LIJEPO PONAŠANJE Umorna, umirovljena učiteljica polako se primicala blagajni velike prodavaonice. Lijeva ju je noga boljela, i razmišljala je da li je popila sve tablete za taj dan: one za visok tlak, vrtoglavicu, probavu... ''Hvala Bogu što sam već godinama u mirovini'', razmišljala je. ''Jer više ne bih imala snage za rad s djecom''. Gotovo istovremeno nađe se pri kraju reda s jednim mladim čovjekom s četvero djece i s trudnom ženom. Učiteljica primijeti tetovažu na njegovu vratu. ''Taj je zacijelo bio u zatvoru'', zaključi. I nastavi ga proučavati ispod oka: njegova obrijana glava i vrećaste hlače ponukaše ju na pomisao da se radi o članu neke ulične bande. Učiteljica mu ponudi mjesto u redu ispred njezina. ''Premjestite se ispred mene'', reče. ''Ne, Vi idite prvi'', odgovori mladić. ''Ali, vas je više'', ustrajala je učiteljica. ''Mi poštujemo starije'', rekao je mladi čovjek, ustuknuvši da ju propusti uz galantnu kretnju rukom. Na usnama joj zatitra lagan osmijeh. Ona stane ispred mladića u red. A tada učiteljica u njoj nije mogla ništa drugo nego ga upitati: ''Recite mi, tko Vas je naučio tako lijepu ponašanju?'' ''Vi, gospođo Simpson, još u trećem razredu''. Neka nas Bog blagoslovi nezadovoljstvom jednostavnim odgovorima, poluistinama i površnim odnosima kako bismo mogli oživjeti dubinom svojih srca. Neka nas Bog blagoslovi srdžbom na nepravdu, ugnjetavanje i iskorištavanje ljudi kako bismo mogli raditi za pravdu, slobodu i mir. Neka nas Bog blagoslovi suzama da ih prolijevamo za one koji trpe bol, odbačenost, glad i rat kako bismo ih utješili i bol im pretvorili u radost. I neka nas Bog blagoslovi s dovoljno nerazumnosti da povjerujemo da i mi u svijetu nešto možemo promijeniti, kako bismo mogli učiniti ono što drugi drže nemogućim! Amen |