Marketing
Izrael
Vidim da imam tendenciju pisati o starim putovanjima u ovom periodu godine. Kako se preko zime uglavnom ne putuje puno, živi se od sjećanja ne prethodna putovanja i razgledanja fotografskih albuma. S velikim zadovoljstvom se prisjećam putovanja u Izrael u rujnu 2008. Evo još malo pa će peta godišnjica tog događaja. Povod je bila jedna svadba, i to ne bilo kakva, nego židovska. Jadan moj poznanik, s kojim sam u to vrijeme imao određeni poslovni odnos, je odlučio da se oženi. Već godinama stanuje u Tel Avivu i tamo je upoznao jednu Ruskinju po imenu Svetlana, pa je donio odluku da s njom konačno uplovi u bračne vode. Ja sam bio pozvan i odazvao sam se s velikim zadovoljstvom. Kako se takva prilika ne pojavljuje svaki dan, odlučio sam da od svega napravim pravo putovanje: plan je predviđao 5 noći u Tel Avivu, 2 noći na Mrtvom moru i jednu u Jeruzalemu.
Stigao sam na aerodrom u 3 sata ujutro. Taxi do hotela i zahtjev da mi nađu sobu i za tu noć, iako je gotovo već bila prošla. Znao sam da zrakoplov dolazi jako rano, pa sam planirao da ako mi se bude spavalo mogu otići na plažu i odspavati: tako bih uštedio jednu večer u hotelu. Kada sam stigao, bio sam toliko umoran da mi se moje prethodno razmišljanje činilo kao teški idiotluk. Nakon par odspavanih sati u provizornoj sobi, krenuo sam u grad (hotel je bio na periferiji) slijedeći put uz obalu. I odmah sam se zaljubio u Tel Aviv i u Izrael. Beskonačna pješčana plaža se proteže po cijeloj dužini i dobar dio života Telavivljana (valjda se tako zovu) protječe na njoj. Preko dana se kupa i odmara u hladovini suncobrana, a predvečer i po noći se jede, pije i zabavlja, uvijek uz more.
Jedan dan sam se malo prije sumraka prebacio sa ručnika na plaži u obližnji bar. Uvalio se u sjedalicu, zakopao noge u još topli pjesak i uz čašu dobrog, crnog vina uživao u zalasku sunca, u toplini pjeska, u diskretnoj glazbi koja se širila iz obližnjih zvučnika, u samom postojanju. Jedan od rijetkih trenutaka u mom životu kada držim da sam se približio pojmu nirvane: jednostavno postojati. Nije lako opisati i razjasniti zašto mi se Izrael toliko svidio, ali ja to ovako uobičavam definirati: dobra radijacija. Tko je shvatio je shvatio, a tko nije strpljenje. Uzmite u obzir da mjesto gdje je On odlučio da mu se rodi sin po definiciji ne može biti loše mjesto.
I svadba je bila ugodan i poseban doživljaj. Naći se u društvu gotovo isključivo židova daje mogućnost za nova poznanstva i saznanja. Mladoženja, to jeste moj poznanik, je slomio nogu mjesec dana prije, pa mu je bila u gipsu. To je izazvalo određene probleme u trenutku kada ja nogom, po tradiciji, trebao razbiti čašu. Svi prisutni su se dobro zabavili i nasmijali, ali je njega oblijevao znoj.
Ispunjena ta obveza, uzeo sam autobus i otišao do jednog kibuca na Mrtvom moru, gdje sam prespavao dvije noći. Volim javna prometna sredstva, ali sam u ovom slučaju pogriješio. Ispalo je da se kibuc ne nalazi odmah na obali, nego je udaljen oko 5 kilometara od takozvanog mora. Lijepo su mi prijatelji govorili: uzmi rent-a-car, ali ja tvrdoglav. Za transport sam stopirao, pa sve u svemu nije bio neki poseban problem. Kupanje u Mrtvom moru je specijalna stvar. Nemoguće je plivati jer te voda izbacuje van, pa je jedina stabilna pozicija neka vrsta sjedenja; uzmeš novine i na miru čitaš dok plutaš.
Na putovanju prema Tel Avivu, odakle sam imao avion za povratak, prespavao sam jedno večer u Jeruzalemu. Grad potpuno drukčiji od Tel Aviva (koji je vrlo moderan), tradicijonalan, s puno ortodoksnih židova koje možete vidjeti na svakom koraku, ali i arapa koji u pauzi za ručak zatvaraju dućane i trče u džamiju na molitvu, sa obaveznim tepišićem pod rukom. Atmosfera je neopisiva i treba je doživjeti. Brojni ljudi na ulicama u uniformi i s oružjem u ruci sigurno se mnogima ne bi svidjeli, ali na neki način i oni čine dio folklora ovog grada i čovjek se navikne.
Post je objavljen 08.01.2014. u 12:39 sati.