Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje

John M. Templeton




"Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božijeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve.
Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati.
I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve." Fjodor M. Dostojevski


Jedna starodrevna priča govori o tome kako je najveći dar ostao skriven. Kada je bog stvarao ljudski rod, pitao se kamo bi mogao sakriti to najdragocjenije i najmoćnije blago kako ga ljudi ne bi zlorabili i prema njemu se odnosili na neprimjeren način. "Da ga sakrijem na vrh najviše planine? Da ga zakopam duboko u zemlju? Da ga stavim u sarkofag na dno najdubljeg mora? Ili da ga sakrijemo u samo srce najmračnije i najgušće šume?" Nakon dugotrajnog razmišljanja, na koncu se ipak odlučio. Taj će dar u saditi u samo ljudsko biće, jer se nitko zacijelo neće sjetiti ondje ga tražiti! Za svaki slučaj, odlučio se ljudima dati oči da gledaju prema vani, a ne prema unutra.


Ta je tajna ljubavi sada u našem posjedu. Da bi pronašli blago moramo se zagledati u sebe, jer je siguran način doživljavanja ljubavi davati ljubav.