Dok kolone kršćana jure po trgovačkim svetilištima Obmane Duha ususret najvećem blagdanu, tijelo Ivice Majčice počiva u miru ledene komore mostarske mrtvačnice. Nema nikog da mu trudne kosti preda majčici zemlji.
Samilosni komad kruha skratio mu je ovozemne dane (vilica mu je izgubila umijeće žvakanja jer je dugo bio na rubu gladi). Ugušio kruh Ivicu Majčicu. Čovjeka čudnovato nježnog prezimena, a siročeta bez dovoljno jakosti da umom obgrli surovi svijet koji ga se evo ni mrtva ne spominje sahraniti.
Teku dani Velikog tjedna. Pogledali smo u svoju nutrinu, požalili sve ružno što smo napravili. Veliko je naše kajanje. Fali tek jedna suza. Da okupa Ivicu, posljednji put, i da ga pokrije toplom zemljom. Njemu je sad možda i svejedno, ali nama...
Post je objavljen 05.04.2007. u 13:59 sati.