Viroza...oprez

Ja više ne znam biti bolesna.

Ma dobro, nisam nešto ozbiljno bolesna, više kišem, šmrcam i hodam okolo s očima na pola koplja.

Htjela sam biti bolesna u četvrtak, ali nisam mogla jer sam u petak još imala odraditi popodnevnu smjenu na radiju, pa sam se onako šmrcava, uputila već i 7 i 20 u kancelariju, odradila svoju šihtu, došla kući, dala podmlatku ručak i otišla na drugu zabavu. To trenutno zovem tako, jer honorar kasni, a kako sam odlučila u svemu gledati bolju stranu, onda ću i u ovome.
Tamo sam nekako izdržala, posegnula za MAX FLU čarobnom tableticom i još stigla kod kuće vratiti dječiju sobu i trpezariju u normalu jer su dobri majstori iz Dalmostana, naručene radne stolove i police i veeeeliiiki trpezarijski stol sa diiiivniiim stolicama donijeli 40 dana ranije, tako da ćemo za Uskrs imati obiteljski ručak ugodno razmješteni za novim stolom. Kad sam odlazila na zasluženi počinak, obećala sam sebi da ću sutra biti bolesna.
To znači danas.
Jutros sam se digla i taman isplanirala dan na kauču, kad sam otkrila da je stigao majstor koji dovršava izolaciju na kući i bio bi red da mu nešto skuham, a i nama, posebno nakon ovog tjedna kad su djeca bila popodne u školi, pa se stalno spremalo nešto na brzinu. Mogla sam odmrznuti nešto iz zamrzivača, ali paketi mesa su prilagođeni našem brojčanom stanju za još dvije porcije (jedan za odbjeglu sveki), trebalo je otići do dućana. Ne znam da li znate da je što se dućana tiče šibenska knjiga spala na dva slova Konzum ili Plodine...no o tome ću napisati cijeli post jednom drugom prilikom.
Uglavnom, dan je sve do sada tekao u petoj brzini, a mene je bilo strah sjesti, a kamoli leći, da me ne savlada ova viroza.

Gdje su ona vremena kad se za sasvim malu temperaturicu moglo ostati u krevetu, mama bi te dvorila i mazila, a ponekad bi dobila i kutiju Kraš čokoladnih napolitanaka sa preljevom...Valjda sam svoj bonus ispucala u mladosti...

Ako zaspem ovdje za kompjuterom, možda primjete da me boli????