< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off
design by Bahata =)

Opis bloga

:)=

Ljudovi I like

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Marđž
moja prijateljica br. 1 :)=

Dea
još jedna prijateljica

Majstorica
... i još jedna....

Jagodica(muška) :)=
... pa frend...

Leptirice
... i dvije leptirice jednim klikom...

Nina
Probajte ju mrzit, al ne ide :)=

Dann
Moj omiljeni filozof, poslije Majstorice :)=

Raska

Nahranimo neplodne- GURU

Mladi intelektualac

četvrtak, 15.05.2008.

Odbio je pojesti juhu

Na trećem katu, u sobi 6 drugog odjela bilo je jako vruće. Osjećala se neka čudna napetost u zraku, nitko nije ništa govorio i svi su tiho i odmjereno disali. Posljednji posjetioc maloprije je otišao i ostavio za sobom neizmjernu pustoš i prazninu- prazne omote Rafaella. Sve nas je to rastužilo, ali odlučili smo da svoje osjećaje nećemo javno pokazivati već ćemo izdržati do sljedećeg posjeta i onda opustošiti tajanstvenu damu koja dječaku u krevetu do moga svakog dana donosi kilograme i kilograme Rafaella.

Kao što se može i očekvati, a i samo po sebi je i više nego razumljivo, zavidjeli smo tom prokletom sretniku koji se davio u ukusnim slasticama i silno smo željeli da mu se nešto grozno dogodi. Htjeli smo da mu tlakomjer crkne tokom mjerenja tlaka pa da mora dugo, dugo, dugo čekati da se nabavi novi, ili da mu sonda za pH-metriju poplavi pa da ga optuže da je pojeo svu pastu za zube na odjelu. Ali ništa mu se nije događalo i sve su naše želje polako padale u vodu, bile uzaludne.

A djevojka mu je i dalje donosila taj prokleto ukusan Rafaello kojega on nipošto nije htio podijeliti s nama.

I danas, on je zadovoljno, ali teško disao. Zadovoljno jer je požderao svu silu slatkiša, a teško jer je, prema običaju, precijenio svoje sposobnosti i kapacitet želuca.

Nije nam ga bilo nimalo žao. Sve dođe na naplatu, svaka maca na vratanca i svaka riba u konzervu ne. Tako je i on posljednjim naporima hvatao molekule kisika koje u njegovom slučaju nikako nisu mogle biti dvoatomne već nekakve stoatomne, preglasno je bilo to disanje za običan zrak. U svakom slučaju preglasno.

Došlo je vrijeme da se i mi obični smrtnici uputimo na ručak i omastimo brk trećerazrednim specijalitetima kojima ni mirisa ni okusa nismo mogli osjetiti. On je ostao u sobi. Sestra koja je ovog podneva gospodarila kuhačom i loncima i dijelila pravdu iliti hranu u blagovaoni ubrzo je svojim oštrim njuhom i okom sokolovim zamijetila da jedan štićenik nedostaje. Pitala je gdje je mali. Iako smo svi na odjelu bili mali, bez lažne skromnosti, odmah smo znali da misli na proždrljivca. Otišla je po njega i dovela ga u blagovaonu, a zatim ga naizgled nježno, ali začuđujućom titanskom snagom, posjela za stol, rame uz rame s nama. Kad je podijelila svu pravdu u naše tanjure, zainteresirano je pričekala da počenemo tamaniti. Navalili smo kao da nismo vidjeli ništa jestivo već godinama, a ona je ponosno brojala zalogaje i kimala glavom vjerojatno razmišljajući o tome kako smo dražesni i kako ju podsjećamo na kakve zvjerke... Međutim, mali proždrljivac nije ni okusio divotu od ručka i sestra-žandar ga je momentalno odlučila pregledati pogledom. Čak mu je i spustila ruku na čelo tražeći objašnjenje za njegov iznenadni gubitak apetita. Mi smo se zagonetno smješkali mislima prebirući po slatkim iznenađenjima koje je prije ručka pomlatio. Upitala ga je što mu je, a on je šturo odgovorio da je sve u redu. A onda se dogodila katastrofa.

Odbio je pojesti juhu.

Žandarica je pocrvenjela ili nam se to samo činilo. Ali praščića je odvukla u sobu i tamo mu očitala bukvicu. Ispod kreveta je pronašla hrpu smeća koja je ukazivala na nedavno požderano mnoštvo slastica. Odjednom smo začuli tupi zvuk, zatim agresivne uzvike koji su nam kazivali da se u njegovoj sobi odvija borba na život i smrt. Plahte su letjele u zrak, i najmanji trag slatkih slasti morao je biti razotkriven, ogoljen i objelodanjen.

Nakon borbe sestra je pobjednički iznosila bijelo-crvene papiriće i prijateljski nam se nasmiješila.

Kad smo ušli u sobu i prišli malom proždrljivcu, on je plakao.

- 19:59 - Who’s the most dangerous of them all? (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.