PONEDJELJAK

Do prije koju godinu sada bih razmaženim tonom izjavila "Sve mi se skupilo" i bila musava cijeli dan.
Sada je stanje daleko od toga, da bi mi se "sve skupilo" treba puno više od ovoga...PONEDJELJKA...
Samo je to...najradije bih se i ovo jutro uvukla u šarene balkonske gredice i čupkala žute listiće na điranima, uvele cvjetiće surfinija, pipkala da li je zemlja ljubicama dovoljno vlažna, pričala sa novom kamelijom koja krasi kut balkona, nagovarala hibiskus da još jednom procvjeta.
Stajala bih u frotirskom ogrtaču i pidžami sve do podne na kuhinjskom prozoru i promatrala jorgovane i nevene na ulici, pijuckala kavicu ili zeleni čaj..ali ništa od toga.
I ovog ponedjeljka, već čučim na poslu, pomalo režeći i čekam da prođe, a nije ni počeo. Iako, ovo će biti dobar dan, već znam, samo mi ga se ne da započeti.