Sjećam se jednog sitnog, krhkog čovjeka koji se volio zezati i koji je bio dovoljno hrabar da na prednjoj strani kuće ispiše :"Moja kućica, moja slobodica." Svi su mu se smijali, a on je baš volio tu trošnu kućicu i mir koji je nalazio u njoj, prkoseći cijelom selu i pogrdnim pogledima.
Kad su već godine stisle, seoske sprovodadžije mu nađoše ženu jer nije baš sa ženama bio spretan.
Doveo on svoju ženu u svoju kućicu, a nedugo zatim i dijete se rodilo. Sve je bilo skromno, ali puno ljubavi i sklada.
Jednoga dana se zezao s čovjekom koji nije shvatio njegov humor i koji ga je silom utihnuo, zauvijek.
I baš se pitam, postoji li još uvijek natpis na toj maloj, trošnoj kućici?
Post je objavljen 03.11.2012. u 17:10 sati.