| < | siječanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Rujan 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
U prolazu
Casino igre online
Kockarnice
Vicevi
Putevi
Izrael
- 12:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vidim da imam tendenciju pisati o starim putovanjima u ovom periodu godine. Kako se preko zime uglavnom ne putuje puno, živi se od sjećanja ne prethodna putovanja i razgledanja fotografskih albuma. S velikim zadovoljstvom se prisjećam putovanja u Izrael u rujnu 2008. Evo još malo pa će peta godišnjica tog događaja. Povod je bila jedna svadba, i to ne bilo kakva, nego židovska. Jadan moj poznanik, s kojim sam u to vrijeme imao određeni poslovni odnos, je odlučio da se oženi. Već godinama stanuje u Tel Avivu i tamo je upoznao jednu Ruskinju po imenu Svetlana, pa je donio odluku da s njom konačno uplovi u bračne vode. Ja sam bio pozvan i odazvao sam se s velikim zadovoljstvom. Kako se takva prilika ne pojavljuje svaki dan, odlučio sam da od svega napravim pravo putovanje: plan je predviđao 5 noći u Tel Avivu, 2 noći na Mrtvom moru i jednu u Jeruzalemu. Stigao sam na aerodrom u 3 sata ujutro. Taxi do hotela i zahtjev da mi nađu sobu i za tu noć, iako je gotovo već bila prošla. Znao sam da zrakoplov dolazi jako rano, pa sam planirao da ako mi se bude spavalo mogu otići na plažu i odspavati: tako bih uštedio jednu večer u hotelu. Kada sam stigao, bio sam toliko umoran da mi se moje prethodno razmišljanje činilo kao teški idiotluk. Nakon par odspavanih sati u provizornoj sobi, krenuo sam u grad (hotel je bio na periferiji) slijedeći put uz obalu. I odmah sam se zaljubio u Tel Aviv i u Izrael. Beskonačna pješčana plaža se proteže po cijeloj dužini i dobar dio života Telavivljana (valjda se tako zovu) protječe na njoj. Preko dana se kupa i odmara u hladovini suncobrana, a predvečer i po noći se jede, pije i zabavlja, uvijek uz more.      Jedan dan sam se malo prije sumraka prebacio sa ručnika na plaži u obližnji bar. Uvalio se u sjedalicu, zakopao noge u još topli pjesak i uz čašu dobrog, crnog vina uživao u zalasku sunca, u toplini pjeska, u diskretnoj glazbi koja se širila iz obližnjih zvučnika, u samom postojanju. Jedan od rijetkih trenutaka u mom životu kada držim da sam se približio pojmu nirvane: jednostavno postojati. Nije lako opisati i razjasniti zašto mi se Izrael toliko svidio, ali ja to ovako uobičavam definirati: dobra radijacija. Tko je shvatio je shvatio, a tko nije strpljenje. Uzmite u obzir da mjesto gdje je On odlučio da mu se rodi sin po definiciji ne može biti loše mjesto. I svadba je bila ugodan i poseban doživljaj. Naći se u društvu gotovo isključivo židova daje mogućnost za nova poznanstva i saznanja. Mladoženja, to jeste moj poznanik, je slomio nogu mjesec dana prije, pa mu je bila u gipsu. To je izazvalo određene probleme u trenutku kada ja nogom, po tradiciji, trebao razbiti čašu. Svi prisutni su se dobro zabavili i nasmijali, ali je njega oblijevao znoj. Ispunjena ta obveza, uzeo sam autobus i otišao do jednog kibuca na Mrtvom moru, gdje sam prespavao dvije noći. Volim javna prometna sredstva, ali sam u ovom slučaju pogriješio. Ispalo je da se kibuc ne nalazi odmah na obali, nego je udaljen oko 5 kilometara od takozvanog mora. Lijepo su mi prijatelji govorili: uzmi rent-a-car, ali ja tvrdoglav. Za transport sam stopirao, pa sve u svemu nije bio neki poseban problem. Kupanje u Mrtvom moru je specijalna stvar. Nemoguće je plivati jer te voda izbacuje van, pa je jedina stabilna pozicija neka vrsta sjedenja; uzmeš novine i na miru čitaš dok plutaš. Na putovanju prema Tel Avivu, odakle sam imao avion za povratak, prespavao sam jedno večer u Jeruzalemu. Grad potpuno drukčiji od Tel Aviva (koji je vrlo moderan), tradicijonalan, s puno ortodoksnih židova koje možete vidjeti na svakom koraku, ali i arapa koji u pauzi za ručak zatvaraju dućane i trče u džamiju na molitvu, sa obaveznim tepišićem pod rukom. Atmosfera je neopisiva i treba je doživjeti. Brojni ljudi na ulicama u uniformi i s oružjem u ruci sigurno se mnogima ne bi svidjeli, ali na neki način i oni čine dio folklora ovog grada i čovjek se navikne. |
