Čokolada...

Naravno da me na ovu temu ponukao film koji je upravo na TV...Kako vas nemam mogućnost sve upoznati, a jako ste mi prirasli srcu, onda Vas sa zadovoljstvom mogu zamišljati..kao u Julliete Binoche ja zamišljam Zittu..., baš ovako kao u ovom filmu, samo što umjesto ove divne čokolade ona pravi one svoje divne priče, kojima takne srce...
I svi vi drugi imate lica...reći ću vam koja kad bude prilika kao ova danas...

A sad o čokoladi...hoćete se iznenaditi ako kažem da je volim...malo je onih koji je ne vole i njima posebno zavidim. Ali ne volim nikakve posebne vrste...nikakve posebne marke, volim Dorinu, najobičniju, još i običnu čokoladu jednog trgovačkog centra, smješne cijene od 3,98 kn za 100 g...za njom sam večeras posegnula ne znajući za ovaj film na TV-u. I nikako ne mogu preskočiti Snickers, pa ga zaobilazim kad god mogu.

Bilo bi sjajno da je ovaj film o čokoladi, ali ovo je film o nama ljudima, odvratno zaštićenim raznoraznim pripadnostima da smo spremni osuditi svakog tko nije kao mi i to ne kao prvo lice jednine JA, nego kao fina, umirujuća zaštićenost prvog lica množine MI. Pri tome ne mislmi na ono uže MI s kojim pijemo kavu, ili razmjenjujemo novosti, ne, MI mora biti veliko i raznovrsno s puno mana tako da se u svakoj možemo utopiti...
Ja volim baš te dvije - tri vrste čokolade (dobro ponekad i ukusnom Ferreru Rochas ne mogu odoljeti), ali znači li to da onaj koji voli drugu vrstu vrijedi manje?
Mogla bi o tome na dugo i na široko, ali pametne ste vi glavice, znate što želim reći....