Ovisnosti...

Eto tako, preživjeh apstinenciju i prisilnu apstinencijsku krizu, ali opet se vraćam u sedlo da jašem ovim internetskim vodama...nekad mirnim, a nekad burnim. Štošta se dogodilo. Rušim pa gradim, a u politici su se opet uskomešali, pa imamo razne prijedloge zakona...neke me više zanimaju, a neke manje, ali ima vremena da se svega pomalo dotaknem....

PS.
T-com je definitivno u banani jer za tehnički kvar mu treba tjedan dana da to riješi i to tek na "prijetnju" novinara. Novinari uvijek upale, definitivno:)

Oznake: T-com

Vezano za neke reakcije iz sveta

Moja reakcija je poznata uzrečica: " Dok psi laju karavane prolaze..."
I neka laju!

Rana

Ponovno se otvorila rana desetljećima stara...



1909

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!


Antun Gustav Matoš

Dragi moji...

Ma dragi ste mi, mili i puno pametni, ali odoh i ja u Katar jer investicije čekaju...

Oznake: investicije

Đenero, dobri Gjenero

Dobar si ti Gjenero, onako okruglast, bucmast, zaluđen sa svojom politologijom i svim tvojim pametnim stvarima koje nam imaš reći. Čovik bi te najrađe uštipnuo za obrašćiće pa onda kada prošuškaš ono svoje ššš sve me obuzme nešto drago oko srca jer me podsjetiš na jednu isto tako dragu osobu kao što si i ti. Gledam ja tebe Gjenero iz tramvaja neki dan, a ti pokušavaš svoga ćuku utjerati u auto. I sve ti njega tapkaš po stražnjem dilu, onako lagano da uđe u auto. Neće ćuko, ali ti ne gubiš strpljenje. I kada je većina putnika već mislila kako ćeš ga šutnit u guzicu i utjerat u auto, ti ga opet lagano tapneš i poguraš, a ćuko za čudo svih nas, uđe poslušno u auto.
Opet neki dosadni prolaznici te nešto pitaju, a ti onako strpljivo i uljudno im po en-ti put objašnjavaš našu političku zbilju.

E moj Gjenero, ja te samo želim pitati, zašto si prodao dušu Đavlu za Judine škude? Znam da su ti izbori posa i da od njih živiš, ali zašto obraz prodati nekome tko je crn da crnji ne može biti? Svoje znanje, bucmasti obraz i sve ono čisto što si ostavio za sobom? ZaŠto si otvorija Pandorinu kutiju? Sve si znao što će se dogoditi jer pametan si ti, a opet si ga uskrsnija?

Dva posta u jednom danu, a sada kuco!

Oznake: Davor, Davor Gjenero

Lipa naša

Lipa je ona. Brdovita, šumovita, ravna pa malo zaobljena, stinovita, sunčana i slana ko ona slavna Stonska sol. Lipota je rijetko u slozi s pameti (nek mi proste svi lipi i pametni u jednom) pa se nekako tješim da je i nju snašlo tako. Onaj tko radi, tko gradi, tko se odriče mnogih ovozemaljskih užitaka u nadi za bolje dane sebe ili potomaka ispada najveća BUDALA. Ako si radija eto te oklepe s porezom ovamo, porez tamo, a ako si svija gnijezdo na onom svom djeliću mjesta pod suncem isto ne valja. Opet porez!
Ljudi moji, nije dobro i neće dobro izaći....Stisla nas omča oko vrata i neka ih vitar nosi sve redom bili oni crveni ili plavi samo neka puste ovaj opljačkani narod da živi. Oni se odrekli plaće 2 miseca, a svi redom imaju službene kartice i službene vozače koji liju gorivo sa službenim karticama, opet! Opet će onaj Bajuk cinično reći da je uštedija u godini dana 150 000 (čega?) valjda kuna (ili eura), a mi svi iz minusa u minus misleći da nešto s nama ne štima. Ljudi moji, dignimo glavu i konačno cijuknimo!

Oznake: Lijepa naša

Odlasci i dolasci

Sjećam se jednog sitnog, krhkog čovjeka koji se volio zezati i koji je bio dovoljno hrabar da na prednjoj strani kuće ispiše :"Moja kućica, moja slobodica." Svi su mu se smijali, a on je baš volio tu trošnu kućicu i mir koji je nalazio u njoj, prkoseći cijelom selu i pogrdnim pogledima.
Kad su već godine stisle, seoske sprovodadžije mu nađoše ženu jer nije baš sa ženama bio spretan.
Doveo on svoju ženu u svoju kućicu, a nedugo zatim i dijete se rodilo. Sve je bilo skromno, ali puno ljubavi i sklada.
Jednoga dana se zezao s čovjekom koji nije shvatio njegov humor i koji ga je silom utihnuo, zauvijek.
I baš se pitam, postoji li još uvijek natpis na toj maloj, trošnoj kućici?

Oznake: slobodica