puknuto_srce

petak, 27.04.2007.

Posve običan dan

U vremenu dalekih sjećanja kao da se ništa nije promijenilo. Tek je kora nekih stabala postala hrapavija i krošnja im se probrala pa više neba propušta očima. Ta naoko ista slika unosi spokoj i lakoću u moje pogužvane misli.
Osvrnem se okolo, ali nema nekih dragih lica da mi svojom mudrom šutnjom pomognu riješiti ovozemaljske zavrzlame. Ah, da! Moj je red u naraštaju Mudrosti. Dostojanstveno, molim!

27.04.2007. u 09:17 • 6 Komentara • Print • #

petak, 13.04.2007.

Ode kao da je nikad nije ni bilo

Kad suza sklizne niz bijele grudi
(da upotpuni vrijednu nisku bisera),
razlog će biti u izgubljenom stihu.

Niti tobom inspirirana,
ne sačuvah misao u kovini riječi.

13.04.2007. u 12:53 • 7 Komentara • Print • #

četvrtak, 05.04.2007.

Posljednja postaja Ivice Majčice

Dok kolone kršćana jure po trgovačkim svetilištima Obmane Duha ususret najvećem blagdanu, tijelo Ivice Majčice počiva u miru ledene komore mostarske mrtvačnice. Nema nikog da mu trudne kosti preda majčici zemlji.
Samilosni komad kruha skratio mu je ovozemne dane (vilica mu je izgubila umijeće žvakanja jer je dugo bio na rubu gladi). Ugušio kruh Ivicu Majčicu. Čovjeka čudnovato nježnog prezimena, a siročeta bez dovoljno jakosti da umom obgrli surovi svijet koji ga se evo ni mrtva ne spominje sahraniti.
Teku dani Velikog tjedna. Pogledali smo u svoju nutrinu, požalili sve ružno što smo napravili. Veliko je naše kajanje. Fali tek jedna suza. Da okupa Ivicu, posljednji put, i da ga pokrije toplom zemljom. Njemu je sad možda i svejedno, ali nama...

05.04.2007. u 13:59 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 03.04.2007.

Osvrni se radosno

Gle!
Travanj poškakljao vidik,
ostavio meket smijeha
po svim zakucima svijesti.

Strehama prokapali oluci,
malo mrzlim dodirom
oglasili novu etapu žurbe.

03.04.2007. u 13:19 • 3 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Dobre vrijednosti u životu. Potraga za istomišljenicima. Optimizam i vjera. Poezija i umijeće življenja.

sve smo mogli mi

Jadranka Stojaković

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
kako naći put koji vodi do tebe
kako naći mir kad je svega nestalo

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
u tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

A.B. Šimić

Ona duga putovanja,
dani rasuti u snijegu;
zar je srcu sve to trebalo da shvati?
Ovo mi more više znači.
Ti će mi ljudi više dati.

Oni gradovi daleki još se dalji danas čine.
Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.
Šume su pute svoje skrile,
a dvorci čuvali su tajne
i od nas.

Vraćam se tu,
da ti kažem - ovo sunce nek mi sja.
Vraćam se tu,
to su luke iz mog sna.
Vraćam se tu,
na toj zemlji gradim dom.
Vraćam se tu,
sve ću dijeliti sa njom.

Dok smo tražili svoj dio,
dio sreće, dio snova,
dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,
zvalo me more svake noći
i blage oči moje majke.

Možda pošli bismo dalje,
da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas čuvali ti lanci.
Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci,
život sav.

Arsen Dedić

Get a Free Web Site Counters 475