| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Listopad 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Rujan 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
U prolazu
Casino igre online
Kockarnice
Vicevi
Putevi
Talijanski Jadran
- 12:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Protekli vikend sam proveo u Italiji, kod ljudi koje sam upoznao ove godine na jednom mom putovanju u Africi. Proveli smo pet dana zajedno i rodila se obostrana simpatija. Strahovito su inzistirali da ih posjetim u mjesto gdje žive. Ortona, njihovo prebivalište, se nalazi tridesetak kilometara na jug od Peskare, otprilke preko puta Splita. Kako nikada nisam bio na talijanskoj obali Jadrana, a zaključio sam da gospođa i odlično kuha, odlučio sam se na posjet. Avionom do Peskare, gdje su me sačekali i odveli doma. Lijepa, velika kuća par kilometara van Ortone, par stotina metara kvadratnih, sa ogromnom terasom i divnim pogledom na maslinike, a u dnu se vidi i široka traka mora. Za dvije noći koliko sam kod njih ostao, stavili su mi na raspolaganje prekrasnu sobu sa kupaonom. Večer kada sam ja došao, stigla im je i kćerka sa zaručnikom, tako da je kuća bila puna i živahna. Svi jako ljubezni i gostoprimljivi. Moj domaćin je pekar, prizemlje kuce je u stvari pekara sa svom opremom, i preko dana spava, a po noći radi. Tako mi je ustupio svoj automobil, jedan Pasat, da bih mogao provesti dan u razgledanju okolice. Prva etapa je bila plaža. Plaže na talijanskom dijelu su pretežno pješčane, a da bi ih zaštitili od erozije mora, na udaljenosti od oko 30 do 50 metara od obale, su konstruirane školjere, nasipi od velikih blokova stijena, neka vrsta plažobrana. 40 metara školjere, 40 metara slobodnih, i tako naizmjenice kilometrima. Voda nije tako bistra kao s naše strane, ali je dosta toplija. Sreo sam puno talijana koji su bili u Hrvatskoj i uvijek su se lijepo izražavali o našem moru, i jedina primjedba je nila da je hladno: sada shvaćam zašto tako misle. Uzmite u obzir da je početak rujna i da je temperatura bila sigurno preko 25 stupnjeva. Nakon ugodno provedenog poslijepodneva u kupanju, na redu je bio posjet gradu koji se nalazi na brdu iznad gradske luke. Srednjovjekovna koncepcija neumitno ima puno uskih uličica u kojima je problem da se mimoiđu dva pješaka. Na krajnjem istoku grada se nalazi tvrđava u kojoj se tog popodneva događala proslava neke stogodišnjice, nisam točno shvatio kakve. Bilo je prepuno vitezova, neki i na konjima, srednjovjekovnih dama i paževa. Sve to je dalo i dodatni ugođaj starine samom mjestu. Centralni korzo je namjenjen samo pješacima i nakon duže šetnje, a bližio se i sumrak, bilo je vrijeme za mali predah uz koktel. Uz piće je došla i ogromna količina raznih grickalica; sira, komadić pizze, razni slanutci, a uz to i mali tanjur sa salatom od hladne pašte – njam, njam. Za takvu gozbu, cijena od 5 eura mi se činila vrlo niskom, čak i za naše prilike. Moji domaćini su odlučili da me izvedu na večeru u jedan restoran; po našim mjerilima se više radilo o gostionici. Trabalo je probati lokalni specijalitet o kome su mi puno prepričavali u Africi. Jelo se zove arostičini (arrosticini) i radi se o ražnjićima od kastriranog ovna. Komadići mesa su jako mali, trebaju bar dva – tri za jedan zalogaj, i prilično su prepečeni. Ukus je poseban i jako mi se svidilo. Uz to je posluženo i odlično crno, lokalno vino. Na kraju večere kava (ja sam je jedini preskočio, jer od nje ne spavam) i čašica grape, da bi se sve bolje probavilo. Bilo nas je jedanaest i mislio sam da će račun biti puno veći, ali je na kraju ispalo oko 120 kuna po osobi. Objasnili su mi da je jug Italije osjetno jeftiniji nego sjever. Dan iza sam imao slobodno jutro i dio popodneva prije poletanja zrakoplova, pa sam to vrijeme iskoristio za još jedno kupanje, ali ovaj puta na plaži od oblutaka i u društvu mog domaćina, koji je, kako je bila nedjelja, imao slobodni dan i nije morao u pekaru prethodne noći. Oprostio sam se od svih na aerodromu i na putu prema kući prelistavao svoje dojmove s ovog kratkog izleta. Lijepa priroda, odlična kuhinja i, ono najvažnije, jako dragi ljudi. Nadam se da ćemo se opet vidjeti, ovaj puta u Hrvatskoj. Oznake: talijanski Jadran |
