Zimska idila

Danas je bio prekrasan dan, vedar i hladan, ali kada sunce vidim sve je lakše. Šuma koja se nalazi u blizini moje kuće uvijek je privlačna za šetnju, godišnja doba uopće nisu bitna.
Stara kužinica koja je služila za pečenje kruha, trupci, zaleđeni potočići, dječja igra i stara autohtona prigorska hrastova kuća.... Neću puno pisati, neka slike govore...

rel="gallery[1359312262]" target="_blank">

Zašto gledam Sulejmana?

Ne gledam ga zbog povijesnih razloga, kako se mnogi opravdavaju. O povijesti, Turcima i njihovim osvajanjima sam morala učiti u školi, a kod starog profesora iz Povijesti civilizacija sam morala čitati Kuran jer nam je govorio da prvo trebamo upoznati susjede, a najbolje ih možemo upoznati ako pročitamo njihovu svetu knjigu. Još uvijek čuvam zabilješke s tih seminara i uvijek me veseli sjećanje na te sate.
Sulejman je očito fikcija jer su se Turci propeli na zadnje noge govoreći da taj TV lik nije onaj povijesni Sulejman, o kome su učili iz povijesnih knjiga.
Da ne duljim, ovaj "naš" Sulejman je muškarac koji me oduševljava svojom ljubav prema voljenoj ženi. Koji pokušava cijelo vrijeme balansirati između voljene majke i voljene žene, što niti jednom muškarcu sigurno nije lako. Osim te njegove vještine balansiranja, vrhunac moje simpatije prema Sulejmanu su njegovi stihovi koje fenomenalno recitira glavni glumac i u tom trenutku mi taj tvrdi i čudni Turski zvuči ko najljepša pjesma. Pjesnici su ipak čuđenje u svijetu i zato...kapa dolje!

Preporuka: na Youtube-u ima jako lijepih recitacija...uživajte!

Dnevnik u RH

Red snijega.

Red svađe oko Zdravstvenog odgoja.

Red skidanja plakata.

A ja sve nekako razmišljam, kako ću sutra platiti račun od grijanja koji je dosegnuo astronomske visine? I zahvaljujem Bogu što preživljavamo :)

PS. Napominjem da smo očistili snijeg ispred vrata i pola ulice.

Oznake: snijeg, odgoj, plakati, magla

Nepozvani gosti

Teško je biti dobar domaćin, zapravo to se kao i sve drugo uči s vremenom i životom. Uvijek treba biti spreman, kavu pospremiti u kredencu, a u škafetu čuvati pokoju kutiju keksa da se nađe u takvim trenutcima. Lijepo je kada ti dođu dragi ljudi, pa bili oni pozvani ili nepozvani, glavno da su dobri. Dobar čovik ti neće zamiriti ako nemaš soka u kući ili ako ti kuća nije bila tip-top sređena. Onaj tko nije dobar će ti svakako nešto zamiriti bez obzira ima li razloga ili ne za to.
Nije pristojno gosta kuditi ili kritizirati ga, očitavati mu bukvicu jer je on ipak u tvojoj kući, a ti su u toj situaciji svakako u boljoj poziciji. Razgovor treba svesti na neke kulturne i neutralne teme, izbjegavajući konfliktne teme ukoliko one postoje. Potrebno je održati razinu kulturne komunikacije ukoliko postoji obostrani interes za daljnje druženje unatoč trenutnom (eventualnom) problemu.

Gosti ne dolaze u tuđu kuću ukoliko znaju da možda i nisu dobrodošli, gurajući se, namećući i provocirajući. Otkud kome pravo za to? Nitko nema pravo uletjeti u nečiju kuću ili dvorište i zahtjevati da domaćin promijeni neke svoje stavove misleći da su tvoji bolji. Zašto bi tvoji bili bolji ili zašto misliš da nekoga zanima tvoj privatni život ili tvoji stavovi?


Sila je ono što je kronično zahvatilo današnje hrvatsko društvo. Sila u politici, sila u Crkvi, sila na ulici, sila u obiteljima....

Oznake: politika, Crkva, Hrvatska, sila, LGBT