Tišina je milost!!!

Na početku jedno opravdanje...ne mogu komentirati...ne da mi kompjuter ili blog.hr...stalno me izbacuju...ali vjerno vas čitam!

Kad sam se pretvorila u šutljivu i odmjerenu osobu, nemam pojima...Da li to znači da sam izgubila hrabrost ili da sam prestala glumiti Don Qijota... ne jurišam više bezglavo na vjetrenjače, radije malo presložim svoje ladice. Nije to loše, barem znam da nisam jezičinom nikog povrijedila. Priznajem, opustim se povremeno uz one koji me poznaju, pa odvalim i ono što nisam mislila.
U posljednje vrijeme radim iz sjene, a to je sjajan osjećaj...pokušajte!