koke, al kad on kaže, štaš)

Koku već par godine ne pečem, a ono moj neće mi preko usta više.

Izgleda da je između Dražesni i moj Dražesni, velika razlika.