PUT DO DJEČJEG SRCA
04.02.2007., nedjelja
POZIV NA KAVU :)
 Htjedoh vas pozvati na kavu, ali blog nešto ''šteka''. Ipak, za kavu i druženje – nikad prekasno! Možda ste izašli na sunce u ovo vjetrovito nedjeljno poslijepodne. Baš sam gledala kako je stablo kruške spremno da propupa. Uskoro će se priroda ogrnuti prelijepim nježnim bojama. Što se tiče mog komentara ostavljenog ispod donjeg posta, zaboravila sam napisati da je izbor dječjih zanimljivih odgovora zasluga tete Mateje. Znači, njezinim smo izborom dospjeli do naslovnice :) Moje je bilo samo kliknuti da se post proslijedi uredništvu i pravo je čudo da su to zapazili u mnoštvu postova koje svake minute primaju. (Evo, nakon što je Blog.hr opet proradio i prestao "kašljucati" vidim da više nismo na naslovnici, ali koga briga. Bili smo! A vama je, nadam se ovdje dobro bez obzira da li nas netko tamo uvrsti ili ne!) Za današnje druženje: mali dječji memorandum. Djeca nas žele podsjetiti na tako jednostavne i životne stvarnosti. Svima koji navrate: u miru popijte kavicu u našem društvu. Jučer sam na jednoj stranici pronašla novi sat. Osobno mi se sviđa puno više od dosadašnjih koji su u ovom prostoru izgledali previše ozbiljni. Možda će se djeca na ovome teže snalaziti, a možda će im biti zanimljiv. Ugodno nedjeljno poslijepodne! DJEČJI MEMORANDUM RODITELJIMA Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam. Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto. Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu. Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze. Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas. Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede". Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili. Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa". Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge. Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim. Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo. Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije. Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim. Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio. Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati. Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi. Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu. Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju. Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje. Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom. Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno. Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri. Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada. Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš. Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.  I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene... |