Teško je biti dobar domaćin, zapravo to se kao i sve drugo uči s vremenom i životom. Uvijek treba biti spreman, kavu pospremiti u kredencu, a u škafetu čuvati pokoju kutiju keksa da se nađe u takvim trenutcima. Lijepo je kada ti dođu dragi ljudi, pa bili oni pozvani ili nepozvani, glavno da su dobri. Dobar čovik ti neće zamiriti ako nemaš soka u kući ili ako ti kuća nije bila tip-top sređena. Onaj tko nije dobar će ti svakako nešto zamiriti bez obzira ima li razloga ili ne za to.
Nije pristojno gosta kuditi ili kritizirati ga, očitavati mu bukvicu jer je on ipak u tvojoj kući, a ti su u toj situaciji svakako u boljoj poziciji. Razgovor treba svesti na neke kulturne i neutralne teme, izbjegavajući konfliktne teme ukoliko one postoje. Potrebno je održati razinu kulturne komunikacije ukoliko postoji obostrani interes za daljnje druženje unatoč trenutnom (eventualnom) problemu.
Gosti ne dolaze u tuđu kuću ukoliko znaju da možda i nisu dobrodošli, gurajući se, namećući i provocirajući. Otkud kome pravo za to? Nitko nema pravo uletjeti u nečiju kuću ili dvorište i zahtjevati da domaćin promijeni neke svoje stavove misleći da su tvoji bolji. Zašto bi tvoji bili bolji ili zašto misliš da nekoga zanima tvoj privatni život ili tvoji stavovi?
Sila je ono što je kronično zahvatilo današnje hrvatsko društvo. Sila u politici, sila u Crkvi, sila na ulici, sila u obiteljima....
Post je objavljen 13.01.2013. u 13:55 sati.